O čovječe nečovječe!

0
273

Da je »čovjek čovjeku vuk«, da prelazi preko tuđih lešina da bi došao do svoje koristi, to nisu samo prazne riječi uvrijeđenih i razočaranih, već činjenice. Sjetite se onih žalosnih slučajeva koje ste sigurno doživjeli, a koji zbog svoje ogavnosti prelaze okvir čovjeka i mogu spadati samo u pojam pod-čovjeka i životinje. Potrebno je sjetiti se svega onoga što je čovjek u stanju učiniti kad postane nečovjek, da bi nam bila očiglednija potreba za pokušajem liječenja i ozdravljenja.

Nažalost otrovan je i ogorčen onaj neslužbeni odnos čovjeka prema čovjeku.

Ljudi se ne tuže toliko na zakone i na paragrafe, propise i naredbe, pa makar oni bili teški i surovi; ne krive toliko društvene, političke i gospodarske vladajuće sustave i ideologije, makar one bile i najnečovječnije.

Nažalost postoji nešto  mnogo teže  od svega toga, a to je onaj prijatelj, znanac, bližnji, kolega, suradnik,  zemljak, susjed, mještanin, sunarodnjak itd., koji će ogorčiti i ono što još nije ogorčeno i otrovati i onaj centimetar duše koji je još ostao pošteđen od boli i tuge.

Ne, nije težak poslodavac  pa makar on bio i najsvirepiji, težak je onaj koji te ne hrani i ne odijeva i koji bi te mogao pustiti u miru, kad bi samo htio, ali on to neće, jer u njegov životni zadatak spada da te mrzi i da ti radi o zlu!

Ne , nije teška tamnica sa svim okovima, lancima, stražarima i surovim postupcima, nego je često puta težak onaj tvoj supatnik, koji ne bira sredstva da bi sebi olakšao položaj, a tebi ga otežao prljavim prijavama, klevetama i lažima!

Ne, nije težak ured, tvornica i radionica. Nije teško pero, olovka, čekić, cigla, motika i stroj! Nije teško  sa svim tim teškim radnim uvjetima čovjek se pomiri i prilagodi se njima, ali eto, još k svemu tome i nebrata čovjeka da se sa strane nepozvan pridruži i pridonese svoju dionicu u obliku pakosti, mržnje, podvale i zlobe.

Ne , nisu teški u životu gromovi i munje, požari i potresi, tuče i pljuskovi, sparine i suše, bure i oluje, vihori i uragani, poplave i nerodice, bolesti , zaraze i pošasti, ratovi i prevrati, gubici i odbici, nezaposlenost i neimaština, te sve ostale raznovrsne nesreće i nevolje, nego je težak i pretežak onaj čovjek, koji će k svim tim prirodnim i društvenim nevoljama priključiti i priložiti još i svoju zajedljivu i opasnu njušku!

Svaki od nas ima jednoga ili nekoliko njih oko sebe koji su tu, koji kao da neumorno službuju i brinu se oko nas, da nam ne bi, zaboga, uzmanjkale neugodnosti i da budemo jednako opterećeni jadima i nevoljama. Naš se neprijatelj trudi i razmišlja kako ne bismo imali mira ni počinka, kako bi nam nadodao na breme ono što nam je možda netko oduzeo!

Ako imaš, krivo mu je; ako nemaš, osuđuje te, ako radiš, zavidi ti; ako ne radiš, ruga ti se; ako si lijep i zdrav, zloban ti je; ako si ružan i bolestan, smije ti se!

O, čovječe nečovječe!

Kad čovjek ima na pameti tu groznu istinu o čovjeku i nečovjeku, onda vidi kako je jadno, kako je nedostatno i mršavo cijelo nastojanje oko liječenja čovjeka i poboljšanja ljudskih odnosa te kako je licemjerna i lažna svaka ljubav koja je izostavila i preskočila čovjeka!

Treba naglasiti da u središtu kulture, vjere, društvenosti i rodoljublja stoji čovjek, te da jednostavno nije moguće biti kulturan,  vjerski prožet,  rodoljub, od  bilo kakvog društvenog značaja, sve dok naša glava i naše srce ne postavi čovjeka kao prvu i glavnu vrednotu!

Nada Ećim

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime