Zadnja dva dana je udarna vijest ubojstvo Tomislava Sablje. Ponovo droga, ponovo policija, puno kamera i brojne verzije koje „otkrivaju sve“ kako bi se što manje vidjelo.

I u tom skrivanju se ipak probilo nekoliko bitnih informacija koje ukazuju da to nije bio obračun gostiju sa redarima već se radilo o čistoj likvidaciji. Činjenica je da Sabljo nije bio naoružan i da je već izišao vani kada su ga ubili sa četiri metka.

Zašto je ubijen ako je bio bez oružja, a redara dovoljno da ga svladaju naročito zato što je i sam  navodni ubojica Kristijan Knego, bio vrsni judaš.

Od jednom saznajemo da je u Ritzu kao redar radio suspendirani policajac Dorian Mraković te je on navodno dao pištolj Knegi kojim je ubijen Sabljo. Mislim da je upravo on u centru priče, da je on ključ za rješenje ove likvidacije. Navodno je kao policajac suspendiran zbog mita od 200 kuna u istoj toj policiji koja nekažnjeno prevodi narkotike i migrante u Hrvatsku. Istoj toj policiji u kojoj načelnik PU u Gospiću Ante Podnar dvije godine nekažnjeno siluje 13 godišnju nećakinju, istoj toj policiji u kojoj njegov zamjenik M. Kranjčević ulazi u mrtvačnicu i fotografira zaklanu djevojčicu.  Istoj toj policiji koja u Zagrebu organizira napad na mene i pljačku kuće. Da ga je netko došao u policiju prijaviti za mito od 200 kuna siguran sam da bi se nakon što bi ga izbacili, još danima smijali njegovoj naivi.

Što se još može izvući iz ponuđenih informacija? U „Ritzu“ su bila i dva policajca u civilu. Policajci u narodnjačkom klubu u 4 u jutro.

Na šanku je bila i „nekolicina“ pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko. Naručili su viski i pili ga kada se dogodilo ubojstvo a specijalci baš „ništa nisu vidjeli“. Zanimljivo je da se oni spominju i u slučaju likvidacije Dine Molnara koju je naručio Ranko Ostojić.

Znači, u 4,15 u jutro u narodnjačkom klubu suspendirani policajac sudjeluje u ubojstvu, tu su još dva policajca u civilu i nekolicina specijalaca…

Nemate li osjećaj da je malo previše policajaca u 4,15 u jutro na jednom mjestu?

Nije tajna i o tome stalno pišem i upozoravam javnost da u sklopu policije djeluje zločinačka organizacija koja vlada policijom i bavi se najtežim kriminalom i zločinima u interesu vlasti ili određenih osoba iz vlasti. Njom vlada Ranko „Escobar“ Ostojić koji je između ostaloga organizirao napad na mene u mom domu u Zagrebu. Kako su moji  najbolji prijatelji, ali i moji smrtni neprijatelji u policiji, upozoren sam da će me napasti ali i da se ne smijem braniti jer ako samo dignem ruku da se obranim biti ću zatvoren. Kada su me napali uspio sam ostati na nogama unatoč teškim ozljedama koje sam zadobio, a kako sam javio mojim Slobodarima da zovu policiju i prije nego je počelo, policija se nije mogla oglušiti naročito kada su svi govorili da poziv snimaju. Policija je zatekla sve napadače, ali nije poduzela baš ništa iako sam pokazivao tko mi je ukrao računalo ili tko je cijelo vrijeme držao revolver u ruci uperen u mene. Odveden sam na Rebro gdje su me zašili i vratili doma, a iako sam napadnut u domu i nanesene mi teške tjelesne ozljede, nitko od napadača nije ni ispitan. Uspio sam se dočepati palica i dva revolvera koje su imali kod sebe tijekom napada. Jedan sam uzeo u vrećicu i odnio u Maksimirsku postaju. Predao sam ga inspektoru koji je vodio taj predmet i on ga je rukom izvadio iz vrećice. Sve imam snimljeno. Kažem mu, zašto uništavaš dokaze? Reče, sa pištolja se teško skidaju otisci. Da, rekoh mu, posebno kada znaš da ćeš naći otiske svoga kolege. U razgovoru sa „mojim“ policajcem kažem da je bilo najmanje sedam napadača. „I više,“ kaže mi.

Kristijan Knego se mirno predao. On je odradio posao za nekoga za koga zna da će ga dalje štititi. Je li ubio ili je samo preuzeo na sebe kako bi istragu odveo u krivom pravcu brzo ćemo saznati.

ZAŠTO JE SABLJO SMETAO „ESCOBAROVIMA“?

Dva su razloga.

Prvi: u prosincu 1993. sam nakon jedne akcije u Bosni, razočaran svime što sam vidio, odlučio otići iz Hrvatske budući se sve što sam vidio i u čemu sudjelovao nije uklapalo u moju viziju časnog domovinskog rata. Sjeo sam u auto i otišao u Amsterdam. Na ulici sam se brzo dokazao pa mi je šef organizacije koja je u to vrijeme proizvodila najbolji ekstazi u Europi ponudio da ga štitim. Uvijek sam na sastancima i dogovorima sjedio uz njega pa sam se svega naslušao. Primijetio sam da se redovito priča o ekstaziju a samo ponekad bi spominjali kokain ili travu. Jednom prilikom ga upitah: radite li vi i heroin?“

Ozbiljno me pogledao kao da sam ga opsovao i reče: „Ne s tim ne radimo i nitko od ozbiljnih kriminalaca koji se smatra časnim čovjekom sa time ne radi. Ovo što mi radimo je posao i ljudi mogu i ne moraju koristiti. Heroin je smrt jer tko se na njega navuče nikada se neće skinuti“.

Sabljo se bavio travom, ali na veliko. Ipak je bio častan čovjek za razliku od „Escobara“.

Drugi: Sabljo nije radio za policiju već je radio samostalno, a ništa mu nisu mogli dokazati. Kada sam pri trećem napadu 14.lipnja 2020. nakon što sam upozorio policiju da je završila era Gandijevizma ustrijelio smeće koje mi je policija poslala da mi provali u kuću kako bi otvorio vrata i ostalima, zatvoren sam u Remetinac. Iako sam smeću prostrijelio ruku u kojoj je držao palicu, obojica smo imali sreće jer je rana bila prostrjelna ali ništa ozbiljnije nije ozlijeđeno pa su dva vještaka potvrdila da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi. „Escobarovci“ su me lažno optužili i proveo sam u Remetincu 7 mjeseci sve dok me Vrhovni sud nije oslobodio pritvora jer je utvrđeno da ne postoji niti jedan zakonski razlog za pritvor. Tako „Escobarovci“ djeluju. Lažno te optuže i drže u pritvoru godinu dvije dana nadajući se da će neko u dogovoru sa njima sve „priznati“ i lažno teretiti druge, a ako mu ništa i ne dokažu, svaki sud će te osuditi samo zato da ne bi priznali da su počinili zločin.

Sa mnom u ćeliji je bio jedan Sabljin čovjek. Sjajan… tih, ozbiljan, pametan. U šetnjama sam upoznao još dvojicu i super smo se slagali. Ispod Sabljinog prozora su se zatvorenici uvijek zadržavali da ga pozdrave i izmjene par riječi i uvijek sa puno poštovanja. Policija ih je držala u pritvoru kako bi ih prisilila da nešto kažu, a činjenica da ni nakon tri godine nije potvrđena optužnica za 17 tona dovoljno govori. Jedan od njegovih je bio već osam mjeseci u pritvoru, a nisu mu dozvoljavali posjete. Cijelo vrijeme nije vidio suprugu i djecu. Napokon su mu obećali viđenje sa obitelji preko video linka… bio je presretan, ali na kraju se zbog tehničkih problema (???!!!) nisu uspjeli spojiti. Vratio se u dvorište još odlučniji da istraje.

Jedan od njih je zatvoren i kleo mi se da je razlog bio taj što je u jednom mimoilaženju na cesti razbio retrovizor. Zvao je prijatelja i zamolio ga da mu nađe novi, da bi policija to „protumačila“ kao narudžbu trave. Dokaza nema, a sav taj pritvor treba opravdati.

To su motivi za Sabljinu likvidaciju.

  1. Postajao je prejak, a nije radio ta Ranka „Escobara“.
  2. Bio je „častan kriminalac“ za razliku od Ranka „Escobara“ i njegove zločinačke organizacije.
  3. Bio je sposobnijih od njih pa kako mu nisu mogli ništa dokazati najjednostavnije ga je likvidirati.

Da to ipak ima i puno jaču pozadinu objasnit ću za dva dana u novom tekstu, a ovo ću priču i dalje pratiti i komentirati.

Sablju i njegove ljude sam poštivao i respektirao, a on me definitivno kupio pričom o farmi pilića koju je otvorio:

„Dio novca Sabljo je uložio u farmu pilića nedaleko od Zagreba. Jedan je dan došao na farmu i pustio sve piliće van, pa su ih poslije danima hvatali po poljima. Kad su začuđene radnice pitale zašto je to napravio, odgovorio im je: “Znam ja kako je to biti zatvoren, jer sam i ja bio u zatvoru!”

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime