…ocito je i neupitno, da nas je galopirajucin koracima dokacila najveca o’svih katastrofa…
…i dok predvidjamo sta bi nan se sve tek moglo dogodit, kako se s’tin borit, kako opstat, kako se uopce nosit, postali smo zrtve najvece globalne katastrofe – globalnog idiotizma…
…katastrofa u kojoj je neznanje, slaboumnost, nametnute vridnosti, postalo prirodno stanje…
…katastrofa u kojoj smo i sami, valjda drzec se one: sta nas je vise, lakse se opravdat, postali sastavni dio te iste populacije…
…preseravamo se na’sve strane, oseravamo sve sta hoda, skace, leti, gmize…
…i svi zele sve…
…i zele to odma…
…i sa…
…i svi su opsjednuti precicama, kratkotrajnim instant uspjesima…
…gubeci tako mentalitet, karakter, percepciju, gubeci tako identitet, osobnost, hrabrost, sposobnost i sami smo postali lak ulov, jos jedno savrseno prirodno okruzenje, jos jedan slastan zalogaj, najvece katastrofe koja se mogla dogoditi – globalnog idiotizma…
…i to onog najgore i najpogubnije vrste – moralnog idiotizma…
…more bit da je ovaj globalni idiotizam zapravo zadnja faza onoga sta se nazivalo covik, sta se nazivalo covjecanstvo, a sta more bit da je sazrilo vrime za Outsorsing…
…covik je izgubija svaku busolu…
…more bit bi vrag, il recimo mali zeleni bolje znali – sta s’nama ?!?!
…svasta mi zelimo dok padaju zvijezde, sigurna san da i zvijezde imaju zelje dok mi padamo…
…bar se nadan…
…idjen se sa nastavit zgrazat nad posljedicama, uzroci i’nako nika nisu bili napeti…
aee…
Autor, Renata Mrsa
