Jučerašnji dan, 18.04.2022. je protekao u znaku dva događaja koji nemaju ništa zajednički a toliko su vezani da to doživljavam kao prst božji.
Nisu prošla ni dva dana od pokretanja postupka Zahtjeva za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a već jučer su mediji prepuni reakcija na to, a počele su se događati do jučer nezamislive stvari.
Potporu zahtjevu za pomilovanje je već dala skupina umirovljenih generala iz Generalskog zbora. Ivan Čermak, Ante Gotovina, Ljubo Ćesić Rojs, Krešimir Ćosić i admiral Davor Domazet Lošo uspjeli su preko noći dokazati to što svi znamo ali nitko ne smije glasno reči, a to je da su ovu i ovakvu Hrvatsku stvarali udbaši po svom liku i djelu.
Najglasniji su u opravdanju svog postupka upravo Rojs i Čermak, ljudi koji su se obogatili pljačkajući vlastitu vojsku, a činjenica da jedan instalater centralnog grijanja i šofer bez ikakvog borbenog iskustva postaju generali je najbolji dokaz da im je neko te činove dao kako bi mu bolje služili, a oni mu se ovim lobiranjem samo odužuju. Pojavljuju se tu i neki koji bi-nebi, a neki još uvijek pokušavaju igrati na kartu nekakvog poštenja pa se toj akciji protive. Prije svega mislim na Glasnovića, generala koji je došao iz Kanade gdje je djelovala jaka UDBA-ška organizacija koja nam je već podvalila Šuška i Ružu Tomašić. Oko njega ima puno ružnih priča koje su istinite ali ih je iz ove pozicije teško dokazati, ali je dovoljno što uzima hrvatsku i bosansku mirovinu iako se 91.zadržao u Hrvatskoj onoliko koliko mu je trebalo da je prijeđe na putu za Hercegovinu.
I kao što lopov viče “držte lopova” tako sam i naletio na jedan naslov gdje Rojs poručuje “Glasajmo za Glasnovića, HDZ nam preuzima Udba i KOS” što bi se moglo protumačiti i kao “glasajte za Udbu kako nam Udba ne bi preuzela HDZ”. Niti ne sumnjam da se masa polupismenih uhvatila na taj mamac u borbi protiv UDBE. Svi to svoje lobiranje pravdaju time da su Perković i Mustać dali puni doprinos u stvaranju Republike Hrvatske. Istina je da jesu, tako što su sve Udbaše prebacili u SIS i ostale institucije kako bi ih imali pod kontrolom. Čak su vodili računa i o sitnim drukerima i poslušnicima tako da su ih stavljali u pričuvni sastav MUP-a kako bi bili zaštićeni, a imali sve privilegije.
Smeta mi jedino što ti koji vrednuju njihov doprinos nisu na istu vagu stavili i sve iskrene i poštene hrvatske nacionaliste koji su dali život po Europskim ulicama za stvaranje Hrvatske. U blogu dinomolnar.blogspot.com sam u 66 nastavaka opisao više likvidacija u kojemu su sudjelovali “zaslužni”. Između ostalih ubijeni su Dino Molnar, Zoran Zec, Josip Reihl, Igor Beneta pa Miro Barešić i po meni etalon hrvatstva Zvonko Bušić. Dokazivao sam da su svi bili likvidirani pa i navodio imena ubojica, ali krtice “zaslužnih” su onemogućili sve istrage, a to je samo vrh sante.
Sada idemo na drugi dio priče vezano za 18.04. a tiče se Generalskog zbora.
Toga dana je rođen Damir Tomljanović Gavran koji je ubijen 1994. u vojarni “Maršalka” u Zagrebu, što se pokušalo prikriti njegovom navodno herojskom smrću “na Velebitu”. Gavran i je bio istinski heroj i vojnik iznad svega te jedan od najpozitivnijih likova  koji je daleko odskakao od svih ovih opskurnih likova koje nam podmeću kao “zaslužne”.
Njegova smrt me zaista pogodila pa sam odlučio ispitati sve okolnosti kako bi se konačno utvrdila istina s obzirom da je sve bilo veoma sumnjivo. I uspio sam. Osigurao sam sve dokaze i vjerodostojne svjedoke i to sam objavio na blogu, u “7dnevno” i “dnevno.hr”.
Pokrenula se hajka na mene, a u svemu je prednjačio upravo Generalski zbor. Možda je i taj dio priče posebno zanimljiv zato što je Gavrana ubio čovjek koji je danas član tog istog Generalskog zbora.
Ovo je tekst objavljen na jednom portalu kojim Generalski zbor javno poziva na moj linč.

Generalski zbor poziva na progon novinara Mire Matijevića

Takav efekt, izazvao je Miro Matijević, autor iznimno čitanog bloga o sumnjivoj smrti policajca Dine Molnara. Otprilike tjedana dana prije obljetnice smrti, heroja Domovinskog rata, Damira Tomljanović Gavrana, Matijević je na blogu “Glasno”  iznio alternativnu teoriju o Gavranovoj smrti. Kao nalogodavca navodnog ubojstva, prozvao je pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Prema Matijeviću, motiv za ubojstvo Gavrana, krije se u prijavljivanju trgovine drogom među hrvatskim vojnicima. Matijević tvrdi da je Gavran tražio da se tome stane na kraj i da je zato likvidiran. Kao mjesto ubojstva, Matijević navodi Zagreb, konkretno vojarnu Maršalku.            Nekoliko dana, nakon obljetnice smrti Damira Tomljanovića Gavrana, oglasio se Generalski zbor.     

 

m ostao Naravno da im nisam ostao dužan

Tko je čovjek kojeg proziva Generalski zbor? Imam dokaze za sve svoje tvrdnje, a gdje su vaši, gospodo?

Pritisci na novinare i medije, dolaze s raznih strana, kako putem formalnih demantija i prijetnji tužbama, tako i preko posrednika koji prenose upozoravajuće poruke. Ipak, rijetko kada se dogodi da jedan Generalski zbor,  javno traži postupanje policije, DORH-a i tajnih službi, i to ne zbog provjere informacija i teza iz teksta,  nego radi kaznenog progona i zatvaranja njegovog autora.

Generalski zbog poziva na progon novinara Mire Matijevića

Nkon ovog teksta, uslijedio je odgovor na jednom portalu, koji je Matijevića kolokvijalno optužio za pripadnost KOS-u i UDBI, te zatražio brzu intervenciju represivnog i pravosudnog aparata, kao i obavještajnih službi. Nekoliko dana, nakon obljetnice smrti Damira Tomljanovića Gavrana, oglasio se Generalski zbor.

Hrvatski generalski zbor najoštrije osuđuje laži, koje je na blogu-portalu ‘Glasno’ pod naslovom: ‘ZAŠTO JE DAMIR TOMLJANOVIĆ–GAVRAN UBIJEN U ZAGREBU’”, objavio  autor Miro Matijević.  

Hrvatski generalski zbor, podsjeća, da su okolnosti pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića-Gavrana, 17. veljače 1994. godine na Velebitu javnosti dobro poznate, obzirom da su o tom tragičnom događaju, u medijima, u više navrata govorili neposredni svjedoci, Gavranovi prijatelji i suborci,  pripadnici 1 gardijske brigade “Tigrova”, Darko Katuša i Grga Tokić. 

Obzirom na navedeno, smatramo kako je  izrečene neistine autor članka u javnost smišljeno plasirao  u cilju stvaranja i širenja dezinformacija, kako bi se manipuliralo javnim mnijenjem, izazivale podjele i posijale sumnje u braniteljskoj populaciji i šire, te bacila ljaga na pokojnog ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Pritom je, autor u svom članku, branitelje prikazao kao masovne uživatelje droga, a Gavranovu junačku smrt, na borbenoj zadaći, proglasio običnom likvidacijom od hrvatske strane. 

Hrvatski generalski zbor upozorava, da ovako smišljene i plasirane laži,  neposredno uoči obilježavanja 25 obljetnice pogibije istinskog heroja i omiljenog  junaka Domovinskog rata stožernog brigadira Damira Tomljanovića-Gavrana, imaju sve odlike psihološkog-propagandnog  djelovanja, kao oblika Specijalnog rata,  usmjerenog protiv temeljenih vrijednosti Domovinskog rata i Republike Hrvatske u cijelosti. 

Obzirom na navedeno, Hrvatski generalski zbor traži žurno postupanje Državnog odvjetništva.

HRVATSKI GENERALSKI ZBOR, UPRAVNI ODBOR

Kako bi čuli i drugu stranu priče, odlučili smo porazgovarati s Matijevićem, koji je rado pristao na razgovor. Posljednjih dana, zbog teksta o Gavranu, stižu mu prijeteće poruke. Pokazao nam je neke od tih poruka. U međuvremenu, nije ga kontaktirala policija, ali je on podigao kaznenu prijavu protiv portala i urednika koji ga je optužio za pripadnost KOS-u i subverzivno djelovanje protiv temeljnih vrijednosti Domovinskog rata i hrvatske države.

