Nismo zatvarali oči. Vidjeli smo. Ali, rušio nam se do jučer poznati svijet pred otvorenim očima.
Raspadale su se mješovite obitelji, kolege Srbi nestajali preko noći ili utekli zbog izdaje ili prijetnji, susjedi postali cinkaroši i nasilnici, upadali u tuđe stanove po gradovima, po selima i mjestima gdje se vodio krvav rat. Dojučerašnji susjedi pretvarali se u najgore neprijatelje i bandite. Po gradovima je ordinirala Balkanska mafija, u obračunima rezale glave, jedan do tada otmjeni trg, urbani Cvjetni zagrebački, postao mjesto mafijaških obračuna.
Dok je padao Vukovar, a pokolj Škabrnje ušao u svjetske anale, Zagorac vrli general otvarao po Zagrebu kupleraj u crvenoj svili, švercao dragulje, do danas ostao na slobodi umjesto da trune u zatvoru. Klima majstor general, danas friend Milanovićev švercao je naftu Srbima koji su nas sravnjivali sa zemljom, neprijatelj rušio sve što nam je bilo dio identiteta, od Šibenske katedrale do Dubrovnika, arlaukali s kokardama bradati monstrumi “Bit će mesa klat ćemo Hrvate”,
Lika je plivala u krvi do koljena pod Oreškovićem, Norcem i “Bijelim vukom”, REAKTIVNO naravno, jer bilo je biti ili ne biti, Srbi su po Lici pilili ljude, naši eskadroni smrti ubijali zaljubljene mlade miješanih nacionalnosti u Pakračkoj koljani, Pašalić, baby face killer, bjeźao po noći onako opako špijunski s pokradenim dokazima o počinjenim mega kriminalima kako se to na svakom ukletom tamnom ratnom mjestu radi. Vlada nacionalnog spasa s notornim Gregorićem i grobarom Granićem koji je ovdje vedrio i oblačio dok ga je ljubavnica po Švicarskom stanu šetala na zlatnom lancu kao psa i šibom šibala po guzi dok je lajao, u fino su paralelno rastvarali zemlju poput solne kiseline, mirovinski fond je temeljito oguljen da se nikad više nije oporavio. Prosvjetari su bačeni na koljena pomahnitali od Tuđmanove grebačine i onako mizernih plaća, pa štrajkali, pa otkazi, jer se netko sjetio da je u ratu štrajk protudržavni neprijateljski čin, Kutle s abnormalnim pljačkama nije bio ni neprijatelj, kamoli protudržavno djelovao jer je kao Hercegovac u neraskidivoj ljubavi s Hrvatskom dok joj nije uništio utrobu pa kidnuo kad ju je obesplodio, Gojko Šušak strah i trepet, čovjek koji bi da ga Ameri nisu postavili za ministra istrunuo pokraj peći za pizzu, a koji u Rijeci prije bijega u Kanadu ni jedan ispit nije dao itd, itd…
Košmar, kaos, užas, ne znaš tko pije tko plaća, odnosno znalo se.                              Branitelji i narod branili su domovinu vlastitim tijelima u ranama, krvlju i životom dok su hulje PARALELNO sve rastvarale kiselinom.
Zato ne pitajte za kim zvono zvoni…
NAMA ZVONI!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime