Članak 17 Zakona o narušavanju javnog reda i mira je postao bauk kojega se koristi uvijek i u svim situacijama kada primitivac koji sebe doživljava službenom osobom u nedostatku argumenata ili teksta, najčešće niti ne shvaćajući što taj članak predstavlja, umjesto pendreka izvlači upravo taj članak za discipliniranje pojedinaca koji se ne uklapaju u njegovo viđenje poslušnog krda.
Sticajem okolnosti, zahvaljujući mom nepokorenom duhu i ličkoj pravnoj vukojebini postao sam Kralj prekršaja, posebno 17-tice kojom me par likova sa posebnim potrebama uhljebljenih u gospićkoj PU počasti čim čuju da sam se pojavio u Lici. Jednom prilikom me sutkinja u Splitu zove i saslušava na zamolnicu iz Gospića. Pita me vodi li se još neki postupak protiv vas? Kažem, da… više njih. Pita koliko? Kažem po mojoj evidenciji oko 90. Žena me gleda i misli kako se šalim. Broji… 92. To je bilo prije tri godine.
IZDVOJIO BIH DVIJE
Podnesem iz Splita kaznenu prijavu na Općinsku državnu odvjetnicu Veru Magdić Bižanović na ŽDO u Karlovac, a iz Gospića dobivam prekršajnu prijavu zbog 17-tice jer sam remetio javni red i mir u Gospiću. Vrhunac je to genijalnosti tih par umobolnika iz gospićke PU.
Ovih dana dobijem Rješenje iz Splita kojim me se oslobađa za 17-ticu za koju su me optužili u Splitu gdje sam navodno remetio javni red i mir uručujući predstavku u Zagrebu. Da ni Plenković nije imun od te pošasti uvjerili smo se prije par dana.
Kako sam tjednima elaborirao 17-ticu, redovito me se oslobađalo još u Lici, a kada bi me morali osuditi nakon što im je iz PNUSKOK-a stizala preporuka-prijetnja da me moraju osuditi ako se u tom predmetu spominje bivši načelnik Ante Podnar (dva puta su mi sutkinje uz ispriku pokazivale taj dokument), oslobađao me Visoki prekršajni sud. Par puta sam i „osuđen“ nakon što bih ja uložio prigovor, a iz gospićkog PU bi netko ušao u računalo PP i prijavu proslijedio Ministarstvu pravosuđa kao riješenu, nezakonito izbjegavajuću Prekršajni sud.
Posjedujem i pismenu potvrdu tog silovanja prava i ovlasti.
Prekršajni sud i Visoki prekršajni sud su iz moga iskustva najpošteniji dio hrvatskog pravosuđa, ali upravo ta zadnja oslobađajuća Presuda je šokantna i presedan budući da se prvi puta u Rješenju spominju sloboda govora i ljudska prava koja su kod nas još uvijek naučna fantastika. S toga sam izvadio i objavljujem najzanimljivije dijelove tog Rješenja kako bi se naučili braniti od tog suludog nasilja polupismenih primitivaca.
Premijer Plenković bi trebao umjesto da oštećene građane zove na kavu razmisli kako reformirati Ostojićevu ostavštinu u obliku polupismenog čopora dilera, kriminalaca i zločinaca koji teroriziraju građane i nanose nesagledive štete državi.
ŠTO KAŽU ZAKON I OBJEKTIVAN SUD
Privežite se, krećemo…
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski prekršajni sud u Splitu u prekršajnom postupku protiv Mira Matijevića zbog prekršaja iz članka 17. zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 21.siječnja 2022 javno je objavio i
presudio je
okrivljenik Miro Matijević o s l o b a đ a se od optužbe za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinjen na način da bi dana 06.prosinca 2018. oko 13,00 sati, Zagreb, službene prostorije MUP-a, Vukovarska br. 33 provedenim kriminalističkim istraživanjem bilo utvrđeno kako je okrivljeni navodima u svom pisanom podnesku dostavljenom MUP-u7vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika Tonća Bešlića, Službu policije i Službu unutarnje kontrole MUP-a riječima:
- ne činite zlo štiteći kriminalce…
- da ste dio tog zločinačkog sustava…
- taj kriminal koji vi štitite…
- na vašem mjestu se promijenili već nekoliko idiota…
- vaš obrazac koji u naprijed abolira svaku bitangu i kriminalca iz MUP-a…
- tog debilnog obrasca…
- Tonći Bešlić je demonstrirao vrhunsku nemoralnost i neinteligenciju…
- varalica…
- trbušasta svinja…
Ja nikada ne negiram to što sam rekao jer nije bilo bez razloga, ali sam smatrao da sam se blago izrazio.
“Očitujući se o prekršaju koji mu se stavlja na teret Miro Matijević je izjavio da se ne osjeća krivim, te je u svoju obranu naveo da je doista napisao navedeni tekst u kojem je iznio svoje mišljenje, da ne bježi od svoje riječi jer ima slobodu izražavanja i smatra da se BLAGO IZRAZIO u toj prijavi jer smatra da se radi o notornim kriminalcima koji terorizirraju građane Splita. To što je prijavio Službi unutarnje kontrole da je njegova građanska dužnost, a da se radi o nezakonitoj instituciji što je dokazao u više navrata s obzirom da je Služba unutarnje kontrole postala bespredmetna onoga trenutka kada je Ranko Ostojić ukinuo Povjerenstvo za pritužbe i žalbe građana čime je tu službu pretvorio u šalter za prijevaru građana koji dolaze i s nadom predaju pritužbe i žalbe, a koje se sve do jedne odbacuju s obrascem koji je i njemu upućen.”
I sada biser. Predstavku urudžbiram u Zagrebu, a remetim javni red i mir u Splitu.
“…smatrajući da je ta prijava dokaz da se policija bavi najprozirnijim kriminalom kako bi prikrila svoj kriminal. Također traži da se utvrdi je li s njim obavljen razgovor prije podnošenja prijave što je policija dužna sukladno Zakonu, te da se utvrdi gdje je remetio javni red i mir građana ako je predstavku potpisao u Zagrebu, zanima ga kako je remetio javni red i mir u Splitu.”
“Smatra da je to dokaz kako policajci koji se spominju u prekršajnoj prijavi ili nemaju pojma o Zakonu ili zlorabe svoj položaj i ovlasti jer ukoliko netko smatra da je on tom predstavkom uvrijedio ili klevetao, može samo ići privatnom tužbom za klevetu.”
I tu počinje prava priča. U normalnim situacijama kada spomenem svoja ljudska ili ustavna prava Europski Sud za ljudska prava, Europsku konvenciju ili Povelju Europske unije, ovi Ostojićevi sa posebnim potrebama me obično gledaju kao da sam im opsovao mater. Ova sutkinja ne samo da me ozbiljno shvatila već mi je i upotpunila priču. Zbog toga kažem da je ova presuda presedan i ruši 95% 17-tica.
“Po mišljenju suda Miro Matijević se u svojoj obrani s pravom poziva na svoje pravo na slobodu izražavanja koja mu je zagarantirana i to ne samo odlukom Europskog suda za ljudska prava već i recentnim odlukama tog Suda. Naime, isto mu je osigurano i kao temeljno ljudsko pravo u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (Službeni list Europske unije 2007/C 303/01) u kojoj je u članku 11. stavku 1. propisano da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo uključuje i slobodu mišljenja te primanja i širenja informacije i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice.
U stavku 2. istog članka Povelje propisano je i da se poštuju slobode i pluralizam medija. Isto pravo propisano je i člankom 19. Opće deklaracije o pravima čovjeka koju je 10.prosinca 1948. usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda i kojim člankom je propisano da svatko ima pravo na slobodumišljenja i izražavanja koje pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.”
Ovo mi je ipak jedna od devedesetak oslobađajućih presuda, ali zbog razumijevanja sutkinje meni sigurno najdraža.
“…predmetna pisana predstavka Mira Matijevića nije bila takva da bi uvjerila Sud kako su tim podneskom bila ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 17.navedenog Zakona, jer je ta odredba u svakom slučaju u današnje vrijeme zastarjela i aludira na neka stara, nedemokratska vremena kada sloboda govora i izražavanja nije bila na visini. U današnje vrijeme, ukoliko bi se neka osoba osjetila uvrijeđenom ili oklevetanom nečijom izjavom, može privatnom tužbom tražiti zadovoljštinu pred nadležnim sudom. Nije uobičajeno, niti u skladno demokratskim uzusimada bi u takvom slučaju bilo koje državno tijelo pokretalo prekršajni postupak radi zaštite radi zaštite svog zaposlenika od uvredljivih izjava građana.”
I to se konačno dogodilo da se u Sudu netko sjetio da je vrijeme šutnje završilo i da te uredske sfinge nisu nedodirljive te da država ne smije stajati iza njih, a da oni sami moraju otrpjeti sve što zasluže svojim neradom i bezobrazlukom.
“U tom kontekstu se ono što je navedeno u pisanoj poredstavci Mira Matijević od 01. prosinca 2018. predanoj izravno 05.prosinca 2018. MUP-u, Kabinetu ministra, Službi za unutarnju kontrolu čijim sadržajem je “vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika Tonćija Bešlića, Službu policije i Službu za unutarnju kontrolu MUP-a…” može se smatrati slobodom izražavanja, pa makar taj sadržaj bio uvredljiv i omalovažavajući, tako da su sve poluge vlasti, bilo da se radi o državnim tijelima ili njihovim zaposlenicima – službenicima i dužnosnicima, dužni otrpjeti takve riječi, jer je to sastavni i neizostavni dio demokracije, odnosno njezinih načela, a radi stvaranja što šireg područja slobode, sigurnosti i pravde u društvu.”
I za kraj čak i ja trljam oči.
Ovaj sud je ne ulazeći u istraživanje je li s tim u vezi policija postupala sukladno pravilima struke, procijenio da sadržaj predstavke u dijelu koji čini sadržaj optužnog prijedloga ne predstavlja prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer bi u protivnom značilo povredu jednog od temeljnih ljudskih prava zaštićenog međunarodnim konvencijama kojih je potpisnik i Republika Hrvatska.
Što reči…
Demokracija… sloboda… sigurnost…pravda… malo tko vjeruje u to, samo šačica nas se za to bori pa ovakvo razmišljanje jedne sutkinje ipak daje nadu da to iako beskrajno daleko ipak nije nedostižno.
