Nitko normalan ne voli ratove, pogotovo kada znamo da je sve izrežirano u nečijem interesu i da zbog te režije sada netko opet mora ginuti i ispaštati, sve samo zbog toga kako bi se netko na kraju okoristio. Da, svi mi tome svjedočimo oduvijek. Jer, ratovi su stalno u tijeku. Teško je sjetiti se nekog vremenskog razdoblja u kojem ih nije bilo. Stalno su nečiji interesi u pitanju. Zeznuta su stvar ti interesi. Tjeraju ljude na zlo.

A nedužni ljudi su kolateralne žrtve partikularnih interesa velikih sila. Tako je bilo, tako je sada, tako će i biti. Zato je osmišljen termin malog čovjeka, jer mali čovjek je čovjek koji nema apsolutno nikakav utjecaj na globalna kretanja i previranja, na odluke koje donose vladari iz sjene, opsjenari i majstori za odnose s javnošću. Mali čovjek je zrno pijeska u pustinji. Svatko vidi ono što želi vidjeti. Netko samo gleda, a netko i vidi što se događa. Netko samo osluškuje, ali naprosto ne čuje što se oko njega događa. Jedno je površno gledati i slušati, a drugo je doista vidjeti i čuti, biti svjestan situacije. Ljudi se zabavljaju zauzimanjem stavova i biranjem strana, zaboravljajući da u ratovima baš svi gube i da dobitnika zapravo i nema. Uvijek, ali uvijek kada su ratovi u pitanju – postoji samo nečiji interes – interes onih koji ih osmišljavaju i pokreću.

Evo što je svojedobno David Icke govorio o vladarima iz sjene i njihovim planovima:

„Oni (vladari iz sjene) imaju dugoročni plan za ovaj svijet i ljudsku vrstu. Plan im je uspostaviti globalnu fašističku, komunističku državu, nazovite ju kako hoćete, potpuno je nevažno. Žele uspostaviti globalnu fašističko-komunističku Orwellovu državu potpune kontrole koja uključuje svjetsku vladu, svjetsku centralnu banku, svjetsku vojsku, mikročipirano stanovništvo, a potom jedinstvenu svjetsku valutu, bez fizičkog novca.

Govorio sam o tome prije pet godina i pogledajte što se događa. Dio tog plana transformiranja društva u globalnu policijsku državu centralizirane tiranije su serije ratova. Ništa ne mijenja društvo više nego ratovi i ako želite promijeniti društvo na globalnoj razini, trebate globalni rat. I oduvijek je postojao plan za treći svjetski rat, kako bi se završio proces stvaranja centralizirane globalne diktature, na samome kraju opravdavanjem kako moramo učiniti sve kako se ovo ne bi ponovilo. Ono što vam neće biti rečeno je da su oni koji su vam to rekli ti koji su stvorili probleme kako bi opravdali globalnu transformaciju društva.

Ako želite mijenjati društvo, ako to činite otvoreno, dobit ćete nepoželjnu reakciju. Dakle, nemojte to učiniti otvoreno. Igrate. Problem. Reakcija. Rješenje. Prva faza – stvorite problem. To bi mogla biti teroristička bomba, to bi mogao biti 9/11, to bi mogao biti udar na valutu, to bi mogao biti pad dionica na tržištu, kolaps vlade. Oni bi rekli ljudima svoju verziju A. – Tko je to učinio? I B. – Zašto je to učinio? U ovom trenutku problem, reakcija, rješenje bi propali ako bi imali medije koji su na bilo koji način vezani uz novinarstvo.

Umjesto toga, mainstream mediji su uredi za odnose s javnošću za službene verzije događaja. Gotovo jedini način ili izvor informacija koje javnost ima o nekom događaju je od mainstream medija. Ono što oni traže u drugoj fazi – ‘problema, reakcije, rješenja’ je reakcija bijesa i ključnog, ključnog, ključnog straha. I žele da javnost kaže vladi – nešto mora biti učinjeno. To se ne može tako. Što ćete učiniti po tom pitanju? A, to omogućuje treći stupanj, dakle oni koji su stvorili problem skupe reakciju javnosti s lažnom pričom, zatim otvoreno ponude rješenja za probleme koje su sami stvorili.

Ništa ne mijenja svijet kao svjetski ratovi. Ako konstruirani rat promatrate kao globalni problem, tada će vam on pružiti odličnu priliku da uvedete svoje globalno rješenje. Treći svjetski rat je zamišljen kako bi dovršio projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu. ISIS je dio šireg pokušaja „kuhanja“ trećeg svjetskog rata, jer ništa ne mijenja svijet kao svjetski ratovi.“