Nastavlja se iživljavanje nad Filipom Zavadlavom pa kako je ta materija „moj teren“ ne želim više šutjeti i gledati jadnog mladića kako se koprca i na sve moguće načine tražeći izlaz iz tog ludila u koje su ga silom ubacili i koje ga nezaustavljivo melje. Sada ga terete za „osvetu“ iako njegovo ponašanje nije bilo osmišljeno i planirano već potez očajnika ostavljenog samog pred bandom koja mu je uništavala obitelj i direktno ugrožavala njegov život. Svu tu histeriju bih shvatio da je izišao na ulicu ili Rivu i ubio tri nedužna prolaznika.
Ne… on je nakon više godina terora u samoobrani ubio trojicu kriminalaca koja mu godinama drogom truju i ubijaju obitelj, na silu mu otimajući novac koji on pošteno zarađuje navigavajući. Jedini pošten i nevin čovjek u toj cijeloj nesretnoj priči sada treba platiti račun za sav taj kriminal koji svi skrivaju kako ga ne bi poremetili. Na više ga ne bi osudili ni da je ubio tri policajca. Kazna u ovoj situaciji mora biti drakonska samo zato što su ti dileri radili za policiju o čemu sam toliko pisao i zato su praktički nedodirljivi. Nisu računali na očaj mladića kojega su upravo oni doveli pred zid, prisilili ga da uzme pušku i da ih razuvjeri u tu „nedodirljivost“. Ti dileri su pojedincima iz policije „zlatne koke“ koje nose zlatna jaja, ali za njih rade i najprljavije poslove. Od lažnog svjedočenja do likvidacija, jer za narkomana u krizi ne postoji ništa sveto što nije spreman učiniti danas za par grama droge. Dovoljno mu je dati pištolj i prstom pokazati na bilo koga. Policija odredi metu a zatim neće otkriti nikakve tragove i sve pada u zaborav. Iza veleizdajnika i zločinca Ranka Ostojića i njegove vojske ostaju mrtva tijela i uništene obitelji, a sada bi račun trebala platiti njegova žrtva.
Već toliko pristran odnos policije i suda prema dilerima i kazna koju pakiraju Filipu besraman i samo dokazuju moje tvrdnje da im je Ranko Escobar Ostojić već osigurao status „službenih osoba“. Već optužba za „osvetu“ je suluda. Svakom normalnom je jasno da se radi o samoobrani, odnosno prekoračenju nužne obrane, ali treba ohrabriti dilere i uvjeriti ih da bez straha nastave raditi je Ranko Escobar skrbi o njima i neće dozvoliti da im se nešto slično dogodi. Opasnost od Filipa je najveća u tome da ne postane uzor pa da i netko drugi krene njegovim stopama i pojedincima iz policije ugroze godinama organiziran i uhodan tako unosan posao.
Je li Filip imao izbora?
Da im se imao namjeru osvetiti, Filip bi ih pozvao doma da im da novac i tu ih pobiti, a braniti se da su ga doma napali. Uzeti pušku i ići kroz centar grada dok ih nije našao može biti samo čin očaja poštene naivčine pritjerane uza zid.
Socijalna služba kao i obično nije reagirala iako je znala za situaciju. Policija je bila protiv njega, a dileri su ga progonili i otimali mu novac koji im nije ni bio dužan. Zamislite život tisuća Stanislava i koji to svakodnevno prolaze, zamislite tisuće obitelji „Zavadlav“ koji nemaju sina Filipa da im plaća dugove i da ih pokušava zaštititi na kraju se i žrtvujući za njih.
Zato se i pakira tako drakonska kazna kojom Ranko šalje poruku svima da im nema spasa kada ih se jednom uvuče u to kolo. Navuku te na drogu i polako uništavaju i tebe i tvoju obitelj, dok ljudi koji bi to trebali sprečavati i zaštititi te u tome aktivno sudjeluju. Pri tome se koristi činjenica da su iza Filipa ostala tri mrtva tijela koje je cijeli grad vidio. Nitko ne računa i ne želi vidjeti koliko tijela i koliko razorenih obitelji je ostalo iza stradale trojke. Pucnji iz puške su se čuli i svi se zgražaju, dok su stradala trojka „tihe ubojice“ jer ubodi igle se ne čuju a posljedice su neusporedivo teže i žrtve mnogobrojnije.
Tko je žrtva, a tko zločinac?
Grijeh je i za ubijene i za ubojicu i ne želim da netko shvati kako ja preporučam pušku i smrt kao rješenje. Ne želim, ali vratimo se na početak, tko su ubojice u ovoj priči.
Dok sam aktivno radio za češku službu upravo na narkoticima, od njih sam dobivao informacije i o situaciji u Hrvatskoj i tamo sa shvatio što se u Hrvatskoj događa i šokirao se saznavši ulogu druga Ranka Ostojića u narko biznisu. U Europi je tada po statistikama svakih sat vremena od droge umirao jedan čovjek, Koliko je ljudi u to vrijeme u Splitu umiralo od droge? Torlak, Paić i Bajić su sigurno „ubili“ višestruko veći broj ljudi od Filipa i uništili isto toliko obitelji. Da, ali to su narkomani i čemu ih žaliti… ali netko ih je iz interesa učinio narkomanima svjestan posljedica. Pratio sam i statistike i brzo se uvjerio da policija progoni i kažnjava samo narkomane, a progoni samo dilere individualce koji uđu na teren od policije ovlaštenih dilera. Zašto to nitko ne broji? Oni nisu ubojice samo zato što ubijaju tiho, iz dana u dan, a Filip je zločinac zato što je uzeo pušku budući mu ništa drugo nije preostalo. Činjenica je da je u rujnu 2019. zaustavio dvije osobe na motoru i rekao im da se klone brata Stanislava i njegove obitelji i da ne dolaze kod njih kući. Jedna od ove dvije osobe ga je udarila šakom i onda su se potukli. Uvijek se morao skrivati od njih, a kada se ne bi uspio sakriti tukli su ga. Samoobrana je naše zakonsko i sveto pravo i nikakav Escobar nam to nema pravo oduzeti. U takvim situacijama se sjetim uzrečice „u Americi je kolt uveo demokraciju“.
Samosvjesna ugroženost
Osim toga, tu se po meni kod žrtava radi o „samosvjesnom ugrožavanju“. Sva trojica se bave teškim kriminalom, nasiljem i svakodnevno nekoga progone, muče po noći, prijete mu za život… Morali su biti svjesni da će jednoga dana netko biti prisiljen iz očaja pružiti otpor. Bili su svjesni u što se upuštaju i kakav to rizik nosi i svjesno su išli u to jer ih je je zavarala sigurnost koju im je ulijevala policija koja stoji iza njih i štiti ih.
Žrtve se ne smiju niti braniti budući njih nitko ne štiti. Znači da su trojica dilera išli u to svjesni rizika i svoje nedodirljivosti i to ih je stajalo života. Kada im je Filip ubio „zlatne koke“, odjednom se izmišlja „osveta“, traže 50 godina zatvora kao da je ubio tri policajca iako je jasno da je najgore za što ga mogu teretiti „prekoračenje nužne obrane“. Što je drugo preostalo Zavadlavu nakon što Socijalna služba nije reagirala, u situaciji kada protiv sebe imaš dilere i policiju koja mu ne pruža pomoć, ako je fizički slabiji od kriminalaca koji su ga već više puta tukli i napadali čak i sa nožem?
Da su se Torlak, Paić i Bajić svakodnevno bacali sa mosta u Neretvu i da su jednog dana nastradali. Tko bi bio kriv, oni ili Neretva??? Ne sudite Neretvi.
Nemojte nas praviti idiotima
Ne želim sugerirati pušku kao rješenje ali sam siguran da ima više Zavadlava da bi na cesti sigurno bilo manje droge, manje nesretnih ovisnika i manje uništenih obitelji.
Tragedija je to za Paića, Torlaka i Bajića, ali isto tako i za Filipa Zavadlava. Sva četvorica su kolateralne žrtve zločinačkog policijskog sustava koji ih je gurnuo u zločin. Razumijem i roditelje iako mi smeta ta pretjerana patetika i licemjerje koje demonstriraju pred kamerom. Torlakova majka glorificira sina i puna su joj usta hvale, a zna da joj je sin u prometu ubio osmogodišnju djevojčicu i da je Filipa se sa još jednim prijateljem nožem napao… Prometna nesreća se može dogoditi svakome, ali pošten čovjek nikada neće pobjeći i ostaviti na cesti umiruće dijete. Neće ni nožem napadati poštena čovjeka koji je navigavao, a nije mu ostajalo ni za jesti kada bi mu ti dobri momci oteli tuđe dugove.
Vrhunac te lažne patetike je kada otac Marina Ožić Paića momka koji se bavio dilanjem narkotika i utjerivanjem dugova tužnim glasom pita „jesam li se ja za ovakvu državu borio“ i otvoreno prijeti Filipu kada iziđe iz zatvora. Prešućuje da mu je policija u stanu našla 232 grama heroina i 2,42 grama kokaina. Sin mu nije završio u istražnom zatvoru. Zašto? Iz Općinskog državnog odvjetništva navode: osumnjičenik je mlađe životne dobi, priznao je počinjenje kaznenog djela navodeći da je to učinio jer je brzopleto išao za novcem, zbog čega se kaje. Ovakvo tumačenje zakona treba ući u anale sudskih perverzija i korupcije.
Filipa treba razapeti na križ na što ga je osudio Poncije Escobar Pilat jer mu je ubio tri Barabe.
Stoga neću predlagati Filipa za Oskara, ali ću ga sa poštovanjem nastaviti pratiti i komentirati sve što se bude događalo.
Uz to pozivam sve preko PNUSKOK-a, Ureda za nadzor rada policije ili najsmješnije Službe za unutarnju kontrolu rada policije da me javno demantiraju što ću sa zadovoljstvom objaviti, ali im i odgovoriti kako bi pred javnosti riješili da li ja lažem ili mi zaista nemamo policiju, odnosno da u tome što tako nazivate treba provesti temeljitu reformu da bi policijom postala.
