U ovom se filmu razgovaralo sa stručnjacima sa svih područja, epidemiolozima, znanstvenicima, pravnicima, ali i s prosvjednicima, djelatnicima korporacija i državnim službenicima, kako bismo dobili što jasniji uvid u stanje stvari. Svi ljudi koji su pristali sudjelovati u ovom revolucionarnom projektu vrlo su hrabri jer su unatoč etiketiranju i osudi od strane onih koji se ovih dana bave cenzuriranjem i prokazivanjem svakoga tko misli drugačije od propisanog načina razmišljanja – stali na onu stranu na koju misle da se u ovom teškom trenutku naše povijesti jednostavno mora stati i na tome im treba čestitati.

Moramo u sebi pronaći snagu da nadvladamo naše strahove i stanemo na stranu istine. A, ona je, po svemu sudeći, upravo ondje gdje nam se brani pristup istoj. Što cenzori svojim postupcima čine? Jesu li svjesni da svojim postupcima postižu suprotan učinak. Jer, danas nam je najinteresantniji sadržaj upravo onaj koji nam biva zabranjen i koji nam je iz nekog razloga nedostupan. Sve što je zabranjeno danas nam je najinteresantnije. Hvala našim dragim, marljivim cenzorima koji se danonoćno bave lijepljenjem etiketa „neutemeljenog sadržaja“, „netočnih informacija“, „nepotpunih informacija“, „nedostatka konteksta“ i tome slično na sve ono što nije u skladu sa službenim informacijama koje nam se nude.

„Sadržaj je uklonjen…“ To je rečenica koju svakodnevno možemo vidjeti na internetu koji je, ako se ne varam, trebao biti platforma za informiranje i dostupnost svim mogućim informacijama, zar ne?  No, svi znamo da već odavno nije tako i da je Internet u službi globalnog nadzora – da je to mreža u koju smo svi ulovljeni kao muhe bez prava da pisnemo.

Ono što je žalosno je to da smo već toliko navikli na sveopću cenzuru, da se više niti ne pitamo zašto u “demokratskom društvu” nemamo pravo pratiti filmska ostvarenja koja ne idu niz dlaku sustavu sveopće kontrole?

„Planet Lockdown“, kako možemo saznati iz dostupnih nam informacija, dokumentarni je film o vremenu u kojem  živimo koji nudi uvid u moguće i vrlo izgledno stanje stvari, odnosno koji nas pokušava odvesti iza kulisa predstave koju danonoćno gledamo, a koju nam nude globalni moćnici.Taj je dokumentarac, kako vidim, uklonjen sa svih mogućih platformi na kojima bismo ga mogli pogledati i sami donijeti sud o tome o kakvom se filmu radi. Film daje odgovore na ključno pitanje koje mnogi ljudi ovih dana postavljaju, a to pitanje glasi: Što se to dogodilo našem svijetu?

U ovom dokunentarnom filmu sudjeluju brojni znanstvenici i stručnjaci sa svih područja: Catherine Austin Fitts, Michael Yeadon, Jeff Deist, Jay W. Richards, Alexandra Henrion-Caude, Johan Giesecke, Scott Jensen, Wolfgang Wodarg, Claus Köhnlein, Tedros Adhanom Ghebreyesus, Sucharit Bhakdi, Dr. Ngozi Ezike, Reiner Fuellmich, Astrid Stuckelberger, Knutt Wittkowski, David Martin, Václav Klaus, Carrie Madej, Biskup Schneider, Mads Plasvig, Mark Thornton, Joseph Salerno, Franz Allerberger, Nathalie Calame, Maria Huber, Alessandro Fusillo, Lilian Held-Khawam, Antionietta Gatti, Stefano Montanari, Daniel Model, Pam Popper i brojni drugi hrabri ljudi.

