Prije 24 god. umro je Franjo Tuđman, čovjek koji je jednu nesretnu državu lišio dostojanstva i pretvorio je u poslušni, odumirući stranački posjed.
Hrvatska je zaista po mnogim parametrima u Jugoslaviji bila bez dostojanstva, a kad tada nije bila poslušna kao u ” Hrvatskom proljeću ” promptno je bila upokorena . Protagonisti Proljećari sve visoko školovani mladi intelektualci pozatvarani, mučeni, rastjerani… Savka, Tripalo, Pirker, Haramija, Gotovac, Budiša, Čičak, Veselica, Bušić….
Tuđman je shvatio povoljnost vlastite pozicije, na dvostrukom putu kojeg mu je sudbina dodijelila. Komunističkom i prevratničkom.
U tom smislu nije mu u Hrvatskoj nitko bio ravan. U odnosu na komunizam znao mu je smrtonosne zamke, u odnosu na rat kojeg nije započeo, ali ga je prihvatio, znao je vise od prije spomenutih domoljuba .
Grijeh mu je pakt sklopljen s Udbaškim đavlom, i u tome je ispao naivan . Vjerovao je
u sve hrvatsku pomirbu starih udbaških kadrova iz svih područja… Manolića, Ŝeksa, Gregurića i drugih, s domoljubima.
Manolića za tajne sluźbe, Ŝeksa za pravno uređenje, Gregorića za privredu itd .
Paralelno u skladu s “pomirbom” , hercegovaćki lobby, pokazao se zastrašujuće razornim.
To se djelovanje odnosilo na Domovinski.
Danas možemo reći za tu žuđenu hrvatsku pomirbu koja mu je bila opsesija… put u pakao posut je dobrim namjerama !
HDZ se uz SDP pretvorio u pohlepno čudovište koje proždire žive žrtve .
Izgubio svako časno domoljublje, svaku humanu notu.
Udba divlja kao nikad prije, udara sa svih strana. Njezini gojenci od Plenkovića, do Tedeschia, Roglića, od Manolića preko Mesića, Lončara, sve stogodiŝnjih čuvara pakla kojima Josipović, i Kolinda i Milanović i Pupovac ljube ruke poput niže rangiranih mafijaŝa .
Svi oni domoljubni Hrvati, učesnici Domovinskog, uglavnom su žrtvovani.
Hrvatska danas ne bi trebala smatrati ulazak u Nato i EU uspjehom, jer to nije uspjeh . Da smo kao narod karakterno jači, prkosniji, ljući, da smo puno obrazovaniji , nepokorniji kako bi s grbače skinuli spomenute gadove, stvorili jasnu sliku zemlje kakva želimo postati , tad bi ovaj 30. godišnji pokušaj stvaranja vlastite Hrvatske, nužno suverene, mogli plasirati kao projekt vrijedan da ga se oživi.
