Prošli tjedan vidjeli smo kakav se kaos može stvoriti kad državu vode nesposobni ljudi. Priča o ruskim trgovcima oružja dobila je sasvim novu dimenziju koja služi zaštiti moćnika. Opravdanje da su se o ovoj teškoj ratnoj krizi tražili rezervni dijelovi za helikoptere s trgovcima iz države koja je Hrvatsku stavila na listu svojih neprijatelja, nakon što smo istjerali njihove ljude iz veleposlanstva, totalno je zbunila građane Hrvatske.
Još se zemlja ispred studentskog doma nije slegla gdje je navodno po prvoj verziji ministra Banožića eksplodiralo 120 kg eksploziva, a već sumnjivi trgovci šeću zemljom.
Ako je ministar Banožić znao za to, trebao bi odmah otići, ako ministar Banožić nije znao za to, također bi trebao otići.
Svako malo u našoj zemlji pronađe se u kutiji s bananama po 30 kg droge koja uništava mladost Hrvatske, koliko bi se moglo onda prošvercati eksploziva u kutijama za rezervne dijelove helikoptera, ako bi druga strana imala takve namjere.
Sigurno dovoljno da ZRC s pola Velike Gorice odleti u zrak, ako bi to bila prava namjena i želja opakih ljudi koji momentalno vladaju svijetom.
No naš politički vrh ostaje pri tome da vladajući ekipu ne treba dirati, ma kako veliki propusti u osiguranju sigurnosti građana bili. Doletio je dron za kojeg nitko nije znao, a oni koji bi trebali raditi na sigurnosti otvaraju put za dolazak raznim špekulantima
Pored manjkave sigurnosti danas u zemlji imao četvrtinu građana koji su ugroženi najdubljim siromaštvom , druga četvrtina jedva spaja kraj s krajem, a treća četvrtina traži posao negdje u inozemstvu. O siromaštvu se javno ne smije progovoriti, poželjni su hvalospjevi za dodijeljenu milostinju.
Kriminal se ne procesuira pravodobno, opljačkani novac se ne vrača onima koji su opljačkani. Pravi primjer je Agrokor, koji je izbrisan iz registra, a tek sada se širi istraga na Canjugu koji je nekada bio desna ruka Tuđmana. Tužiteljica u tom slučaju navodno je pisala žalbu optuženoj Piroški.
Opljačkani ljudi kojima je Agrokor bio dužan biju bitku s velikim igračima svjesni da su izgubili ono što su godinama, stvarali , vjerovali, nadali se , ukratko u čemu su se našli u životu
Upozoravati na silne pljačke, gdje se po jednoj strani gomila bogatstvo enormnih razmjera, a s druge strane radnici koji stvaraju dodatnu vrijednost sve više liče na robove davnih vremena, nije lako, nije ugodno, nije jednostavno.
No ima nas koji zanemarujemo osobnu sigurnost, sigurnost obitelji i ustajemo u obranu dostojanstva svih građana
Borba se vodi tamo gdje se stvaraju okviri, gdje se stvaraju zakoni, a to je politički ring. No u tom ringu ima puno prljavih igrača koji imaju tajne dogovore, koji na plaći hrvatskih građana izdaju interese građana.
Političke stranke uvijek spremne na ustupke obično izbace svoje članove koji upozoravaju da se o ljudskom dostojanstvu ne može pregovarati da ono ljudima pripada. Ti moćnici s tajnim dogovorima za javnost imaju predstavu u liku dušobrižnika, a drugo lice su osobni benefiti.
To danas najbolje znaju umirovljenici i radnici, umirovljenici koji su već desetljećima pod zaštitom istih ljudi s udjela mirovine u postotku plaće pali sa 75% na 36% ,a radnici čije su se plaće srozale s komotnog načina financiranja obiteljskih troškova do toga da na rate kupuju špeceraj za prehraniti obitelj. Isti Sindikalni povjerenici niz godina, a radnička prava sve tanja i tanja.
U takvom okruženju građani se zastrašuju predviđanjem nekih budućih katastrofa ne bi li ih prisilili na to da misle da je dobro, tako, kako je, da trebamo čuvati postojeće stanje. Propaganda je to na koje se troše milijarde koje su ukradene građanima.
Sad možemo čitati da nam slijedi katastrofalna zima s minusima do -100© , prijete nam meteori, prijete nam visoke kamate, prijete nam vanjski i unutarnji neprijatelji, smak svijeta je previđen svaki drugi mjesec , nameće nam se psihoza straha da se labilni ljudi već boje svoje sjene i svog glasa. Sve je više depresije, sve se više poseže za antidepresivima,
Teva, nekad naša Pliva, za domaće tržište proizvodi 30 % više antidepresiva nego je proizvodila prije 3 godine.
Jaki ljudi koji odolijevaju nastoje se ušutkati raznim metodama, lansiranjem lažnih vijesti o njima, životne pogreške često počinjene iz neznanja uvećaju se 100 puta, dok se kriminalni miljenici vlasti tetoše i uzdržavaju iz proračuna.
Primjere da se u Saboru nalaze ljudi pod istragama imamo na jednoj i drugoj strani, opljačkana imovina čeka pravomoćna rješenja koju sudbene vlasti odvedu u zastaru, a privodi se i optužuje starica koja je isprosila 5 kuna i 5 lipa.
Postupak koji se proveo nad staricom od intervencije policije, do pisanja prijave, do sazivanja sudskog ročišta koštao je 100 puta više nego je sirotica isprosila. Trošak su platili porezni obveznici, koji će i platiti sve istražitelje, inspektore i suce u postupku protiv Rade i Dane Škugora.
Plenković veli da je novac sačuvan, ali nije vračem ljudima kojima je opljačkan.
Ako Plenković sa svojom ekipom ostane na vlasti u procesu koji slijedi prije će umrijeti sudionici nego će proces biti okončan. U vremenu kada inflacija guta vrijednost novca, postat će ova suma beznačajna.
Takvu igru odigrao je i bivši ministar Marić iz mirovinskih fondova na početku krize uzeo je sav novac s kamatom od 0,7% na poček prvog anuiteta od 11 godina. Čista pljačka građana koji su uplaćivali za sigurnu starost. Ljudi danas u Hrvatskoj žive u prosjeku 16 godina u mirovini, od toga 11 moraju čekati na povrat prve rate njihove imovine.
Kamata od 0,7 % u vremenu kad je službena inflacija od 12,8 % čista je smijurija.
Hrabre žene koje prijavljuju kriminal ostaju bez posla, ministar Banožić koji je za kupovinu pegle za svoje potrebe, morao konzultirati svoje savjetnike dobio je posao u kojem je odgovoran za nabavu zrakoplova i oružja za Hrvatsku, a Maja Đerek dobila je otkaz ugovora o radu. Bane je i dalje ministar, a Maja ima rješenje da se vrača na posao.
Kutinski gradonačelnik iz zatvora vratio se na posao, Adrijana još čeka prvo ročište povodom svoje tužbe u obrani svojeg prava na rad.
Svi zajedno moramo se oduprijeti zastrašivanju, poduprijeti hrabre ljude koji nam pokazuju da se protiv ovakvog zla moramo boriti, njihov genetski kod ne prepoznaje umjetno nametnuti strah, moramo naše građane koje je strah pretvorio u nijeme sudionike života koji prolazi , s uvjerenjem da se ništa ne može učiniti, prisiliti da se trgnu i pohvataju niti koje im klize između prstiju.
Priča da smo svi isti, mora biti nadglasana od onih koji nakon padova opet ustaju.
Život je borba od početka do kraja, puna padova i uspona, kad čovjek prvi puta odluči ne ustati u obranu svojeg života i dostojanstva, on prestaje živjeti svoj život i počinje živjeti život koji mu je netko drugi nametnuo.
Slika iz Vukovara iz centra grada, napuštena oronula kuća, nikad obnovljena poslije rata ima nekog tko na prozore te kuće stavi svako proljeće cvijeće, njeguje cvijeće preko ljeta, zalijeva ga i čuva, ne predaje kuću zaboravu dok je živ, čuva svoj život koji provodi u šarenilu boja koje opija ljepotom.
Tako nam malo za sreću treba i to malo žele nam uzeti, ne dajte se ljudi,
ustajte u obranu svog dostojanstva!
Dobro jutro!
