Svakodnevno smo svjedoci rasula i degradacije hrvatske policije koja je od kako je Ranko Ostojić preko noći umirovio preko 2.000 poštenih policajaca i svugdje postavio svoje kriminalce čime je ta Rankova parapolicija postala zločinačka organizacija i ruglo od policije koja je potpuno otela kontroli. Kažu mi ljudi zašto se i dalje obračunavam sa Rankom Ostojićem kada je već otišao sa svojih funkcija, zaboravljajući da je to zločinačko i veleizdajničko smeće dugi niz godina na sve važnije položaje postavljao svoj ološ. Poštenog policajca treba svijećom tražiti, a i oni koji se nisu uspjeli umiroviti ili zaposliti van policije ne smiju raditi pošteno budući su već godinama pod kontrolom Ostojićeve hobotnice. Primjera imam bezbroj, a i sam sam bio žrtva te Rankove bande kada mi je samo “.38 Special” spasila život, pa i danas sa njima svakodnevno igram šahovsku partiju pazeći na svaki korak budući mi ta banda svakodnevno podmeće nove zamke.
Ovih dana je Ostojićeva parapolicija ipak postigla izniman uspjeh. Nakon ubojstva mlade poštenjačine Dine Molnara, uspjeli su mu eliminirati kompletnu obitelj.
Da se podsjetimo, dvadesetak dana nakon što je mladi, ambiciozni, karizmatični policajac i sindikalni povjerenik Dino Molnar počinio smrtni grijeh tako što je tadašnjem ministru policije Ranku Ostojiću pismeno prijavio kriminal u međimurskoj policiji brutalno je likvidiran. Dotakao se u Međimurje koje je Ostojiću veoma važno budući je to izlaz „Rankove trase“ narkotika i migranata za Sloveniju i dalje, a koja se proteže od Like gdje većina narkotika i migranata ulaze u Hrvatsku. Ta priča me zaintrigirala, s obzirom da je ubijen mladi pošteni policajac koji je pogriješio vjerujući u ovu kvazi državu. Odmah sam u izvješćima uočio niz nelogičnosti, ali i dva detalja koja su mi ukazala da se tu krije nešto veliko.
Prvi je bio Vladimir Faber koji je sa mjesta savjetnika ministra policije otišao u Čakovec za zamjenika načelnika PU. Faber je Ostojićev vatrogasac i po zadatku ide uvijek kada nešto treba prikriti. Bio je zadužen i za istragu ubojstva i zato nikada riješenog slučaja Milana Levara. Više puta smo razgovarali telefonski i ja sam mu predlagao sastanak kako bi mu predočio sve dokaze koje imam ali me je redovito izbjegavao. Kada sam uspio dogovoriti sastanak sa načelnikom PU Ivanom Sokačem inzistirao sam da bude nazočan i Faber ali se on sakrio svjestan da te njihove službene laži kod mene ne prolaze. Sokač je bio izuzetno ljubazan i zaista se trudio uvjeriti me u te laži, a nije imao odgovor niti na jedno moje pitanje.
Drugi je poznata vucibatina, Ciganin Veljko Kajtazi zastupnik nacionalnih manjina u Saboru, sa kojim sam se pred TV kamerama žestoko sukobio u Lici na Krbavi. Znao sam da on preko Međimurja za policiju organizira prijevoz narkotika i migranata. Pri tome za pokriće kao paravan koristi romsku udrugu „Kali Sara“. Znao sam sve detalje od toga kako je to organizirano do imena vozača i kako su bili raspoređeni. Prijavio sam u Čakovcu na ODO, ali vjerujem da su samo upozorili Kajtazija na što da obrati pažnju.
Njih dvojica na istom mjestu u priči o likvidaciji poštenog policajca već otkriva puno toga. Zanimljivo je da je Dino dva mjeseca prije likvidacije išao u PP Čakovec na razgovor k vođi sektora Kristijanu Mlinariću koji ga je upozorio ili mu priprijetio: „Delal budeš kak ti bum ja rekel.“. Dino se nasmijao i rekao da će raditi po zakonu, na što mu je Mlinarić rekao: „Ne budeš onda dugo pri nama“. Nakon toga je Dino u svojoj naivnosti napisao prijavu ministru policije Ranku Ostojiću koji se postarao da Dino već nakon dvadesetak dana zaista „ne bude pri nama“,
Otišao sam u Međimurje i upoznao Dinovog oca Josipa koji je bio opsjednut smrću sina. Obišli smo mjesto pronalaska auta sa Dinovim tijelom, pregledao sam auto i već tada sam tvrdio i javno objavio u „7 dnevno“ da je Dino ubijen. Kako nitko nije reagirao, zainatio sam se i 03.svibnja 2018. godine krenuo sa blogom koji je trajao 66 nastavaka:
DINO MOLNAR JE ŽRTVA OSTOJIĆEVIH UNIFORMIRANIH UBOJICA
Svakog tjedna iz utorka u utorak objavljivao sam nastavak priče o tom zločinu, a taj blog smatram vrhuncem istraživačkog novinarstva budući sam službenu verziju Dinovog „samoubojstva“ pobio u svakom detalju.
Preorao sam Međimurje baš onako kako ja to radim, te saznao i prikupio sve dokaze za svaki detalj te likvidacije i sve javno objavio na blogu. Prikupio sam izjave sudskih vještaka koji pobijaju službenu verziju „samoubojstva“, poštenih policajaca koji su mi svjedočili između ostalog i da je Dinov službeni pištolj iz kojega se navodno ubio nestao u policiji i nikada nije vještačen. Utvrdio sam mjesto, brvnaru na kojemu je Dino bio savladan prije ubojstva pa sa Josipom našao i Dinov mobitel koji mu je ispao dok su ga vukli u auto. Najbitnije je da sam se dokopao službenog foto elaborata koji dokazuje sve moje tvrdnje i u kojemu su svi relevantni dokazi da je Dino ubijen. Ubijen je od strane ljudi iz specijalne policije po nalogu Ranka Ostojića i zato je sve moralo ostati misterija prikrivena jeftinim prozirnim lažima i ovjerena pečatom Rankove parapolicije. Sve prijave koje sam podnio sa svim dokazima završile su po ladicama DORH-a i Policije budući se nitko nije usudio uzeti u ruke predmet koji jasno dokazuje da je organizator likvidacije državnog službenika, predsjednik Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost i da je poštenog policajca ubila „policija“.
Tu sam se sreo i sa roditeljima Zorana Vuka, mladog sportaša iz prekrasne obitelji. Njega su ubili umirovljeni policajci koji se po Međimurju bave dilanjem narkotika. Još jedna mlada poštena naivčina je izgubila život samo zato što im je zaprijetio da će ih prijaviti policiji zbog dilanja. Istražio sam cijeli slučaj i u blogu naveo imena ubojica, a da baš nitko nije reagirao budući svi ti zločini i kriminal u državi idu od Rankove parapolicije.
KAKO JE UNIŠTENA OBITELJ MOLNAR
Moja istraga je bila temeljita i trajala je dugo tako da sam imao prilike dobro upoznati Josipa Molnara. Čovjek za kojega je vrijeme stalo onoga dana kada je Dino ubijen. Koja god tema bi se započela, razgovor bi završio na Dinu i kao da se samo čekalo kada će se Dino pojaviti na vratima. Neumoran u traženju istine, Josip je često odlazio u policiju tražeći odgovor na pitanja koja su ga mučila. Najvažnije je bilo tko je bio „šef iz Zagreba“ koji je sa Dinom kobnog dana dogovorio sastanak. Dino je otišao na sastanak sa torbom punom dokumenata sa dokazima o kriminalu u međimurskoj policiji. Sa tog sastanka se Dino nikada nije vratio, a torba je Josipu vraćena prazna. Rankovi specijalci su uspješno odradili povjereni im zadatak.
TELEKOM nam je odbio dati popis poziva sa Dinovog mobitela, a Policija je u međuvremenu Josipu zabranila prilazak postaji. Instinktom oca koji je tražio samo istinu, Josip je tražio ekshumaciju i obdukciju Dinovog tijela koja mu nije dozvoljena iako je bio spreman sam pokriti troškove a zakon je to omogućavao.
Dinova likvidacija je bila i likvidacija obitelji Molnar.
Nekoliko mjeseci nakon ubojstva Dina, majka Draga je nakon ručka sjela u kuhinji na kauč i tu su je našli mrtvu. Josip je nakon gubitka obožavanog sina izgubio i suprugu. Ostao je zatvoren sam u svom svijetu u kojemu se sve vrtilo oko Dinovog ubojstva. Radio je u Čakovcu, dok je kod kuće uzgajao svinje, kokoši i obrađivao polje ali je vječito razmišljao i pričao o Dinu ne mogavši se pomiriti sa činjenicom da ga je izgubio i da ga je država izdala ne čineći ništa umjesto da samo provjeri istinu koju sam ja razotkrio do u najsitniji detalj u svom blogu i javno objavio.
Na Staru godinu mi stiže pretužna vijest da je Ranko Ostojić uspješno završio svoju misiju uništavanja obitelji Molnar. Umro je i Josip. Čovjek koji se svakodnevno dizao u 3,30 da nahrani stoku, ode na posao pa dan završi u polju ili ponovo među blagom, čovjek koji je sjedao samo kada bi nešto pojeo, poslan je u mirovinu da bi odmah zatim protiv svoje volje bio zatvoren u nekakav starački dom u izolaciju bez kontakta sa bliskim ljudima, budući mu je bio oduzet i mobitel tako da je u tom pritvoru bio 24 sata prepušten samo svojoj tuzi i nesreći. Znao sam da će ga taj višak slobodnog vremena i izolacija dotući.
U zadnjem razgovoru mi se Josip povjerio da mu je odvjetnik Zvonimir Hodak obećao da će provesti ekshumaciju i obdukcija Dinovog tijela. Rekao mi je da mu je za to platio unaprijed 2.000 eura, međutim i tu je bio izigran i izvaran budući da Hodak nakon što je uzeo novac nije poduzeo baš ništa. Pokušao sam ga i ja kontaktirati… bezuspješno.
Za obitelj Molnar i istinskog heroja Dina Molnara je u ovoj tragediji spušten zastor.
Izdani su, uništeni ali znam da neće biti zaboravljeni.
