Prije par dana umro je Juroslav Buljubašić – „Buljo“. Kažu da je sklonost prema biznisu pokazivao još kao dijete i da je svoj poduzetnički genij pokazao rano prodajući sladoled ili salatu, kako nas znaju po medijima uvjeravati. To me podsjetilo na anegdotu o tome kako se obogatio John D. Rockefeller. Kažu da je dobio na poklon jabuku. Lijepo ju je izglancao i prodao za 10 centi. Za taj je novac kupio dvije jabuke koje je zatim izglancao pa prodao za 20 centi. Za taj novac je mogao kupiti četiri jabuke… Tako je radio cijeli tjedan, a onda mu je umro otac i ostavio 500 milijuna dolara. „Bulji“ nije nitko morao umrijeti budući ga je prihvatio klan Roglić i kao svog bliskog rođu uveo u svijet novca, službi i politike. Kroz svoje poslove sam direktno ili indirektno kontaktirao i Marka i Branka Roglića koji su za razliku od netijaka „Bulje“ na mene ostavili izvanredan dojam.
Stariji sam od njega nešto godina, a kako sam se i sam bavio poduzetništvom, ugostiteljstvom i disko klubovima, nerijetko sam se sretao sa njim i upoznao ga toliko da se smijem svim tim pričama o njegovom poduzetničkom geniju, budući sam ga doživljavao kao malog neuglednog grebatora. Kako sam bio preambiciozan za to vrijeme, znam dobro što smo sve prolazili i na kakve smo sve prepreke nailazili svi koji smo htjeli nešto napraviti, a nismo imali UDBU iza sebe. Koristeći boksačke kontakte došao sam na ideju da otkupljujem i prerađujem vrganj po Makedoniji i prodajem ga u Italiju. U Italiji sam imao sjajnog partnera, a dvije godine sam se borio sa uredima kako bih tu djelatnost uspio registrirati. Uspio sam i postao prvi privatnik u Jugoslaviji koji se bavio tom djelatnošću. U isto vrijeme kada smo mi kupovali televizore i video rekordere po free shopovima budući nije bilo dozvoljeno kupovati ih vani, „Buljo“ je uvozio kontejnere i kontejnere te tehnike. Registrirao je firmu „SEM“ i odmah dobio monopol na kabelsku televiziju. Pokrenuo je i vlastitu tvrtku montiranja telefonskih centrala. Kažu da je bio konkurentan jer mu je cijena bila niža od državnog monopolista PTT-a. Znam… da je to istina ne bi mu dozvolilo rad, ali sa udbom iza sebe naš dobri netijak mogao je sve što je poželio, a tko zna tko se i što iz tih poslova financiralo.
Netijaka „Bulju“ su opjevavali jeftini režimski novinari opisujući ga kao pravog perfekcionistu budući je na svom stolu poravnavao vaze sa živim cvijećem. Zaista dirljivo. Ako to nije vijest za novine onda ne znam što je… Obećao je da će napisat knjigu o cijelome ovome periodu kroz koji je prošao – od socijalizma do divljeg kapitalizma, i u njoj će opisati i analizirati što je sve vrijedilo tamo (u Jugoslaviji – op. a.) i što ovdje (u samostalnoj kapitalističkoj Hrvatskoj). Kaže da je sve planirao staviti na vagu, pa neka svi vide… „Bit će to zanimljivo štivo, sve će to izanalizirati na temelju vlastitog iskustva, koje nije zanemarivo… – ispričao je 2017. kolumnistu Globusa u velikoj životnoj ispovijesti“.
Kako je udba bezvremenska i cijelo vrijeme od „socijalizma do divljeg kapitalizma“ ima u Hrvatskoj sve pod kontrolom, živo me zanima kako bi u svemu tome opisao i svoju ulogu. Posebno period kada je od udbe, moćnih prijatelja i rodijaka ustoličen za šefa splitske mafije budući je za razliku od rodijaka i strikana Roglića koji su ipak bili preozbiljni poslovni ljudi, netjak Buljo je valjda liječeći frustracije iz mladosti jedini imao sklonosti da se bavi i prljavim poslovima koje su oni izbjegavali.
Kako je teško dokazivati sve što se zna o netjaku „Bulji“, prenijet ću samo slučaj otimanja Trajektne luke u Splitu opisano kroz tekstove javno objavljene u „Nacionalu“ i „Slobodnoj Dalmaciji“
Nacional, 2016. „Branko Buljan vlasnik Imex banke i donedavno koncesije nad Trajektnom lukom Split, je još 2016. u Nacionalu, iznosi detalje o tome kako mu je preko braniteljske zadruge, a uz pomoć Lučke uprave, neprijateljskim preuzimanjem radnika oteta koncesija. Zanimljivo je da je većinski vlasnik TLS-a Branko Buljan, inače većinski vlasnik Imex banke, zbog ovog slučaja navodno osobno pod velikim pritiskom kao i njegove tvrtke i banka.
Usred sezone kroz najprometniju luku u Hrvatskoj, Trajektnu luku Split, u udarnim danima vikenda dnevno prođe oko 10 tisuća vozila i 60 tisuća putnika, a godišnje oko 700 tisuća vozila i između 3 i 4 milijuna putnika. Ukupno godišnje Luka ima 17 tisuća uplova i isplova uglavnom domaćeg linijskog prometa te nešto međunarodnog teretnog prometa. “Na svakom od tih plovila, vozila i putnika Trajektna luka Split i Hrvatska izgubili su 600 milijuna kuna plus zatezne kamate, a poslovanje Trajektne luke već 15 godina sustavno uništavaju ljudi u Lučkoj upravi Split koji su u sprezi s najmoćnijim političarima, a cilj im je preuzimanje koncesije nad Lukom“, rekao je Branko Buljan, vlasnik Imex banke i donedavni koncesionar Trajektne luke Split koja mu je u rujnu, kako tvrdi, i oteta neprijateljskim preuzimanjem. Gotovo u isto vrijeme započeli su hakerski napadi na Imex banku, za koje Buljan smatra da su direktno povezani s otimanjem koncesije na Trajektu luku Split.
IAKO MU, PREMA NJEGOVIM RIJEČIMA, koncesija još uvijek važi, Lučka uprava raspisala je natječaj za novu koncesiju, ali u obliku javnog poziva i bez da ih je o tome uopće obavijestila… Koncesijske afere i sporovi danas nimalo ne čude jer se očito radi o ‘zlatnom rudniku’ i borbi za lukrativne poslove, a samo Trajektna luka Split (TLS) je teška ukupne vrijednosti 600 milijuna kuna, tvrdi ovaj bivši koncesionar najveće luke na našem Jadranu,
Žale se iz Trajektne Luke Split da je im je u rujnu 2016. oduzeta ta nepotpuna koncesija i predana zadruzi „Legio Quarta“. Koristi se ime slavne četvrte brigade, no upućeni tvrde da nije riječ o slavnim splitskim braniteljima te da nije zadovoljavala uvjete natječaja jer je imala zaposlenog – jednog radnika.
Pogledajmo:
- Na silu se otima Trajektna luka sa stotinama milijuna godišnjeg prihoda.
- Na vlasnika se vrši pritisak, a u isto vrijeme mu hakeri napadaju i banku.
- Upozoren je: “Pripazi se, da te ne udari kamion…”
- U posao se uvodi i luka prepušta fantomskoj zadruzi „Legio Quarta“ koja koristi ime slavne četvrte brigade koja zapošljava samo jednog radnika.
- Policija i Državno odvjetništvo se ne smiju niti nakašljati budući znaju tko stoji iza svega i iza njega.
- Preostalo je još samo da se mjesta omiške Zagore, Župa i Zagvozd preimenuju u hrvatski Corleone.
To je samo jedan oteti posao na kojemu se bez ikakve investicije godišnje zarađuju stotine milijuna sa kojima se naš netijak igra gradeći hotele i kupujući brodove koji trebaju biti paravan za sve oteto i pljačkano. Čitam da je hotele prodao sinovima. Vjerujem da su i oni taj novac za kupnju hotela stekli nastavljajući porodičnu tradiciju prodaje salate i sladoleda.
Na kraju jednog intervjua reče naš dobri netijak „Buljo“, da će se vratiti Bogu, jer s njime nije ostao u lošim odnosima još iz djetinjstva, ali da za to “još ima vrimena“.
E moj Buljo… Bog nije mona, a i Bog ima svoju vagu i ne čita Indeks i Slobodnu Dalmaciju.
