Nastupajući izbori će po mnogo čemu biti drugačiji od svih dosadašnjih. Krast će se glasovi, birači neće potpisivati listiće, mrtvi će oživjeti, ali pojavio se novi element, a to je otvoreni rat i nasilje.
Svi su protiv HDZ-a kojemu je već davno istekao rok trajanja, a trebalo bi ga zamijeniti nečim kvalitetnijim što bi nam ipak dalo nade da ćemo opstati. Od nekuda se pojavio Zoran Milanović i iako mi se svidjela njegova kandidatura, mislim da su njegov nastup i retorika izuzetno opasni za naše društvo, posebno za njegove neistomišljenike.
U borbi za mjesto Glavnog državnog odvjetnika pobijedio je Ivan Turudić i to je konačno nakon dugo vremena jedna dobra vijest. Sa njim sam komunicirao u jednoj situaciji kada sam pratio jedno suđenje i snimio sutkinje kako krivotvore zapisnike i na zatvorske kazne sude poštene ljude bez i jednog dokazanog krimena. Na mene je ostavio jako dobar dojam i smatram da je u ovoj konkurenciji bezličnih poslušnih zombija ipak najbolje rješenje.
Milanović kao svog Jokera izvlači Ranka Ostojića i predstavlja ga kao nositelja liste u X. izbornoj jedinici. Izjava Zorana Milanovića da je izbor Turudića pitanje života i smrti me podsjetila na prvo naručeno ubojstvo koje se dogodilo kada se jedan vladar htio riješiti dvorjanina koji mu je radio probleme i uzviknuo: „Ima li tko da mi pomogne da ga se riješim?“ Naravno da se našao.
Milanovićevom izjavom da je izbor Turudića pitanje “života i smrti” Turudiću je otvoreno na prsa postavljena meta, dok se dokazanog veleizdajnika i zločinca Ranka Ostojića kojemu su ruke krvave do ramena postavlja za nositelja liste kako ne bi budio sumnju i da bi bio nedodirljiv. Zbog „Svastike“ koju je on organizirao, već je bio potpisan nalog za uhićenje ali je u trenutku kada je akcija već krenula sve zaustavljeno od strane AP. Ostojića znam kada je još prije rata kao pravnik radio za PIS u barakama na Poljudu. Uzimao je masne provizije za iznajmljivanje gradskih poslovnih prostora, a još sam za „7 dnevno“ pisao da je najatraktivniji lokal u „Turističkoj palači“ uzeo sebi. Kasnije je prešao na unosnije poslove tako da je cijeli narko biznis u Hrvatskoj vođen preko njega i njegovih ljudi iz policije. Godinama pišem o tome, ali sam uspio toliko da su ljudi shvatili kakav je zločinac, a ja idem od suda do suda i branim se od lažnih optužbi njemu odanih uniformiranih razbojnika.
Nakon javno i jasno upućene prijetnje Turudiću, na Ostojiću je samo da pošalje svoje ljude iz narko mafije ili specijalce kao u slučaju Dina Molnara ili Splićanina Igora Benete koji je htio ispričati istinu o ratnom zločinu u Gruborima i nađen obješen o drvo. Ranko Ostojić ga dao zakopati kao nepoznatu osobu kako bi sve prikrio i samo zahvaljujući beskrajnoj upornosti Benetove supruge je taj čestiti branitelj pronađen i eshumiran na zadarskom groblju.
Sada je Milanović svojom izjavoma o „životu i smrti“ i postavljanjem zločinca Ostojića na ćelo X. izborne jedinice, dao signal da se mijenja politika, te da nakon ere pljačke nastupa vrijeme zločina.
Za Turudića je u svakom slučaju signal da angažira zaštitnike, da ne šeta sam i da se čuva, jer nastupa vrijeme života ili smrti, posebno za njega.
