Zločin koji se dogodio na A1 prilikom povratka Torcide u Split nakon utakmice Hajduka sa Dinamom ukazao je na činjenicu nad kojom se svi moramo ozbiljno zabrinuti. Policija je isprovocirala napad na navijače i surovo se s njima obračunala, a samo je srećom sve prošao bez težih posljedica. Što su momci skrivili? Baš ništa, osim što su dokazali da neće beskrajno trpjeti ponižavanje i maltretiranje. Osim što su pokazali da imaju ponosa i tog prepoznatljivog dalmatinskog slobodarskog duha kojega se svaka nenarodna vlast boji posebno u situaciji kada je većina naroda utonula u apatiju i postala slijepo poslušna dok im se na usta navlače brnjice i dok ih se ubija vakcinama.                                              Tko je sada ta Torcida koja kvari idilu?

Kako sam ja istraživački novinar sklon „teorijama zavjere“ koje mi  unatoč najosjetljivijim temama koje obrađujem nikada nitko nije demantirao, bez problema sam mržnju iskazanu prema Torcidi povezao sa aferom „Svastike“ na Poljudu i pojavilo se nešto zaista šokantno.

Još 2018. sam zahvaljujući informaciji koju sam dobio iz vrha države objavio tekst:

Miro Matijević: TKO JE ZAUSTAVIO UHIĆENJE RANKA OSTOJIĆA?

https://dinomolnar.blogspot.com/2018/12/miro-matijevic-34nastavak-tko-je.html?q=tko+je+zaustavio+uhi%C4%87enje

Ni jedan drugi novinar nije dobio tu informaciju i nitko osim HAZUD se nije usudio prenijeti taj moj javno objavljeni tekst, a najvažnije je da me nitko nije ni pokušao demantirati budući su već svi naučili da su činjenice koje iznosim nepobitne. Na internetu je ipak ostao neizbrisiv trag da sam 10.prosinca 2018. objavio da se dokazalo da iza „Svastike“ na Poljudu stoji veleizdajnik i zločinac Ranko Ostojić na ćelu policijske bande koju je upravo on instalirao u MUP. Dolaskom na mjesto ministra policije putem internog „natječaja“, proveo je postupak imenovanja 2439 policijskih službenika od načelnika postaja do šefova smjena i njihovih zamjenika. Naravno da je postavljao ljude bliske sebi, sklone kriminalu i beskrajno odane kojima je jedini zadatak bio da mu udovolje i uz njega dobro zarade baveći se kriminalom. Kako je sa mjesta ministra policije otišao na mjesto predsjednika saborskog odbora za nacionalnu sigurnost, jedini bio zadužen za kontrolu rada policije. Od njega u MUP-u instalirana zločinačka organizacija ostala je nedodirljiva i danas ju je teško narušiti uz sve dokaze koji se pojavljuju o njihovim zločinima i najtežem kriminalu kojim se bave.

U jednom trenutku se nakon pojave dokaza o Ostojiću kao organizatoru „Svastike“ ukazala prilika da ga se pritvori i već je bio potpisan nalog za njegovo uhićenje. Međutim sve ukazuje da je pao DEAL između njega i premijera Plenkovića. Ostojić je ostao van ćelije dok je Plenković dobio svoje pretorijance koji su spremni na sve, a koji su kao organizirana vojska ili banda svoj debi imali na Desincu prilikom brutalnog napada na ljude koji su se nakon višesatnog maltretiranja na Maksimiru htjeli samo osvježiti  Poslije niza pojedinačnih incidenata, imali smo priliku vidjeti na što je spremna Ostojićeva vojska do grla u kriminalu i zločinima kojoj ništa nije sveto. Pet godina javno pišem da Ostojić preko njih čini zločine, organizira narko biznis i prebacivanje migranata. Na blogu dinomolnar.blogspot.com sam u 66 nastavaka detaljno opisao zločine u kojima je dobrim djelom i on osobno sudjelovao naručujući ih ili ih prikrivajući.

Kako sam i sam bio Ostojićev kandidat za „samoubojstvo“ kada me njegova banda prvi puta napala kako bi se dočepali moga laptopa, mobitela i dokumenata – informacija koje o njemu i njima raspolažem, sa lakoćom prepoznajem potpis tog zločinca. U napadu je sudjelovalo najmanje osam ljudi koji su mi je provalili kuću i napali me u 6 sati u jutro koristeći palice i dva revolvera. Kako sam uspio obavijestiti kolege iz stranke, oni su zvali policiju koja je ipak došla. Iako su mi nanesene teške tjelesne ozljede, policajcima sam pokazao na osobu koja mi je ukrala laptop i osobu koja je cijelo vrijeme držala revolver usmjeren u mene, policija sa nikim nije obavila niti obavijesni razgovor.

I sada se pojavljuje zanimljiva situacija koju moramo usporediti sa Desincem.

