Vesna Levar: Svaki dan vidim ubojicu mog Milana i nitko mu ništa ne može

Još jedan svjedok ratnih zločina u Gospiću, posvjedočio mi je, a spreman je to isto učiniti i na bilo kojem sudu, da je američko-hrvatski državljanin Dragan Lozančić dolazio u Gospić krvavih godina u društvu kanadsko-hrvatskog državljanina Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane RH, a koji je, kako je poznato uz svog pomoćnika za sigurnost Josipa Perkovića, bio pokrovitelj osuđenog ratnog zločinca Tihomira Oreškovića. Taj me Ličanin uvjerava da je upravo on obavijestio nekadašnju ministricu obrane Željku Antunović o povezanosti aktualnog šefa Sigurnosno-obavještajne agencije s događajima kojima se bavic ICTY i koji su tek polovično procesuirani na hrvatskim sudovima.

“Na gospićkom ratištu bili su i današnji načelnik Stožera HV-a Drago Lovrić, načelnik Sigurnosno-obavještajne agencije Dragan Lozančić… Svi su oni prošli onuda, ali nitko se nije suprotstavio Oreškoviću”, izjavio je to u tjedniku Nacional 14. 02. 2015. haški svjedok ratnih zločina u Gospiću Zdenko Bando, koji je zbog svog svjedočenja, nekoliko godina uživao zaštitu njemačkih vlasti.

Orešković iz Bandine optužujuće rečenice zove se Tihomir i bio je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina u Gospiću 1991. Njegov imenjak i prezimenjak, aktualni hrvatski premijer, ovih dana bi trebao odlučiti hoće li supotpisati odluku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o smjeni gore spomenutog Dragana Lozančića. Koliko god se Tihomir Tim Orešković do sada tome protivio, a u tome ga navodno podržavao i potpredsjednik Vlade Božo Petrov, na putovanjima po europskim prijestolnicama, premijer je s više državničkih adresa, a navodno i iz veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, dobio jasnu preporuku da se ipak mora odreći usluga Dragana Lozančića, upravo zbog njegove uloge u krvavoj gospićkoj drami i opstrukcijama istine o istoj.

– Željka Antunović ga je smijenila zbog toga, a ne kako se danas prikazuje zato što je smatrala da je on tek kasnije postao blizak s Gojkom Šuškom, tvrdi izvor.

Ovaj svjedok tvrdi da ga je Tomislav Karamarko udaljio iz državne službe kada je postao šef POA-e i saznao što je i komu moj sugovornik sve govorio o svojim spoznajama vezanim za ratne zločine u Lici. Nadao se da će ga u državnu službu, obzirom da je i sam član SDP-a, vratiti Kukuriku Vlada, ali se gorko razočarao kad je upravo Milanović na mjesto šefa SOA-e doveo Dragana Lozančića.

– To što je Milanović praktički iz SDP-a protjerao Željku Antunović tumačio sam njegovom malo pretjeranom ambicioznošću, ali mi ni na pameti nije bilo da je i šef moje stranke, koji se stalno hvali kako nema veze ni sa zločinima za vrijeme socijalizma, a ni s onima počinjenim u novoj državi, ipak mogao biti dijelom te zlosretne hobotnice”, razočarano će, za sada, moj sugovornik.

Jako je zanimljiva podudarnost da je o zločinima u Gospiću, za koje je desetak godina kasnije osuđen Tihomir Orešković, povratnik iz SAD-a, prvi detaljno izvijestio New York Times početkom 1992, da bi iste novine krajem te godine objavile opširan pozitivno intoniran tekst o mladom američko-hrvatskom državljaninu Draganu Lozančiću, koji već 15 mjeseci pomaže svojoj rodnoj domovini unatoč ratnim opasnostima. Lozančić je za New York Times izjavio da ga je konzul u Zagrebu, vjerojatno u ljeto 1991 ili početkom 1992), upozorio da se vrati u SAD jer da mu američke vlasti neće moći jamčiti sigurnost obzirom na opasnost koja se sprema, što je on odbio te se pohvalio da je njegovom zaslugom iz SAD-a, Kanade i Australije pomoći domovini došlo još 80-oro mladih ljudi.

Profesor Ivo Banac mi je u dva navrata ispričao: jednom u prisutnosti svoje bivše partnerice Nadežde Čačinović, a drugi put u društvu Ranka Ostojića, Josipa Boljkovca i profesora Ivana Pađena – da je on zadnji put iz New Yorka u Zagreb doletio američkom avio kompanijom “Delta” 25. 08. 1991., i to u društvu Tihomira Oreškovića, kojeg je upoznao u avionu.

– Dok smo letjeli, nešto sam čitao, a mom sjedalu je prišao neki tip s bradom i upitao me jesam li ja professor Banac. Kad sam mu pomalo iznenađeno potvrdno odgovorio, on se predstavio kao Tihomir Orešković, gorljiv borac za Hrvatsku i počeo mi pokazivati neke CIA-ine priručnike o gerilskom ratovanju. Bio sam potpuno zbunjen, ali mi nije preostalo ništa drugo nego se suosjećajno smješkati. Kasnije sam od jedne osobe koja je radila u policiji čuo tko je Tihomir Orešković, ali i da je taj avion dopremio velike količine oružja, što me zaprepastilo, obzirom da to nije moglo proći bez znanja američkih vlasti, rekao mi je dvaput pred svjedocima professor Ivo Banac.

Početkom 2000-ih na suđenju Oreškoviću za ubojstvo 50-ak gospićkih civila, uglavnom Srba, bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Smiljan Reljić izjavio je da je pokojni predsjednik Tuđman sumnjao da optuženi radi za neku stranu tajnu službu. Reljić je dodao da je najvjerojatnije riječ o američkoj tajnoj službi što da se potvrdilo i time da mu je koncem 1991. kada je prvi put uhićen iz džepa ispala i značka te službe, ali se svjedok nije mogao sjetiti, koje točno.

Josip Perković, u inkriminirano vrijeme pomoćnik ministra obrane za sigurnost Gojka Šuška, potvrdio je na sudu da je on predsjedniku Tuđmanu poslao dopis da je Tihomir Orešković u Chicagu bio suradnik FBI-a.

U žalbi na prvostupanjsku presudu pred Vrhovnim sudom Orešković je tražio da se pribavi njegov dosje iz Udbe kako bi dokazao da je on bio progonjeni domoljub, a ne suradnik jugoslavenskih ili američki službi. Kada je dosje dostavljen u spis, upućeni tvrde da je Orešković bio suradnik i Udbe i KOS-a (Kontraobavještajne službe JNA) te da se u dosjeu spominjala i njegova suradnja s američkim službama, optuženi je izjavio da je sve to laž, odnosno da je dosje falsifikat.

Sve pobrojano stavlja u jako nezgodnu situaciju ne samo Dragana Lozančića, koji je prema izjavama Zdenka Bande i mog za sad neimenovanog svjedoka, znao tko je i čime se u Gospiću bavi Tihomir Orešković, ali u još goroj je poziciji aktualni premijer jer hrvatski strateški partneri iz SAD-a više ne žele da ih se preko bilo koga, a posebno ne preko šefa hrvatske tajne službe (s američko-hrvatskim državljanstvom) povezuje sa zločinima počinjenim u Lici.

Ova priča ima još strašniju nadogradnju. Milan Levar, pokojni svjedok ratnih zločina u Lici u svom svjedočenju pred istražiteljima ICTY-ija u Haagu koncem 1997. u prisutnosti još dvojice: svjedoka Tomislava Oreškovića, gospićkog policijskog inspektora i Zdenka Bande, zapovjednika vojne policije Zdenka Bande, tvrdio je da je Tihomir Orešković došao iz SAD-a da ratnim zločinima napravi štetu Hrvatskoj te dodao da su dvojica američkih državljana, hrvatskog porijekla: Tony Kujundžić i Branko Goluža, osobno ubijali civile.

Bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić raspisao je 2014-e nagradu od 100.000 kuna za informaciju o ubojici Milana Levara. Primio je pokojnikovu obitelj: udovicu Vesnu i sina Leona – te im obećao da će Odjel za hladne slučajeve u Ravnateljstvu policije učiniti sve da se pronađu počinitelji atentata.

– Sve je to mazanje očiju javnosti. Istragu je još 2000-e, mjesec dana nakon ubojstva opstruirao tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Vladimir Faber. On je Dubravku Novaku, tadašnjem načelniku gospićke policije, zapovijedio da se djelo iz teškog prekvalificira u obično ubojstvo i da se slučaja makne Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), a koja je već imala zatvoreni krug o ubojicama i organizatorima ubojstva te je trebalo slomiti samo najslabiju kariku među njima. Nakon Faberove intervencije, više ništa ozbiljno na otkrivanju procesuiranju Levarova ubojstva nije učinjeno. Vrhunac ironije su navodni zahtjevi dijela vladajuće koalicije iz MOST-a da se za novog ravnatelja policije postavi upravo Vladimira Fabera.

Repovi zločinačke organizacije koja je imala jedini zadatak da čineći zločine nad Hrvatima i pravoslavcima kako bi diskreditirala i stigmatizirala Hrvatsku i Hrvate i danas vode gospićke državne institucje. Svi dokazi su u DORH-u koji to sve prikriva dok je zločinačko četnička organizacija koja i danas vlada Likom bolje organizirana i jača nego za vrijeme rata.