Moj škorpionsko-boksački mentalitet, iskustvo i poznavanju zakona ulice, ali i kaznenog, od mene je stvorio manekena za iživljavanje nepismenih i korumpiranih službenika policije, državnog odvjetništva i sudaca. Nema toga što nisu isprobali na meni, ali je dobro s obzirom da im unatoč svim mukama i nevoljama znam i mogu parirati, ali znam dobro i vratiti.
Kad god krene bilo kakva rasprava, kreće da sa tim da sam već osuđivan u Češkoj gdje su mojim pritvaranjem od dvije godine mjesec i petnaest dana spašavali obraz Jiri Paroubku tadašnjem premijeru kojega sam radeći za češki BIS, nakon što sam prikupio dokaze prijavio Honzi koji mi je bio kontakt s obzirom da nisam htio odlaziti u njihove urede budući bih već nakon prve posjete bio provaljen. Honza je bio drugi čovjek BIS-a za Sjevernu Češku i likvidiran je jer mi je dozvolio da previše uđem sustav. Predao sam mu dokaze da tadašnji premijer Jiri Paroubek kontrolira krak balkanske rute koja je išla preko Češke, a kojim je išlo mjesečno 1.200 do 1.500 kg narkotika. Bavio se i likvidacijama časnika samog BIS-a koji bi pokušali raditi pošteno. Upravo u to vrijeme su u Pragu likvidirana trojica časnika, a ja sam ljudima iz službe ponudio dokaze da upravo Paroubek stoji iz toga. Nisam očekivao ovacije, ali ni da će mi se cijela država sručiti na glavu. Zatvoren sam pod suludom optužbom koju nikada nisu ni pokušali dokazati. Tužba nikada nije podnesena, rasprava se nikada nije održala ali sam u Gospiću saznao da sam u Češkoj kažnjen sa godinu, mjesec i 15 dana točno kolioko sam proveo u pritvoru kako bi se time opravdali. Informacija o pritvoru je stigla u Zagreb i do Ureda predsjednika, a Bogu hvala je to bio Stipe Mesić koji se odmah zainteresirao i angažirao predsjednika HHO Žarka Puhovskog kojemu sam uspio „čudnim“ kanalima ipak dostaviti kompletnu dokumentaciju koja je bila kod mene budući da niti jedan dokument koji sam slao poštom unatoč potvrdi pošte, nije stigao van teplićkog zatvora. Dva dana pred svjedočenjem pred UOOZ češkim USKOKOM imao sam posjetu i javljeno mi je da mi je kao opomena pred vratima stana u Splitu eksplodirala bomba aktivirana telefonskim pozivom ali i da ću ja biti u zatvoru otrovan. Odmah po povratku u ćeliju sam odbio ručak i nastavio dalje odbijati hranu. Kako sam znao puno toga i mogao predvidjeti tko bi to mogao biti, iz ćelije sam prijavio dvojac koji je za Ranka Ostojića prevozio narkotike ali i po Europi prodavao original putovnice izrađene u Petrinjskoj sa krivotvorenim podacima. II. PP u Splitu je sjajno reagirala i zatvorila ih, ali i oslobodila po nalogu Ranka Ostojića. Posjedujem dokumentaciju i dokaze za svaku riječ unatoč činjenici da mi je Ranko Ostojić sa svojim žandarima odnio četiri računala i šest mobitela kako bi se dočepao tih dokaza.
U pritvoru sam proveo dvije godine, mjesec i petnaest dana, a nisu uspjeli sastaviti niti Tužbu. Kako sam uporno pisao predstavke nadređenom i Vrhovnom Sudu, nakon nekih 45 dana mi je iz Praga došao odvjetnik, inače podpredsjednik češke odvjetničke komore kojega su mi angažirali Stipe Mesić i Žarko Puhovski. Rekao mi je da mi predsjednica suda Tillova nudi da dođem na raspravu i da će ona pozvati 12 svjedoka od kojih će pristupiti najviše dvoje, a ona će me osloboditi. Odbio sam. Predložio sam da me oslobodi pritvora pa neka zove i neka dolazi tko hoće. Rekao je da ona na to neće pristati. Rekao sam mu da joj prenese da radi što hoće, ali da ne zaboravi da ja zadnji sudim. Čudno me je pogledao i isti tren mi je vratio punomoć.
Nakon nekih mjesec dana sam poslije 68 dana štrajka glađu vraćen u Teplice i uskoro pušten iz pritvora. Nakon desetak dana mi je stiglo i rješenje koje mi na moju Žalbu ukida NEZAKONITI pritvor i pušta me se na slobodu.
Kako sam iz skladišta zaboravio ponijeti odijelo, otišao sam jedan dan sa sinom pred zatvor. Ulaz je pod kamerom, pozvoniš a oni ti otvore vrata da uđeš. Mene su preko parlafona pitali što hoću. Rekoh da sam došao po odijelo a oni me zamoliše da pričekam i za desetak minuta mi ga donesoše. Gleda sin i kaže: „vidiš tata kakav si… ni u zatvor te ne puštaju.“
Ostao sam još godinu dana u Češkoj i vratio se u Hrvatsku. HHO i Žarko Puhovski sve su pažljivo pratili i na kraju mi je stigao mail. HHO smatra da je to što sam u Češkoj prošao, jedan od najtežih povreda ljudskih prava što su ih neke vlasti (u ovom slučaju češke) izvršile nad nekim hrvatskim državljaninom).
Nakon godinu dana su bili parlamentarni izbori za koje sam se spremio i iz Like obavijestio novinare i političke stranke o tome tko je Jiri Paroubek. Za narkotike nisu bili toliko zainteresirani. Ubio je tri časnika BIS-a… pa događa se. Kao zadnji adut sam izvadio dokument da je Paroubek Olaški Rom, odnosno Ciganin Čergar, a to mu nisu oprostili.
Prva tri dana kampanje zovu me prijatelji iz Češke. Kažu što god otvore ja sam na naslovnici.
Neki dan idem malo zaguglati i nađem fotku kako se nekada najmoćniji Čeh vozi tramvajem.
Miro ne zaboravlja…