Pri drugom napadu je bilo 12 napadača koji su odustali kada sam ja pozvao policiju i upozorio ih da tko preskoči ogradu neće dvorište napustiti na nogama. Pri trećem napadu mi je jedan od napadača (vojnik, 190 visok i 38 godina) uskočio kroz kuhinjski prozor sa masivnom palicom i počeo razbijati posuđe kako bi mi privukao pažnju dok je ostatak ekipe planirao ući kroz otvoreni prozor ureda i napasti me.

Kako sam znao da su naoružani i spremni na sve, ustrijelio sam ga u ruku u kojoj je držao batinu nakon čega su se razbježali. Ostojićevim razbojnicima iz PP Maksimir je trebalo šest sati da osmisle nešto protiv mene, spreme 15 Štrumfova u pancirke, kacige s automatima i pritvore me. Od žena iz izbornog stožera nezakonito su bez službenog naloga oteli ključeve kuće kako bi uklonili tragove napada. Sedam mjeseci sam proveo u Ostojićevom zarobljeništvu u Remetincu sve dok Vrhovni Sud nije uočio i priznao nezakonitosti.

Usporedimo napad na mene i Torcidu:

  1. Bio sam u svom domu i napadnut sam već treći put od iste višečlane grupe koja je  uvijek bila naoružana.

Policija je bila naoružana i napala je nenaoružanu navijačku skupinu.

2. Ranio sam u ruku napadača koji mi je naoružan provalio u dom. Prostrjelna rana i od  dva vještaka potvrđena lakša tjelesna povreda. Optužen sam za pokušaj ubojstva i         općeopasne radnje kojom sam izazvao opasnost za život i tijelo ljudi. U konkretnom slučaju to bi bila mogućnost odbijanja metka od neke površine nakon           čega bi daljnjom putanjom predstavljalo opasnost da nekoga ozljedi. Koga nekoga… nisu uspjeli smisliti.

Policajac je u napadu ustrijelio mladića u ruku. Nema pokušaja ubojstva. Nije pokrenut ni stegovni postupak.

Policija je na otvorenom pucala prema većoj skupini ljudi i više ljudi je ranjeno. Za momka koji je ranjen u nogu policija tvrdi da se metak odbio od asfalta. Policija u Desincu unatoč više ozlijeđenih navijača, nigdje ne navodi dovođenje u opasnost život i tijelo ranjenih navijača.

3. Da bi opravdali svoj kriminal, policija je uhitila mene i prema Rješenju VS dokazano me lažno optužila.

Da bi opravdali svoje nasilje i nezakonito ponašanje, policija je nasumce po cesti uhitila četrdesetak ljudi kako bi stvorili iluziju svoje ugroženosti i lažno ih optužila.

Županijsko državno odvjetništvo mi je priznalo nužnu obranu i oslobodilo lažne optužbe za općeopasnu radnju. Moja optužba iskorištena za sedmomjesečni pritvor se svela na procjenu Ostojićevog kriminalca i „namjeru“ da u prekoračenju nužne obrane ubijem provalnika i napadača koji u istrazi priznaje da je došao napasti me.

Pitam ga jednom prilikom: „konju… jesi li ti policajac ili Vidoviti Milan pa znaš moje namjere?“ Slobodna i ničim utemeljena procjena svake Ostojićeve bitange o tvojoj „namjeri“ za koju nije potreban ni dokaz je dovoljan razlog za Remetinac. Pretpostavljam da Ostojićev ološ sada uz grah i karte smišlja “namjere” Torcidaša.

Za Desinec protiv nikoga iz policije nije pokrenut ni stegovni ni kazneni postupak, budući ti Ostojićevi pretorijanci sami sebi određuju Zakon u zaštiti vladajućeg režima koji im je vođu Ranka Ostojića oslobodio pritvora i suda. I tu se skriva opasnost za građane budući je neobjavljeno uveden državni terorizam i prvi se puta pojavljuje organizirana postrojba obilježena policijskim oznakama koja je za velikog Vođu spremna nekažnjeno tuči i pucati u narod..

Nije li Desinec bio samo generalna proba za jesen i „majmunske boginje“ kao i sva ostala sranja koja se spremaju u laboratorijima od kojih će nas duboka država spašavati otrovom već spremnim da nam ubrizgaju u vene?

Desinec je sjajan dokaz spremnost na sve kako bi se ugušila svaku naznaka nezadovoljstva i slobodarskog duha. Upravo Torcida postaje simbol tog protesta i otpora nasilju, zbog iskazane hrabrosti, srčanosti i ponosa, upravo zato Torcida postaje prva žrtva opisanog DEALA.

Zbog toga iako ne pratim nogomet, postajem strastveni „torcidaš“.

UPRAVO ZBOG TOGA ZAHTJEVAMO ŽURNU REFORMU POLICIJE I ČIŠČENJE OD OSTOJIĆEVE ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE.