Na jučerašnji dan je preminuo Mate Parlov. Svi znamo sve o toj legendi boksa, svi znamo sve, da je bio nepobjediv i da je osvajao sve titule koje su se mogle osvojiti, pa neću pisati o tome. Želim pisati o Mati Parlovu – čovjeku, budući sam imao priliku upoznati ga, ne previše ali dovoljno da vidim o kakvoj veličini je riječ.
Kako sam postizao sjajne rezultate Matin manager Kramaršić pokazao je interes za mene ponudio me da budem Matin sparing partner u zadnjem dijelu priprema za meč sa John Contehom. Pripreme su bile u Lipicama i tamo sam se upoznao sa Matom. Već pri prvom susretu me oduševio ponašanjem. Zračio je toplinom i već nakon minute smo razgovarali kao stari prijatelji. Kamp je bio vrhunski organioziran i nije trebalo misliti ni o čemu ali je Matu zanimalo kako mi je u hotelu, jesam li jeo, jesam li zadovoljan… Nisam mogao vjerovati da jedan takav šampion toliko brine o tim skoro nevažnim detaljima. U ringu sam se uspješno nosio sa svim teškašima u 1.ligi. Imao sam 14 međunarodnih mečeva uz jedan poraz, jedan prekid zbog obostrane povrede arkada i 12 pobjeda. Nikoga se nisam bojao pa sam tako ušao i na sparing sa Matom. Ljudi sa strane su bili iznenađeni kako se s Matom nosim ravnopravno ali ja sam se osjećao daleko od ravnopravnosti i već nakon tri runde sam se prvi i jedini puta u životu osjećao toliko bespomoćan i bezidejan, da me nije bilo sram najradije bih skinuo rukavicu i izišao iz ringa.
Mate je otišao u Beograd na meč i pobijedio. Nakon nekog vremena me nazvao njegov manager Boris Kramaršić i ponudio mi da boksam u Splitu kao predigra Mati u meču za prvaka svijeta sa amerikancem Marvinom Camelom. Dogovorio mi je meč sa prvakom Italije Alessandrom Casanovom. Naravno da sam pristao i par dana prije meča sam se sreo sa Matom u hotelu Marijan gdje smo do meča spavali. Tri dana prije meča sam ga upitao kako stoji sa kilama. Nemam problema reče. Pitam ga, imaš li viška? Da, 8 kilogram ali skinuto ću to bez problema. Osam kilograma u tri dana… bez problema, ponavljao sam u nevjerici. Djelovao je tako sigurno da nije ostavljao prostora za sumnju, ali tih 8 kilograma se i te kako osjetilo na meču gdje je nakon dobrog početka iz runde u rundu padao i kraj meča jedva dočekao na nogama od iscrpljenosti. Nakon dugog vijećanja suci su meč proglasili neriješeno čime je Kamel bio oštećen. Ja sam u predigri digao 7.000 ljudi na Gripama na noge jer smo se cijeli meč žestoko tukli. Meni je u prvoj rundi zatvorio oko dok je on od druge runde krvari toliko da je sudac svako malo prekidali meč da bi ga obrisali. U zadnjoj rundi sam ga dva puta imao pred nokautom. Prvi meč i velika pobjeda u prekrasnom ambijentu i društvu šampiona. Poslije meča sam sreo nogometne reprezentativce koji su bili na pripremama u Splitu i bili gosti u dvorani. Bili su oduševljeni mojom predstavom.
Revanš je Mate odradio u Americi, a tamo je Parlov iako izrazito bolji, sudačkom odlukom izgubio meč. Dokazao je time da je u Splitu ipak mogao bolje da se ozbiljnije spremio i da je ranije počeo brinuti o kilaži. To mu je manager Kramaršić, rijetko pošteni manager zamjerio toliko da je odlučio prekinuti suradnju što je za Matu značilo kraj karijere.
Ima još jedna zgodna priča vezana za Matu, a koju sam čuo na mojim prvim pripremama reprez12ntacije Jugoslavije ali i prvim na kojima Mate nije sudjelovao zbog odlaska u profesionalce. Na prvenstvu svijeta na Kubi, Mate je imao strašno težak meč sa domaćim predstavnikom Gilbertom Carillom, U bespoštednoj borbi sudac je u tri runde dvaput brojao Parlovu, Carillu tri puta. Uz to je Mati i pukla arkada ali je pobijedio. Po povratku autobusom u hotel Mate je plakao. Svi su skočili i pitali ga zašto plaće. Zato što je izgubio meč. Poslije ta dva teška nokdauna Mate se ničega nije sjećao, ali je ostao na nogama i tukao se do zadnjeg gonga. Trebalo je vremena dok su ga uvjerili da nije izgubio već pobijedio. Najtežeg protivnika je pobijedio u nesvijesti, samo na instinkte i beskrajnu želju za pobjedom.
Mate… boksački BOG, jedan i jedini… neponovljiv.
