S kim si takav si’, kaže narodna poslovica. Plenkoviću pozovi ga u svoju kuću, na svoj račun. A ne na račun hrvatskih poreznih obveznika. Hrvatskom narodu narodu ne trebaju ovakve spodobe.
Francuski predsjednik Emmanuel Marcon prvi je šef francuske države koji službeno dolazi u Hrvatsku. Stoga je i očekivano da je njegov posjet u srijedu i četvrtak iznimno važan za službeni Zagreb koji će dobiti parišku podršku za šengensku i eurozonu i finalizirati sporazum o kupnji borbenih zrakoplova, piše režimski Dnevnik.hr.
Macron, najomraženiji lik u Francuskoj, kao i Plenković u Hrvatskoj, također član Plenkovićeve masonske židovske lože Veliki Orijent, dolazi iz sasvim drugog razloga u Hrvatsku. Naime, amorfnom Plenkoviću čije izjave, nakon ustaškog prosvjeda, podsjećaju na plač upišanog i ukakanog djeteta kojemu treba promijeniti pelene. Naravno, nabolje su francuske coushes, kao što su i francuske letjelice, sve za jednokratnu uporabu. Kad mu promijeni pelene, Macron će mu dati precizne upute kako provesti ausweis nad probuđenim hrvatskim narodom.
A tko nam zapravo prvi put dolazi u posjetu?
Ispovijed njemačkog studenta:
„Od rujna 1996. godine živio sam kao student na Gethsemanestraße br. 6 u Berlinskom Prenzlauer Bergu u malom stanu. Moje prijateljice, špijunke Julia i Leia znale su da sve što trebate učiniti je okrenuti kvaku na ulaznim vratima kako bi me posjećivale s vremena na vrijeme noću. Smijali smo se smiješnim ljubavnim pismima izraelskog agenta koja sam zalijepio za zid iznad kreveta i u hodniku. “Kao kaznu” Julia je zatim stavila oglas u “BZ” s mojim telefonskim brojem i tjednima sam primao pozive od ljudi koji su preko telefona željeli seksualne usluge.
U susjednoj kući br. 5 bio je stan udruge Freie Hilfe e.V., koji je Peter Altmaier (2009. član Bundestaga, od 2017-2018. Savezni ministar financija) već neko vrijeme koristio kao svojevrsno mučilište gdje je zajedno s današnjim francuskim “predsjednikom” Emmanuelom Macronom mučio i ubijao bespomoćne ljude. U jesen 1996., dogodilo se spektakularno ubojstvo studentice na stubištu dvije kuće dalje, koju je Macron brutalno, uživajući pri tom, zaklao nožem. Jer je vidjela „aktivnosti“ Židova Altmaiera i Macrona. Leia mi je rekla da joj je slijedećeg dana Macron, hvaleći se, priznao ubojstvo.
Digla se velika prašina, televizija je bila na licu mjesta. Ja sam dao kratku izjavu u kojoj sam rekao da sam učenika poznavao prolazno i da sam vidio krvavo stubište. Ali sve se zataškalo.
U siječnju 1997. postalo je jasno Židovu Altmaieru da je još jedan susjed također opazio njihove aktivnosti. Mladi student psihologije, posjetio me nekoliko puta noću zajedno s Leiom iz erotskih razloga. Macron ga je ubio 19. siječnja 1997. nožem kako bi ga ušutkao, ali i iz požude, kako pokazuju rezultati obdukcije. Julia je gledala ovo ubojstvo svojim očima, iz mog stana, ali nije mogla ništa reći jer bi inače bila ubijena
Može se više doznati o događaju od zatvorenika koji je pušten 23. prosinca kao “počinitelj” u opisu slučaja koji je objavila Marion Unger u svojoj disertaciji (stranica 60f.). Julia je tada špijunirala taj milje za nas, a Macron ju je pitao gdje točno živim kako bi me mogao ubiti zato što me vidio na TV-u, a zatim nakratko na ulici.
Julija ga je “pogrešno” poslala u stan poljskog razbojnika točno nasuprot mene, od kojeg je Macron dobio batine. Zatim je napustio Berlin, pločnik mu je postao prevruć. Julia i Leia nastavile su špijunirati Altmaiera, smatrao ih je bezopasnim djevojkama. Altmaier je također počinio bestijalna ubojstva u sljedećim godinama, prema Ungeru (stranica 74f.), pri čemu je ovdje osuđen i drugi počinitelj.
Izreka “Smrdim iz usta i nosim kapu od mesa na glavi” obišla je berlinski radio. Altmaier je bio taj koji se pojavio u ovom ubojstvu (u šumi) kako bi uplašio žrtvu prije nego što ga je muškarac izbo u mesarskom kostimu. (Disertacija gospođe Unger: “Seksualno motivirana ubojstva u Berlinu 1990.-2010.”, Berlin 2013.)
Ovo što Macron danas radi francuskom narodu samo je slijed, potvrda da se radi o okorjelom bešćutnom monstrumu.
‘S kim si takav si’, kaže narodna poslovica. Plenkoviću pozovi ga u svoju kuću, na svoj račun. A ne na račun hrvatskih poreznih obveznika.
Hrvatskom narodu narodu ne trebaju ovakve spodobe.
