Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je održao konferenciju za medije o okolnostima smrti pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko koji se srušio na zagrebačkom nasipu u ponedjeljak tijekom treninga trčanja, a preminuo je kasnije u bolnici.
Preminuli mladić, koji je u ATJ došao iz Interventne jedinice policije Zagreb, nije jedini kojem je pozlilo. U bolnici je još jedan mladić, navodno u teškom stanju zbog otkazivanja bubrega, dok se još dvojica osjećaju loše, ali su izvan životne opasnosti, piše Ni Zagorje malo.
Po portalima se provlači informacija koju MUP još nije uspio ukloniti i zabraniti. Liječnici su u krvi preminuloga navodno pronašli veće količine efedrina, stimulativnog sredstva koje se, između ostalog, navodno koristi za postizanje bolje mišićne definicije. Kako navode proizvođači, efedrin ima i brojne neželjene učinke. Među njima su tremor ruku, znojenje, ubrzani rad srca, povišen krvni tlak, vrtoglavica, osjećaj unutarnjeg nemira. To što nigdje nećete moći pročitati je da se efendrin koristi za proizvodnju “pernika”, koji je sintetički kokain. Kako sam u Češkoj više godina za Češki BIS radio upravo na velikim pošiljkama narkotika, znam da se efedrin nabavljao iz Beogradske Galenike i Alkaloida AD Skopje. Kada se dovozio u Češku u većim količinama, bio je u kristalima i izgledao je poput šećera. Tamo se prilično jednostavno pripremao prokuhavajući se po garažama i podrumima da bi se prodavao kao „pernik“, jeftinija umjetna verzija kokaina i sličnog djelovanja. Često se to prenosilo na Zapad i tamo prodavalo kao jeftini kokain. U Češkoj je tijekom rata bilo naseljen veći broj Bosanaca od koji su neki sudjelovali u nabavci efedrina. Postupak proizvodnje je jednostavan pa su to sami pokrenuli ovdje.
Čim su im u tijelu nađeni tragovi efedrina nema sumnje da su momci pokušavajući postići što bolje rezultate na treningu posegnuli za pernikom niti ne sluteći što koriste. Da to u MUP-u nije nikakva tajna potvrđuje i sam ravnatelj policije Nikola Milina kojemu je mandat ravnatelja prije par dana produžen za još pet godina budući je ispunio sve pred njega postavljene zadatke kada ga je Ranko Ostojić po uhodanoj shemi Splitske veze doveo u Zagreb. Osnovna zadaća mu je bila da se u ništa ne miješa i bude poslušan kao najposlušniji policijski pas što je on sa zadovoljstvom izvršavao ne shvaćajući da je policija pod njegovim zapovjedništvom doživjela potpuni raspad. Oštar pogled kojim obično skriva svoje tupilo prolazi na slikanjima, ali se brzo iznervira kada mora odgovarati na pitanja kao kada ga je novinarka Ana Raić Knežević zapitala hoće li policija ostale pripadnike ATJ-a testirati na nedozvoljene supstance. Šef policije odgovorio je kako nema indicija da bi sve službenike sada trebalo testirati. “To nije primjereno u ovom trenutku jer svi ti pripadnici prolaze rigorozne liječničke preglede. Na njima se sve to na što vi aludirate može vidjeti i detektirati”. Za Mr. Tupoga nije indicija činjenica da je jedan specijalac umro, da se drugi bori za život i da su još dva van životne opasnosti. Mr. Tupi će možda tek evolucijom za nekih tisuću godina možda shvatiti da se sistematski pregled obavlja periodično, a da se neko stimulativno sredstvo može uzeti u bilo koje vrijeme i da taj slučaj treba ozbiljno istražiti kako bi se utvrdilo koliko policajaca je koristilo pernik i jesu li im ga prodali kao energetski napitak ili kokain. Mr. Tupi je još dodao da: „Nema argumenata da idemo dodatno sada posebno ići testirati sve pripadnike. To je malo ponižavajuće pitanje”. Njemu nije argument što na jednom treningu trčanja jedan specijalac umre, jedan se bori za život, a dva su van životne ugroženosti.
“Jedino što može dati odgovore su vještačenja”, dodao je Božinović zaboravljajući da nitko više ovakvoj policiji ne vjeruje jer niti jedan segment te policije ne funkcionira kako bi morao. U policiji je mnoštvo izuzetno kvalitetnih policajaca, ali se provodi negativna selekcija pa ti kvalitetni ostaju pred Policijskim Upravama budući nisu podobni. Nemojmo zaboravili sva ona neriješena ubojstva, odnosno ubojstva počinjenih od strane policije, skrivena iza samoubojstava koja sam opisivao na blogu dinomolnar.blogspot.com. To tvrdim pod punom odgovornošću budući sam ih više istražio, a i sam bio žrtva dva napada kako bi se Ranko Ostojić dokopao dokaza koje imam o njemu, njegovom i ne samo njegovom sudjelovanju u kriminalu. Doktorirao sam na tim policijskim zločinima i prijevarama.
Što reči na kraju svega.
Ostaje beskrajna tuga za odlaskom sjajnog momka Tomislava Pavalića koji je u želji da bude najbolji posegnuo za nečim što ga je ubilo. Ako je od pernika nastradalo četvero specijalaca na jednom treningu, dokaz je da se to masovno koristi i da je stanje više nego alarmantno.
U ovom slučaju su žrtve pernika policajci, ali razmišljam o tome i jesu li se nikada razotkriveni policajci koji su napali navijače Hajduka na autocesti kod Karlovca bezrazložno pucajući u živo meso i ranjavajući sedmoricu ljudi, također bili malo „stimulirani“.
Sve dok ih vodi Mr. Tupi i štite kadrovi ostali iza Ranka Escobara Ostojića, Hrvatska neće imati policiju.