“Nitko nije siguran pred zločinačkom organizacijom koja vlada Hrvatskom”

Prije ovog razgovara, popričali smo s većim brojem branitelja koji su nam potvrdili, da o Gavranovoj smrti, više od dvadeset godina, postoje razne teorije. Između ostalog, spominje se i teza koju je javno iznio Miro Matijević. Ne znamo tko je pokrenuo ovu priču, no jedno je sigurno. Nije ju izmislio Miro Matijević. Isto tako, provjerili smo navod iz priopćenja Generalskog zbora u kojem se spominju neposredna svjedočanstva Darka Katuše i Grge Tokića. Našli smo svjedočanstvo Darka Katuše, ali nismo uspjeli nigdje pronaći iskaz Grge Tokića. Nismo došli ni do drugih izjava o Gavranovoj smrti. Većina tekstova, predstavlja svjedočanstvo njegovog ratnog puta, karaktera i hrabrosti.

Našli smo se sa Matijevićem

Gospodine Matijeviću, zbog teksta o smrti Damira Tomljanovića Gavrana, stižu vam brojne prijetnje. Da li strahujete za svoj život?

“Ne. Ja sam davno operiran od straha.”

Jesu li vas kontaktirao itko iz institucija Republike Hrvatske?

“Mene osobno nitko nije kontaktirao, ali u tekstu na portalu koji me proziva, pozivaju se na informacije iz tajnih službi da se protiv mene već vodi operativna obrada. Ako se uistinu pojave predstavnici institucija na mojim vratima, već s vrata, reći ću im tko je ubio Gavrana! 44 utorka objavljujem tekstove i dokaze o ukupno pet ubojstava, i nitko me nije kontaktirao, iako je jasno da baratam konkretnim informacijama i čvrstim dokazima.”

Dobro, vratimo se na Damira Tomljanovića Gavrana. Smatrate li da je i on žrtva političke likvidacije, kao i Miro Barešić, Ante Paradžik, Blaž Kraljević, te brojni drugi, znani i neznani hrvatski domoljubi?

“Ne mogu isključiti političku pozadinu, ali povod ubojstva je čisti kriminal. Svatko tko prati moj blog može primijetiti da izbjegavam politiziranje.”

Ovo su uistinu teške optužbe. Kakvim dokazima baratate?

Za sve imam dokaze i vjerodostojne svjedoke, a najviše imam službenih dokumenata, iz kojih iščitavam istinu, koju policija i DORH izbjegavaju.”

Nakon što ste se doselili u Liku, svojim radom i pisanjem, proizveli ste velike turbulencije i kadrovske promjene u lokalnoj policiji. Dio policajaca, otvoreno vam daje podršku. Povjerenje su vam dali i roditelji žrtava, čije smrti nikada nisu razriješene. Kako to objašnjavate?

Dokazao sam se da radim pošteno, i da me zanima samo istina. Najbolji dokaz moga rada je da sam od policijske zločinačke organizacije u Lici, pritvoren šest puta zbog svog pisanja. Najveću potporu mi daju policajci koje me čuvaju ili voze u marici. Oni me mole da izdržim i ustrajem u borbi za istinom. Strašno je da nitko u državi ne komunicira s obiteljima stradalih, koji su likvidirani i izdani od države, kojoj su vjerno i odano služili.”

Što nakon teksta o ubojstvu Gavrana? Koji je zapravo vaš krajnji cilj?

“Ja ne odvajam Gavrana od ostalih slučajeva. Ja ne pravim aferu od Gavrana, niti njegov slučaj promatram drugačije od slučaja Dine Molnara. Za mene su to sve isti predmeti. Imamo žrtvu, žrtvinu obitelj i državu koja prikriva zločin. Blog o Dini Molnaru sam pokrenuo kako bi dokazao da postoje svi dokazi o njegovom ubojstvu i jedini cilj mi je bio da se pokrene istraga i da se utvrdi odgovornost ljudi iz policije i DORH-a, koji nisu odradili svoj posao. Isprovociran šutnjom institucija, obradio sam i ubojstvo Zorana Vuka, gdje sam čak imenovao ubojice, pa kako ni na to nitko nije reagirao, istražio sam istinu oko ubojstava Josipa Reihla KiraIgora Benete, a da bih dokazao koliko je jaka zločinačka organizacija, i koliko je običan građanin nemoćan pred njima, opisao sam i ubojstvo Damira Tomljanovića Gavrana. Na Gavranovom primjeru, vidimo, da nitko, pa ni hrvatski general, nije siguran pred tom zločinačkom organizacijom koja vlada Hrvatskom.”