ZBOGOMM CJEPIVA

0
696

Dobro je ovih dana prisjetiti se nekih od osnovnih ljudskih prava, budući da šizofreni Stožeri svakog dana izlijeću sa novim “znanstvenim” saznanjima i zahtjevima. Pa da budemo načisto.

LJUDSKO PRAVO NA IZBOR

Sve moguće konvencije, kodeksi i zakoni na svjetskom, europskom i hrvatskom nivou štite ljude od nametnutih načina liječenja i “prevencijskih” medicinskih postupaka (čitaj cijepljenja) protiv njihove volje, a ipak u Hrvatskoj postoji Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB, NN 43/09) koji nameće obaveznost cijepljenja i donosi kaznene odredbe za ne pristajanje na isto, te samim time krši njihovu slobodno izraženu volju.

Pravo na izbor svih osoba, pa tako i pacijenata, štiti:

  1. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UN 1948.),
  2. Međunarodni pakt o građanskim i ljudskim pravima,
  3. Ustav Republike Hrvatske,
  4. Obiteljski zakon,
  5. Ženevska deklaracija,
  6. Nurnberški kodeks,
  7. Internacionalni kodeks liječničke etike,
  8. Hipokratova prisega, i na kraju
  9. Zakon o zaštiti prava pacijenata (ZZPP, NN 37/08).

Osim toga za svaki prevencijski, terapijski, eksperimentalni ili neki drugi liječnički postupak potrebno je prije početka tretmana zatražiti i dobiti INFORMIRANI PRISTANAK pacijenta ili roditelja/staratelja maloljetnog pacijenta. Dakle, dok god tvrdite da niste dobili dovoljno informacija ili da niste zadovoljni s ponuđenim informacijama, dotle nećete dati svoj informirani pristanak niti za jedan medicinski tretman, prevencijski ili kurativni – uključujući cijepljenje.

Ustav RH kao najviši zakon naše zemlje nalaže da se nitko ne smije podvrgavati liječničkim pokusima:

Članak 23.

(1) Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Ustav RH osim toga nalaže i da nitko bez privole osobe čiji se podaci prenose ne može davati te podatke drugim osobama ili institucijama (npr. da daje podatke o tome je li netko cijepljen ili nije).

Članak 37.

(1) Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.

Članci gore spomenutog Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti br. 40 (obaveznost “imunizacije” protiv nabrojanih bolesti) i članak 77 (kazna od 2000kn za roditelja koji odbije cijepiti svoje dijete prema Programu cijepljenja) u suprotnosti su s Europskim pravnim propisima i međunarodnim ugovorima čime se krši pravo na život i pravo na zdravlje.

Skoro najveći problem za mlade roditelje koji nemaju baka-servis je odbijanje ravnatelja vrtića da primi njihovu necijepljenu djecu u predškolski vrtić (iako su necijepljena djeca zdravija od cijepljene). Time se vrši diskriminacija djece i krši Konvencija o pravima djeteta (UN 1989.) prema članku br. 2., ali i Ustav RH prema članku br. 3 (ravnopravnost).

Ili što se tiče tajnosti podataka (o necijepljenju). Postoji liječnička prisega (Hipokratova zakletva) koja daje pravo liječniku da ne odaje nikome drugome podatke pacijenta, a to ide i na ruku roditelja koji ne želi cijepiti svoje dijete:

“Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri.”

I u ZZPP-u postoji članak o povjerljivosti između liječnika i pacijenta:

Članak 25.

Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka.

Ali i u Zakonu o liječništvu:

Članak 21.

Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti – ako posebnim zakonom nije drukčije propisano – samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika.

Nikako nemojte potpisivati papire u kojima izjavljujete da odbijate cijepljenje sebe ili svog djeteta jer se u takvim formularima nalaze navodi o prosljeđivanju vaših podataka nekom drugom medicinskom ili institucionalnom tijelu (a vi želite zadržati tajnost podataka), a potpisivanjem takvih obrazaca prihvaćati kako shvaćate štetnost svoje odluke da ne cijepite svoje dijete.

U slučaju neželjenih nuspojava nakon cijepljenja nitko ne želi preuzeti odgovornost, a vi kao roditelj u suprotnom ako vam nisu dana jamstva nećete pristati na takve neodgovorne medicinske postupke. Zato možete svom pedijatru podastrijeti svoj formular neka pedijatar preuzme odgovornost i materijalno odgovara za eventualne nuspojave cijepljenja (koji naravno neće moći ni htjeti potpisati).

Ova rečenica bi morala biti univerzalna odrednica svakog nametanja obaveza: “Tamo gdje postoji obaveza, mora postojati i odgovornost onoga koji tu obavezu nameće.”

Darko Vujnović

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime