Jednu stvar dopusti sebi svako jutro. Dopusti sebi da se ne uklapaš svugdje, da misliš drugačije, da osjećaš drugačije i da živiš drugačije. Vidjet koliki je blagoslov biti ono što doista jesi. Nemoj pod svaku cijenu biti opsjednut željom da te svi moraju voljeti. To je najbolji put u propast. Ljepota života je kada si svoj, kada imaš svoj put, ostvaruješ svoje čežnje. I imaš svoj mali krug ljudi koji te voli i kojega ti voliš.

Jednoga dana, a moli Boga da što prije dođe taj dan, kada se prestaneš prilagođavati primijetit ćeš kako si postao manje ranjiviji. Jer ništa te toliko ne čini ranjivim kao tvoji pokušaji da budeš drugome ono što ne možeš biti. Pa si zbog toga spreman sve učiniti. Budi dovoljno jak da možeš izdržati da si drugačiji. Budi dovoljno jak da možeš vidjeti da je nekad lijepo biti sam. I živjet svoj život na način na koji vjeruješ i osjećaš. Ne onako kako žele drugi.

Svakog dana neke bitke dobiješ, a neke bitke izgubiš. No jednu poruku izvuci iz svega. Ne zanosi se puno onima koje si dobio. Niti očajavaj puno zbog onih koje si izgubio. Tako to u životu ide. Jednoga se dana smiješ. Drugoga plačeš. Jednog dana si na konju. Drugoga u blatu. Sve se preko noći može okrenuti u drugom pravcu. Život je takav da gdje god si puno vjerovao i puno se nadao na kraju je puno boljelo. Ali što je – tu je.

Tako to u životu ide. Ljudi prvo otvaraju dušu svakome, potom nekome, a na kraju nikome. Teško je kad shvatiš da si se mijenjao radi drugih a da se nitko nije mijenjao zbog tebe. Dođe tako i trenutak kada ti se prepuni čaša. I dosta ti je svega. Ljudi i njihovih pretvaranja. I samoga sebe. Jer svi glume da su nešto, a zapravo su jedno veliko ništa. A onda je sve što tražiš samo mir. Samo malo mira i da te nitko ništa ne pita.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime