Na naslovnoj fotografiji su uz Ranka Ostojića i njegove dvije žrtve čija je jedina krivica bila njihovo poštenje. 26.godišnji policajac Dino Molnar koji je Ostojiću prijavio kriminal u policije na području Međimurja i 20 godišnji atletičar Zoran Vuk obješen na ogradu od 1,20 metara zato što je priprijetio policajcu, Ostojićevom dileru da će ga prijaviti na policiju. Zato ih je Ostojić osudio na smrt uništivši i njihove obitelji.
Moj rat sa tom bandom je počeo kada sam kao istraživački novinar počeo objavljivati tekstove o kriminalu u policiji i pravosuđu. S obzirom da sam u Češkoj za češki BIS radio godinama na velikim pošiljkama narkotika i međunarodnom terorizmu, sa informacijama koje sam tamo prikupio, po povratku u Hrvatsku sam brzo ušao u trag tom najtežem kriminalu i ljudima koji stoje iza toga. U Češkoj sam po savjetu nadređenih pisao blog na kojemu sam u dogovoru sa kolegama objavljivao svoja saznanja pa i njihova, s obzirom da su se oni bojali to učiniti, pravdajući se: „Mi to ne smijemo prijaviti niti objaviti jer bi se ugrozili, a ti ćeš već znati kako to iskoristiti“.
I zaista sam znao, a blog je bio nevjerojatno čitan. Nakon nekog vremena, došli su specijalci iz Praga i zatvorili me. Nisam se jako nervirao jer sam znao da će „moji“ brzo reagirati ali nakon desetak dana vidio sam da nešto nije u redu. Došla mi je i obitelj iz Splita i pitao sam sina što ne ode kod „Honze“ koji mi je bio direktno nadređen i sa kojim sam sjajno surađivao jer je bio ozbiljan i iskusan obavještajac. „Pa Honza je umro i prošli tjedan je sahranjen“, odgovorio mi je. Od čega je umro? Od raka. Honza je taj dan kada sam ja uhićen trebao doći u moj hotel i uzeti dokumente koje sam mu ostavio u sefu koji nam je bio “pošta”. Taj dan je bio zdrav da bi za par dana “umro od raka”. Kasnije sam saznao da su mu zamjerili što mi je dozvolio da „preduboko uđem u sustav“. I zaista jesam. S obzirom da sam bio slobodan strijelac i da nisam školovan po njihovim školama već sam u Zagrebu završio srednju „Sigećansku“ sa “mentorom” i dragim prijateljem pok. Trutom pa Radom, Loncom, Krpom, Bajom, Škarom i ostalima, a u Amsterdamu visoku, funkcionirao sam na način koji Česi nisu uspjeli dokučiti tako da su uvijek kaskali daleko iza mene. Kada je tadašnji premijer Jiri Paroubek, čovjek koji je sa svojim ljudima upravljao policijom i pravosuđem štiteći kriminal shvatio kakva sam mu opasnost, zatvorio me izmišljajući lažno kazneno djelo za koje nisu imali nikakav dokaz pa ni nakon 25,5 mjeseci nisu uspjeli Tužbu sastaviti. Očekivao sam da će se to ipak brzo riješiti, a kako su mjeseci prolazili ja sam krenuo u rat sa sustavom. Prvo je išla kaznena prijava na inspektoricu koja je potpisala kaznenu prijavu i koja je na kraju dala otkaz. Sudac Čapek, strah i trepet te regije se nakon par žestokih duela pri produljenju pritvora sam izuzeo. Kada mi je pri jednoj posjeti poručeno da ću biti otrovan, započeo sam štrajk glađu koji sam nastavio i u Brnu gdje sam kasnije prebačen. Cijelo vrijeme sam proveo u samici, a štrajk glađu je trajao 68 dana.
Dan pred mojim saslušanje pred UOOZ, češkim USKOK-om, pred vratima stana u Splitu, kao opomena je eksplodirala bomba aktivirana daljinski, putem mobitela. Kako sam vladao svim informacijama, znao sam tko bi to mogao napraviti, a iz ćelije sam prijavio II. PP u Splitu dvojac koji je za Ranka Ostojića po Češkoj i Njemačkoj prodavao original hrvatske putovnice sa krivotvorenim podacima koje je Ostojić izrađivao u Petrinjskoj. Sve sam uz kopiju jedne takve dobro sakrivene putovnice prijavio ODO u Splitu pa i DPRH-u, ali je Ostojić sve stopirao. I danas posjedujem dokaze.
Moj češki protivnik, premijer Jiri Paroubek (ČSSD) je bio najjači češki političar, ali sam ga na parlamentarnim izborima uspio skinuti tako da sam ljudima iz konkurentskog ODS-a slao informacije koji su oni objavljivali po medijima, a mene su prijatelji iz češke zvali govoreći mi da sam već par dana na naslovnici svakog medija koji otvore.
Citat iz tjednika “7 DNEVNO”:
Tko je Miro Matijević, čovjek koji uzdrmao strukture u Hrvatskoj?
Matijević, kao što smo već spomenuli, obrađuje široku i kompleksnu tematiku, a istraživanjem pokriva veliki broj slučajeva i osoba, što mu stalno povećava i listu neprijatelja. Doduše, čini se kako ga ta činjenica, samo dodatno motivira u daljnjem radu. Neke slučajeve kojima se bavi, javnost, ali i struka, te nadležne službe, više ne mogu ignorirati. Najveću pozornost čitatelja, privukao je blogom o sumnjivoj smrti Dine Molnara, mladog policajca iz Međimurja, koji je prema službenoj policijskoj verziji, počinio samoubojstvo. Do sada, Matijević je objavio ukupno 67 nastavaka priče o slučaju „Molnar“ i ostalih poštenih i karizmatičnih Hrvata. Ovom prilikom, nećemo se baviti krajnjim optužbama i tezama koje iznosi, već želimo skrenuti pozornost na konkretne dokaze koji su objavljeni na ovom blogu. Naime, Matijević je uspio doći do slika očevida, policijske dokumentacija, nalaza vještaka i izjava svjedoka. Drugim riječima, on barata materijalnim dokazima i zato njegove optužbe, imaju svoju težinu. Iz svega što smo vidjeli i pročitali, izvjesno je da su se dogodili veliki propusti u istrazi, što je dobra indikacija nemara ili zavjere.
Konačan sud o tome, trebalo bi dati neovisno istražiteljsko tijelo. U ovom slučaju, to ne može biti saborsko povjerenstvo kojem se na čelu nalazi upravo Ranko Ostojić, zato što se samoubojstvo, ili ubojstvo Dine Molnara, dogodilo u vrijeme kada je Ostojić bio Ministar unutarnjih poslova. Miro Matijević tvrdi da može dokazati kako su Molnara ubili policajci, kao i da je policija odgovorna za prikrivanje dokaza o ubojstvu, itd, itd…”
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Baveći se godinama istraživačkim novinarstvom otvoreno pišući o kriminalu policije koju je odgovorno tvrdim Ranko Ostojić pokrivajući se blagotelećom facom i meketavim glasom pretvorio u svoju zaštitarsku agenciju kojom je u Hrvatsku uveo svojevrsnu diktaturu obračunavajući se nemilosrdno sa svakim koji bi mu se pojavio na putu. On je ipak preko 30 godina u vrhu policije gdje je prikupljao dokaze i dosjee ucjenjujući i trgujući sa njima što je ipak njegova najveća moć sa kojom je svima osim meni mogao začepiti usta. Za mene je koristio druge metode, brojna pritvaranja zbog tekstova ali i desetke lažnih optužbi sa kojima sam se svakodnevno suočavao. Devetnaest tužbi, 92 prekršajne prijave, deseci pritvaranja zbog objavljenih tekstova su samo vrh te Ostojićeve policijske-zločinačko sante, a hrvatsko narkotržište za koje tvrdim na osnovu dokaza iz češkog BIS-a da ga on vodi, poljudska “Svastika” ili likvidacije iza kojih stoji taj zločinac naredivši ih ili krivotvoreći istrage su njegovo djelo i te parapolicijska bande znane kao “MUP”. Kako sam beskrajno uporan i temeljit u svom poslu kojim zaista vrhunski vladam, prikupio sam gomilu dokaza. Danas ću navesti par primjera kako se “OSTOJIĆEV MUP d.o.o.” ponaša prema poštenim policajcima i kako štiti svoje kriminalce. Kako sam se odlučivši poslije Češke i nakon što sam u Splitu pred pet njegovih policajaca u civilu, dva tjelohranitelja i tri policajca iz patrole nokautirao Antu Belaka i jednog tjelohranitelja shvativši da je upravo on kao načelnik krima u splitskoj PU desna ruka Ranku Ostojiću u narko biznisu, odlučio sam maknuti se iz Splita i otišao u Liku. Nije trebalo dugo da shvatim da je Lika glavni prijelaz narkotika iz Bosne u Hrvatsku i dalje i tko iz policije sudjeluje u tome. Javno sam prozvao načelnika PP u Otočcu Mladena Kranjčevića i glavnog mu operativca Stjepana Dujmovića. Kako ja sve radim čisto i argumentirano krenuo je napad na mene. Uspio sam se dokopati maila koji je taj dokazani nekrofil tražio pomoć sustava.
Vapaj u pomoć Ostojićevog kriminalca koji plače zovući u pomoć “sustav” koji je “ugrožen” Matijevićevom objavljenom istinom. Taj “bolesnik” je Ostojićev favorit za Liku. Više puta ga je postavljao na mjesto načelnika PU u Gospiću i ja sam ga isto toliko puta izbacivao iz tog ureda pišući ministru Božinoviću o kakvom se liku radi.
Načelnika PU Antu Podnara sam prijavama uspio izbaciti iz službe, ali ga je Ranko Ostojić vratio nazad.
Za razliku od tog ološa, pošteni policajci bježe iz policije budući su neljudski zlostavljani Najbolji primjer je načelnica PP u Gospiću Višnja Borčić izuzetno kvalitetna osoba i policijska službenica koja je ne mogavši izdržati taj teror pobjegla u mirovinu, nakon što je Podnar izbacio iz auta u Korenici gdje su imali sastanak jer mu se nije svidjela njena frizura. Ta ista Višnja Borčić, načelnice PP Gospić bila je godinama dokazano zlostavljana upravo od Mladena Kranjčevića i Ante Podnara. Saznavši što joj se događa, odlučio sam joj pomoći i osobno napisao prijavu i odnio u Sabor na ruke njihovog mentora Ranka Ostojića. Evo kako reagira tvorac tog zločinačkog sustava ako nisu u pitanju njegovi kriminalci.
Načelnica PP je tri godine sustavno zlostavljana, ali nema veze jer je za njegove kriminalce nastupila “zastara”.
Taj isti Podnar je dvije godine bludničio nad 13 godišnjom nećakinjom. Prijavio sam to svim institucijama i više puta pisao po medijima da bi prije par mjeseci i nakon osam (8) godina ta parapolicija saslušavala mene za lažno prijavljivanje kaznenog djela bez da su išta iz mojih navoda provjerili.
KAKO JE NEOUDBA ZAVELA TEROR U HRVATSKOJ IZRUGUJUĆI SE SA HRVATSKIM ZAKONOM
Sa Kranjčevićem sam imao više duela u gospićkom sudu. I dok me taj bolesnik tužio za klevetu, na raspravi nije ni znao da objasni što je to “kleveta”. Nema veze jer sudi predsjednica koja je potekla iz istog gnijezda, od oca Pave Rukavine Državnog tužitelja poznatog po zlu. Ne pada jabuka….
Miro Matijević: MOJ OBRAČUN SA “POLICIJSKOM PIČKOM” – MLADENOM KRANJČEVIĆEM
Na drugoj starni imamo naivnu Međimursku poštenjačinu, 26 godišnjeg Dinu Molnara brutalno likvidiranog u brvari daleko od naselja i prebačenog u njegovo auto gdje je loše inscenirano njegovo samoubojstvo. Sve temeljito opisano u dinomolnar.blogspot.com.
Jedan od najvećih hrvatskih zločinaca koji se sigurno nalazi na “TOP 3” hrvatskih zločinaca i veleizdajnika Ranku Ostojiću bi bilo osigurano mjesto među prva tri hrvatskih zločinaca svih vremena. Zaštićen KOS-om i MI6 po Hrvatskoj počinio niz zločina a ostat će vjerojatno zapamćen i po aferi “Svastika” o čemu sam više puta pisao.
Posjedujem pismo HYPO banke koja je bila spremna predati popis svih koji su koristili novac uplaćen za pomoć Hrvatskoj, ali ih je Ranko Ostojić zaustavio.
Sada se njegova NeoUdba veseli da će ga ponovo postaviti na ćelo odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ako se to dogodi biti će to najbolji dokaz da se nismo odmakli od “banana države” da nam neovisna i pravna država ostaju kao san čekajući neka druga vremena. Ako to HDZ dozvoli biti će to samo potvrda da ih HYPO banka još svrbi, a da li će AP i dalje žrtvovati državu radi par svojih pljačkaša ostaje da vidimo.
Da ne zaboravim. Ranko Ostojić u Turističkoj palači posjeduje lokal koji si vodi na tuđe ime a koji je prigrabio dok je još prije rata radio kao načelnik upravnog odjela zaduženog za gospodarenje resursima u Splitu. Bio sam nazočan par puta kako je reketario ljude koji su imali interes iznajmiti neki prostor i o tome sam javno pisao i za “7 dnevno”, ali “RIJEKA NEPRAVDE I ZLA” i dalje iz sjene vlada Hrvatskom, a izvor joj je u Splitu.