“Ako manjina želi kontrolirati većinu, ta manjina se pita kako to učiniti, kako u klaonicu stjerati cijelo krdo ovaca, a da one, ne shvaćajući što im se događa, ne pružaju otpor. Za to je potreban nevidljivi neprijatelj, a virus je za to savršen. Kada se neprijatelj pojavi, ljudi trebaju vladu da ih od njega zaštiti. Druga je taktika „zavadi pa vladaj“ – koristeći pritom medije i okrećući ljude jedne protiv drugih.” (Catherine Austin Fitts, investicijska bankarica, bivša djelatnica u administraciji Georgea Busha)Ništa više nije kao prije, niti će ikada više biti. Niti jedna gripa, ni prehlada više nikada neće biti samo gripa i prehlada, već će dobiti neki zlokobni prizvuk kako bi se svijetom nastavila širiti panika, uz svesrdnu pomoć plaćenih medija. To nam je sada već svima jasno. Jedna grupa ljudi koje bismo u slobodnom prijevodu mogli nazvati poslušnicima, represiju je šutke i bespogovorno prihvatila. Druga grupa ljudi ne želi pristati na represiju i očajnički pokušava doći do odgovora na neka od brojnih pitanja kojih je svakim danom sve više i više:

 

  • Želi li se ljude uistinu zaštiti od virusa ili je posrijedi nešto sasvim drugo?
  • Ako je države i korporacije toliko briga za čovječanstvo, zašto na svijetu ima toliko gladnih i bolesnih ljudi i toliko beskućnika?
  • Zašto brojni doktori i znanstvenici s područja epidemiologije tvrde kako je cjepivo štetno ako ono nije štetno? I, zašto se te iste nepotkupljive ljude ušutkuje i prokazuje?
  • Zašto samo plaćeni, umreženi i uhljebljeni znanstvenici imaju pravo nastupa u medijima dok od ostalih (čitaj: onih koji nisu kupljeni) nema ni traga ni glasa?
  • Zašto nemamo parlamentaran pristup u medijskom priopćavanju?
  • Kakve druge koristi imaju svi znanstvenici koji sumnjaju u ispravnost postupanja država i korporacija osim toga da žele upozoriti javnost na opasnost koja nam svima prijeti?
  • Možemo li sa sigurnošću ustvrditi da Covid-19 nije izgovor za prelazak iz demokracije u tehnokraciju?
  • Radi li se ovdje o virusu ili o državnom udaru kojim se želi urušiti svijet kakvog smo do jučer poznavali pod izlikom izgradnje nekog „vrlog novog svijeta“?
  • Zašto nitko od onih koji bi morali biti odgovorni ne želi jamčiti za sigurnost cjepiva kada za običnu perilicu rublja dobivamo garanciju? Zar je perilica rublja važnija od garancije za čovjekovo zdravlje?
  • Tko će preuzeti odgovornost za sve veći broj ljudi koji trpi od nuspojava i umire nakon cijepljenja?
  • Idemo li prema sustavu potpune kontrole svjetskog stanovništva kako se može iščitati iz famoznog „Velikog reseta“ Klausa Schwaba od kojega se ljudima ledi krv u žilama?
  • Hoće li putem injekcije u ljude biti ubačen operativni sustav povezan s financijskim sustavom?
  • Uvodi li se putem mjera protudemokratski autoritarizam?
  • Je li ovo što se događa u biti ekonomski rat koji vodi prema ekonomskom totalitarizmu i digitalnoj diktaturi?
  • Hoće li u eri transhumanizma vlade kontrolirati naše misli i upravljati istima?
  • Hoće li novac kao takav uskoro doista biti ukinut, a ljudi financijski obespravljeni?
  • Kako to da su od početka pandemije upravo one zemlje koje raspolažu s najrazvijenijim tehnologijama i koje imaju pristup umjetnoj inteligenciji kroz digitalni sustav ojačale svoju ekonomsku moć u odnosu na slabije razvijene zemlje?
  • Hoće li u bliskoj budućnosti sve imati rok trajanja kojega će određivati moćnici, pa tako i naši životi koji će kao i naše financije moći biti prekinuti jednim klikom?
  • Je li ikada u povijesti čovječanstva tako veliki broj ljudi prosvjedovao diljem svijeta zbog novog sustava koji se želi uspostaviti?
  • Je li ikada u svijetu bila moguća tolika kontrola nad stanovništvom kao što je to slučaj danas?

I, mogli bismo tako do prekosutra nabrajati pitanja koje ljudi postavljaju putem društvenih mreža. No, sva ta pitanja zapravo se svode na jedno jedino pitanje. Kada ćemo i od koga dobiti odgovor na to ključno pitanje koje mnogi ljudi ovih dana postavljaju, a to pitanje glasi: Što se to događa našem svijetu?

Pogledajmo malo oko sebe i pokušajmo se probuditi iz hipnotičkog sna kojem nisu podložni samo oni ljudi koji ne prate programe za masovnu hipnozu i koji su jači od toga jer misle svojim glavama, a ne glavama sustava. Nikada u povijesti čovječanstva nije bilo važnije biti svoj i biti nepotkupljiv i neucjenjiv kao što je to sada.

Svijetom se putem medija nezaustavljivo šire panika i strah od virusa. Ljudi su primorani nositi maske zbog nekog opasnog virusa. Ljude zbog tog istog virusa bez logičnih objašnjenja zatvaraju u karantenske logore. Socijalna distanca je postala “novo normalno”. Uskraćena su nam druženja i okupljanja. Ako se radi o asimptomatskoj bolesti, tada nam je jasno da svaki čovjek u bilo kojem trenutku može biti proglašen bolesnim, što je suludo, jer imamo dojam da se radi o bolesti koja u biti ne postoji i s kojom nas se zapravo želi pripremiti za resetirani svijet potpune kontrole nad nama i našim životima. Ideja zaključavanja (tzv. lockdown-a) kojom se suzbija proglašena pandemija nema nikakvo znanstveno uporište u povijesti suzbijanja pandemija, ali zatvaranje i izoliranje ljudi se svejedno i dalje provodi u brojnim zemljama svijeta.

Ljudi bivaju obilježeni i njihovo kretanje biva ograničeno. Onemogućeno nam je slobodno kretanje u određenim prostorima i ulazak u iste ako nemamo Covid potvrde koje su dokaz o cijepljenosti (čitaj: poslušnosti). Ako smo kojim slučajem necijepljeni, mi smo etiketirani kao neposlušni i sustav će takve ljude na sve moguće načine kažnjavati, što već i čini u brojnim zemljama svijeta.

Necijepljeni ljudi bit će proglašeni glavnim krivcima za krizu koja je već nastupila. U New Yorku mala djeca od pet godina moraju imati Covid potvrde ako se žele slobodno kretati. U Australiji ljude koje PCR testiranjem proglase pozitivnima na virus zatvaraju u logore u kojima žive u kontejnerima i u kojima im je kretanje krajnje ograničeno, kao i kontakti s drugim Covid pritvorenicima. U Kini je potpuni kaos – tamo ljude javno osramoćuju i kažnjavaju ponižavajući ih ako prekrše Covid mjere. Austrija se pokazala kao sramotno rigoroznom zemljom što se tiče mjera obveznog koje uvodi. U Švicarskoj cijepljene i necijepljene ljude na ulicama ograđuju trakama na način da cijepljeni ljudi hodaju jednom stranom ulice, a necijepljeni drugom. U Njemačkoj necijepljena djeca bivaju prokazana u školama, Covid redari štapovima mjere razmak među ljudima, a na izlogu jedne trgovine u Stuttgartu, kao što znamo, bio je osvanuo natpis – necijepljeni nepoželjni. Javno osramoćivanje necijepljenih već je na snazi. U hrvatskim novinama, točnije u Jutarnjem listu prije ovih blagdana osvanulo je sljedeće diskriminatorno pitanje upućeno čitateljima: „Namjeravate li za blagdane izbjegavati necijepljene?“

Što reći o svemu tome? Ovdje se radi o kontroli stanovništva koja je već uspostavljena. Diskriminacija je tu. Getoizacija je tu. Segregacija je tu. Sve je tu kako bi se ljude primoralo na poslušnost. Na putu smo prema potpunoj kontroli svjetskog stanovništva kojega se polako, ali sigurno pokušava naviknuti na stroge mjere pod egidom pandemije i brige o našem zdravlju.

Zar ne vidimo što se oko nas događa? U cijeloj toj priči virus je, čini se, sporedni glumac kojega se predstavlja kao glavnoga glumca. Moćnici su oduvijek trebali imati neki izgovor kako bi promijenili postojeći sustav u neki novi u skladu s njihovim interesima, zar ne? A izgleda da će im virus koji voli grčki alfabet i pandemija savršeno poslužiti u provedbi njihovih zlokobnih planova ako ih narod ne zaustavi. Jer, ne zaboravimo, usporedo s planom moćnika koji se provodi zahvaljujući potkupljivim i ucjenjivim poslušnicima sustava, raste i nezadovoljstvo nepotkupljivih i neucjenjivih neposlušnika.

Elia Pekica Pagon 02.01.2022.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime