Danas su se u Zagrebu održale nacionalističke orgije, na kojima se uzvikivalo „Slava Ukrajini! Herojima slava“, iako je to pozdrav kolaboracionističke vojske Stepana Bandere, odlikovanog od Hitlera za zasluge ordenom SS Galicija, posebno za genocid nad Židovima i istrebljenje Poljaka, kao i za borbe protiv Crvene armije. Prilično licemjerno je braniti pozdrav „Za dom spremni, ako je danas cijeli državni vrh i neupućena javnost urlala „Slava Ukrajini! Herojima slava!“.
Ali ovdje dolazimo do ključne točke. Zašto je Moskva pokrenula operaciju u Ukrajini? Točno je da skoro osam godina Ukrajinci ubijaju civile i vojnike Donbasa kao zečeve. Iz puke obijesti, bez ikakvog vojnog značaja. Nisu ni provedeni Sporazumi iz Minska, kojima je Putin amnestirao državni udar i pokušao sa „zapadnim partnerima“ dogovoriti status dvije samoproglašene republike i mir s Ukrajinom. Bez Krima, logično, ali to ne bi bila ni prva ni zadnja zemlja koja sa susjedom ima neriješene granice i sporne teritorije. Uzmimo samo Malvine, Tajvan, Cipar, Srbiju, Siriju, Kašmir, Zapadnu Saharu, dio granice između Indije i Kine i mnoge druge teritorije. Uz sporazum o miru u svim ostalim područjima, takav se status može održavati desetljećima U slučaju Pridnjestrovlja imamo situaciju kojoj imaju zajedničku nogometnu ligu i mnoge druge oblike suradnje i slobodno održavanje izbora za neke funkcije u Moldaviji , iako je to de facto nezavisni entitet.
Ne, ništa od ovoga nije ključni razlog, već namjera da SAD, u okviru bilateralnog ugovora, ne kao NATO, rasporedi gomilu projektila u Ukrajini i tako stekne stratešku nadmoć nad Rusijom, koja bi čak i oborila 60 do 70% lansiranih nuklearnih projektila, ali bi 30% pogodilo cilj i Rusije više ne bi bilo. Lansirni silosi ruskih projektila iza Urala su bili ključni cilj. I na tu informaciju, vjerojatno provjerenu stotinu puta, Putin je bio prisiljen na ovu operaciju, inače bi sve godine vladavine pri prvom sukobu otišle u vjetar, a Ruska Federacija bi bila laka meta poput Libije ili Iraka Sadama Huseina.
I danas je Evropa pozdravljala Ukrajinu, koja neće dobiti nikakvu pomoć, baš kao što su mnogi simpatizirali Hitlera, jer se, ipak, „bori protiv komunizma“. To smo vidjeli u Zagrebu i drugim evropskim gradovima. Ali ne zaboravimo kako je završilo prošli put, kada se zastava Crvene armoije vijorila na Rechstagu, a one armija Wermachta su bačene pod zidine Kremlja, pred čizme Josifa Visarionoviča i sovjetskog vrha.
“Povijest se dva puta ponavlja. Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa“, reče mudri Hegel, ali su to očito svi zaboravili.
Divimo se ljepoti „igre“, narode. Iako je grijeh tako govoriti o ratu, vidjeti neprijatelja s licem u blatu je užitak. Još će se sigurno dosta vremena gaziti zemlja na cestama aktualnog rata, ali takva je sudbina ove ruske generacije.
Ali ima smisla ocjenjivati srednji rezultat sa suzdržanim optimizmom.
Početna situacija je bila da je nakon zaista uljudnog poziva Rusije u prosincu prošle godine, u diplomatskom smislu, pseudomonolitnom Zapadu s prijedlogom da se vrati na pozicije iz 1997., spomenuti Zapad počeo drhtati u militantnim grčevima. Obila ga je krvava slina i tresli su se od bijesa. Istina, to su bili maksimalistički zahtjevi, ali status neutralne Ukrajine, s pisanim garancijama, mislim da bi bio dovoljan da ne bude rata. Ukrajine bez američkih projektila i koja nije u NATO paktu. Sasvim dovoljno. I konačna provedba onih sporazuma iz 2015. Zato su zahtjevi bili maksimalistički.
I to je probudilo Sleepy Joea, koji se uzbudio i viknuo: „Naprijed, moj slavni ukrajinski narode! Prezirite smrt, heroji moji!” Do posljednjeg Ukrajinca, juriš u pobjede protiv zlog Mordora s Istoka.
Ukrajinski nasilnici su se oraspoložili, zbili redove i jurnuli u buduće “kotlove” uz granice pobunjenog Donbasa. Boravak u kotlovima sastavni je dio ukrajinske „vojne umjetnosti“. Kao da su se, iz nekog čudnog razloga, navikli na njih, iakoje užase po završetku tih bitaka teško opisati, a mučno ih je gledati i na You Tobeu.
Prema Bidenovom lukavom planu, morali su, nakon što su čekali borbenu komandu Jen Psaki, pohrliti na Donbas, i zdrobiti „Moskale“ po „hrvatskom scenariju“.
Još bolje je bilo natjerati „bijednog“ Putina da intervenira i prihvati bitku pod uvjetima gotovo nepobjedive ukrajinske vojske samo na teritoriju Donbasa.
Malo bi ostalo od Donbasa i njegovog stanovništva u takvom sukobu. Ni od borbenih Ukrajinaca ne bi ostalo puno, ali koga topovsko meso korisnih idiota?
Prema Bidenovoj upravi, omraženi Putin neizbježno upada u zamku.
On će podlo provaliti na teritorij „suverene“ Ukrajine, pogazivši njezinu „nevinost“. Zaglavit će u neprijateljstvima s moćnom drugom armijom Europe. Onom ukrajinskom.
Putin, ponižen od strane Stoltenberga i feldmaršala Bidena, ili će se otpuzati natrag na svoje početne položaje, ostavljajući Donbas razbijen u paramparčad s uništenim stanovništvom, ili će ući u dugotrajni rat s moćnom Ukrajinom, koja će cmizdriti kao potlačena međunarodna “žrtva”, uz ogromne troškove dugotrajnog rata, Stoltenbergovim gnjevom i megasankcijama.
Ovo je bio plan i svaki Putinov potez je neizrecivo loš. Bio je to monstruozno briljantan Bidenov plan. Uvjetno rečeno Bidenov, obzirom da mu vjerojatno posluga pokazuje koja je lijeva a koja desna cipela dok se oblači.
Sve zapadne armije su prozrele ovaj briljantni plan. I tiho navijale. I to „slučajno“ s odlaskom omrznute kancelarke Merkel, nakon koje se ponovno događa da nam je bilo bolje kad nam je bilo gore. Ovi sada u Berlinu su potpuni idioti.
Svi, od posljednjeg baltičkog kaplara do vojnog orangutana američkog ministra obrane i rata, razumjeli su da će zli Putin za nekoliko mjeseci krenuti na „drugu europsku armiju“. Prema njima, izgubit će par stotina tisuća svojih boraca. Ukrajina će izgubiti još milijun civila u gradovima i cijelu svoju vojsku. Ali koga briga.
Cijela zapadna vojno-strateška zajednica bila je itekako svjesna da Ukrajini sa svojom prljavom njuškom nije mjesto u NATO paktu i EU. Njena je sudbina bila da padne u ime zapadne civilizacije s gradovima razbijenim u paramparčad i infrastrukturom koja će stanovništvo otjeralo u srednji vijek. To je trebalo visjeti poput utega oko vrata glupog Putina i obeshrabriti ga da zahtijeva povlačenje Amerike i NATO pakta na položaje iz 1997. godine. Mat, ti jadni Putine.
Rusija je prihvatila izazov, ali je cijeli plan okrenula u svoju korist.
Upropastila je ideju feldmaršala Joea Alzheimera Bidena. Ali nije važno, jer Joe to ionako još nije shvatio. Nitko mu još nije objasnio razliku između Irana i Ukrajine.
Ukrajinu je trebalo deaktivirati, odbijajući višak vojnog potencijala i želju za NATO paktom i nuklearnim oružjem.
Samo je treba reformatirati ili u pahuljastog, neutralnog, konfederativnog susjeda ili u zemlju koja zavija u nemoćnom bijesu, bez sredstava za život i pristupa moru. U ovom trenutku, kako će karta pasti? Rat je ipak nepredvidiva stvar.
Ali Vladimir Putin je najavio ciljeve „Specijalne operacije“, a moje osobno mišljenje je da će oni biti ispunjeni.
- Demilitarizacija: Na jednostavan način, uz vađenje zuba bez anestezije.
- Denacifikacija: Kauterizacija malignog tumora nacizma-banderizma užarenim željezom. Također bez anestezije.
Tu su i neobjavljeni ciljevi:
- Demonstracija na tijelu još uvijek žive Ukrajine članicama NATO pakta što će biti s njima ako se ne prihvate uvjeti ultimatuma. Moćni istočni Europljani i mali, ali živahni vazali, moraju shvatiti da je postavljanje ofenzivnog oružja feldmaršala Joea na njihovu teritoriju bolno i prijeti im uklanjanjem. Bez anestezije.
- Potkopavanje privlačnosti NATO pakta kao utočišta za budale. To je također cilj, iako je, nakon Afganistana, čudo da takve budale još postoje. Ukrajina je postala prijetnja širenja zaraze neonacističkog terorizma na teritorij Europe i Kanade, a to je sada tema za razmišljanje vođe europskih naroda Stoltenberga i drugih Scholzeovih idiota u vladi. Ako su, naravno, sposobni razmišljati? Možda im pomogne sjećanje na „čečenske disidente“, koji su dobili azil, a 2012. su mahom odjurili u Al-Nusru ili ISIL, kao Čatajev iz Austrije, kojije digao u zrak aerodrom u Istanbulu i ubio 47 ljudi, ako se sjećam točne brojke, Manje sigurno nije. Čatajev je pandan „borcima za demokratsku Ukrajinu“ koje će primiti Europa.
I to bi bilo to, za danas. Baš i nije „šah-mat“ protiv glupog Putina, posebno ako se u obzir uzmu situacija na terenu, gdje puno manja ruska borbena skupina, od oko 40 000 vojnika, već sad pod kontrolom drži cijelu Ukrajinu, osim Karpata.
A sada, kombinacija mudžahidi-neonacisti, plus Stingeri, koje su im svojim znojnim rukama pažljivo predali sam Olaf Scholz i Nizozemac Rutte, bez sumnje će dati željeni učinak.
500+200+40 estonskih jedinica ovog oružja ima snažan utjecaj na dobrobit putnika u zračnom prometu u Europi. Pitajte Scholza i Ruttea, europske građane. One koji će preživjeti.
Do kraja drugog ili trećeg dana operacije uglavnom su izvađeni vojnički zubi žestoke Ukrajine. Bez anestezije.
Uništene su glavne zračne i kopnene baze, aerodromi, skladišta, protuzračna obrana i tako dalje, što znači da Oružanim snagama Ukrajine prilika da je odupre nemilosrdnom neprijatelju, prestala postojati. Proces se nastavlja. Ovo je demilitarizacija.
Preživjeli proizvodni kapaciteti vojno-industrijskog kompleksa se uništavaju. Ukrajinski zavodi više nikada neće proizvoditi tenkove. Južmaš će izgubiti sposobnost proizvodnje projektila. Motor Sich će zaboraviti na helikoptere i ostale motore. Nuklearne elektrane i druga “nuklearna” postrojenja stavljena su pod kontrolu. Atomska industrija, kažete? Pa dobro. To je također demilitarizacija.
Denacifikacija također ide svojim tokom. Na jugoistoku Ukrajine, gdje je netko izdajnički bacio boju na ponos nacističkog Bandere. Azovska pukovnija i druge nacističke formacije će biti fizički eliminirane, a možda im se da šansa da se dokopaju EU, baš kao spomenuti Čatajev.
Nema zarobljenih pripadnika Azova, Ajdara i drugih formacija,. Zapravo ima jedan na snimci, ali se ne zna kako je završio. Čini se da je naredba da ih se uništi su na licu mjesta. Vojska Luganska i Donjecka to radi vrlo vješto, a ako im pomognu Čečeni, ići će to već nekako.
Manje bijesni, kukavička braća blizanci Jaroš i Andrij Bileckij, obuzeti crnim slutnjama, ili već jesu ili se spramju za bijeg na Zapad, „jer su ogorčeni pregovorima Zelenskog s Rusima“. Prije će biti da su svjesni sudbine koja ih čeka na istoku Ukrajine.
Možete se diviti graničnim prijelazima na granici. Nijemci govore o 700 000 odabranih zapadnih Ukrajinaca koji su se već probili na Zapad. Zakarpatje se već obratilo Mađarskoj sa zahtjevom da ga uzme u mađarsku državu. Ukratko, potaknuti ugnjetavanjem i oni su ispali separatisti.
Ovo je denacifikacija.
Završno čišćenje i saniranje ukrajinskog društva provest će društvo samo. Preostali Banderovci i neonacisti pojavit će se na vratima europskih gradova. A onima koji ostanu, sudit će drugovi iz prijekih sudova i ostala seoska narodna vijeća i referendumi.
Prije nekoliko dana je Denis Pušilin ljubazno rekao da su republike spremne pružiti metodološku i vojnu pomoć Harkovu i Odesi, a oni će dokrajčiti „Mariupoljski kotao“.
A sada riječ dvije o vrlo značajnom aspektu ukrajinske operacije.
Moćni NATO momci dobili su jasnu predodžbu što se događa onima koji izgube svoje kanale u komunikaciji s Rusijom.
Svi se sjećaju lažnih priča o bratskoj pomoći Ukrajini iz bratskih gradova Poljske, Bugarske, Slovačke od 70 borbenih zrakoplova. Evo što je zanimljivo. Bugari i Slovaci, ne baš glupi, slegnuli su ramenima, kao, nemamo toliko aviona. A inače bi bilo? Promišljeno, poljski predsjednik Duda puno je dublje presjekao situaciju. I progovorio je.
Shvatio je da će Rusija jednostavno i nepretenciozno „neutralizirati“ poljske zračne baze iz kojih će ti zrakoplovi polijetati. A NATO mu neće pomoći ni na koji način, osim žestoke histerije i osuda. Feldmaršal Joe, iako star i dementan, nije budala da bi u svoju posljednju bitku pohrlio za voljene Poljake. Duda se jasno sjeća zapovjedno-stožerne vježbe – imitacije ruske invazije na tlu herojske Poljske. Poljska je tada, u vježbi, izdržala samo 5 dana umjesto očekivanih 20. Inače, poljska vojska je nešto slabija od bivše ukrajinske.
Ima još jedan incident koji nije prošao mimo moje i NATO pažnje. Ukrajinska protuzračna obrana imala je sustave protuzračne obrane S-300 i Buk različitih modifikacija. Ovi kompleksi su dizajnirani za borbu protiv zračnih i raketnih ciljeva. Uništeni su već prvog dana operacije relativno sporim visoko preciznim “Kalibrom”. Odnosno, S-300 i Bukovi ih jednostavno “nisu vidjeli”? Jesu li oslijepili na daljinu?
Možda je ovo vojno-tehnički odgovor o kojem je govorio Vladimir Putin?
Ali ova Ukrajina, Stepana Bandere, nije umrla uzalud. Njen primjer je pouka za ostale.
Feldmaršal Sleepy Joe će se malo buniti, ali mora zadržati obraz. On nema nikakvih argumenata osim svoje njuške.
Stoga će borbeni plesovi započeti na temu: “uvjeti za ukidanje sankcija i otvoreni smo za dogovor“. Povlačimo se, ali samo dopola. itd.” Oni će se povući. I prihvatit će ruske uvjete, u to ne treba sumnjati.
Vojna karta stanja od večeri 04. 03. 2022.
