Kako je po našim medijima nemoguće pročitati objektivno izvješće sa bojišta u Ukrajini, prenijet ćemo informacije koje daju kompletno drugu sliku od onoga što nam se nudi.
Fotografije i snimke je za sada objavila turska medijska kuća TRT, dok se ruske snimke još čekaju. To je moguće i zato što ruski vojnici ne smiju koristiti mobilne telefone u vojnim operacijama i snimati i objavljivati materijale na internetu. To može samo Ministarstvo obrane, a pravilo je uvedeno u Siriji zbog nepotrebnih gubitaka zbog snimki prema kojima su locirani položaji ruskih snaga.
General Konašenkov je rekao da ruske oružane snage “nastavljaju izvršavati zadaće specijalne vojne operacije, a do jutra 24. ožujka jedinice ruske vojske potpuno su preuzele kontrolu nad gradom Izjumom u regiji Harkov”, prenosi TASS .
Ranije je tijekom operacije u Izjumu ruska vojska zarobila nekoliko vođa ukrajinskih nacionalista.
Međutim, važno je još jednom spomenuti da rat nije šetnja kroz ukrajinske ravnice i da se i ruske snage negdje moraju nakratko povući, kao iz Irpina kod Kijeva i ravnica oko grada Nikolajeva, gdje je bilo potpuno besmisleno „sjediti na livadi“ na dometu ukrajinske artiljerije. No, tamo su se povukli nekih desetak kilometara južno i sjeverno, a te su snage prebacili u pravcu Krivoj Roga, sjeverno od Hersona, da se lakše zatvori „Istočni kotao“. Nikolajev ionako nigdje neće pobjeći, a odande ukrajinske snage ne mogu učiniti ništa. Važno je da se strateški cilj ostvaruje, a ruske snage, nakon mjesec dana razaranja neprijateljske infrastrukture, baza, skladišta, rezervi nafte i maziva za tenkove i oklopna vozila, avijacije i protuzračne obrane, sada mogu početi drugu fazu čak i prije planiranog datuma a neki su govorili da bi to moglo biti sredinom sljedećeg mjeseca.
Prije točno mjesec dana, u noći 24. veljače, svjetska povijest napravila je nagli zaokret – Rusija je pokrenula specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini. Koju je taktiku koristila ruska vojska, koje su vrste oružja dale glavni doprinos napretku ruskih trupa i kako će se događaji razvijati u bliskoj budućnosti? Sve to pojašnjava vojni stručnjak Evgenij Krutikov.
Mjesec dana od početka specijalne operacije u Ukrajini poklopio se s pregrupiranjem jedinica Oružanih snaga Rusije u gotovo svim smjerovima, koje je u punom jeku. U koncentracijska područja stižu nove jedinice, izravnava se crta bojišnice i uspostavlja operativni nadzor nad situacijom na ključnim područjima. Sve govori da se prva faza operacije bliži kraju, a uskoro ćemo vidjeti i drugu.
Kako se približavamo ovoj prekretnici? Ovomjesečni rezultati previše su višestruki i međusobno povezani da bi se sveli pod bilo koji zajednički nazivnik. Ipak, svakako treba istaknuti nekoliko važnih stvari.
Prije svega, ruska vojska je pokazala visok moral i borbenu koherentnost. U najkraćem mogućem roku osvojena je zračna prevlast, unatoč činjenici da su ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu zapravo kontrolirale i usmjeravale NATO jedinice iz Poljske. Postizanje zračne nadmoći postalo je jedna od najvažnijih čisto vojnih pobjeda, a nije uzalud Kijev cijelo to vrijeme zahtijevao da NATO uspostavi “zonu zabrane leta”.
Većina zadanih zadaća je izvršena, a na pojedinim sektorima fronte napredovanje je postignuto i prije predviđenog roka. Korištenje preciznog oružja dugog dometa pokazalo se izvrsnim, tim više što je u uvjetima gustog urbanog područja to bilo kritično važno.
Rusija je pokazala uistinu izvanredne sposobnosti svojih specijalnih vojnih oruđa, takozvane „duge ruke“.
Visokoprecizno oružje velikog dometa, posebice projektili Kalibr, postali su glavna udarna snaga tijekom specijalne operacije. Pokazalo se da ruske oružane snage imaju na raspolaganju tisuće takvih projektila. Bez uporabe takvog oružja, čisto vojni rezultati operacije u ovom trenutku mogli su biti puno skromniji.
Prvi put u povijesti zabilježena je borbena uporaba hipersoničnog oružja, čuvenog projektila Bodež, što je postalo vrlo transparentan nagovještaj ruskim „zapadnim partnerima“. Čak je i američki predsjednik Biden osobno zabilježio ovaj događaj, priznajući da je Bodež “nemoguće presresti”.
Ruski dronovi našli su najširu primjenu u ovom vojnom sukobu. Može se reći da se pred našim očima rađaju novi principi, nova taktika korištenja Oružanih snaga Rusije, a ta je taktika izravno povezana s umijećem masovne uporabe bespilotnih letjelica.
Zabilježeni su i veliki i stvarni operativni uspjesi kao rezultat planiranja vojnih operacija. Hrabro zauzimanje i obrana Gostomela, aerodroma Antonov, od strane ruskih zračnih snaga ući će u povijest vojnih sukoba.
Prvotni plan, usmjeren na opkoljavanje velikih ukrajinskih skupina i blokadu gradova, pokazao se dovoljnim. Tijekom neprijateljstava, u nizu slučajeva, bilo je potrebno promijeniti taktiku, pa čak i strategiju ponašanja na pojedinim sektorima fronte, kako se kaže, “učiti usput”. Moguće je da su neke od tih taktičkih prilagodbi povezane s političkim, a ne isključivo vojnim okolnostima, te se mogu prilagođavati više puta.
Oslobođenje Donbasa
Oslobođen je gotovo cijeli teritorij Luganske Narodne Republike, gdje ostaje samo očistiti Severodonjeck i Lisičansk. U odjeljku Donjecke Narodne Republike je teže zbog činjenice da je na tom području većina od 120 000 vojnika Oružanih snaga Ukrajine i neonacističkih bojni.
Ali do sada, većina cjelokupne ukrajinske vojske nalazi se u prostoru koji se postupno sužava od Kurahova, zapadno od Donjecka, do Avdejevke. Tu se nalaze i glavni dijelovi ukrajinske artiljerije i višecijevnih raketnih
Sva su ta mjesta bila inženjerski građena sedam godina. Moskva i Donjeck su iz temelja odustali od ideje da na sve to krenu jurišom i borbom prsa o prsa, a sad je već jasno da je i bez toga ukrajinska obrambena linija razbijena.
Nakon čišćenja Verhnetoreckog 23. ožujka, stvoreni su preduvjeti za stvaranje lokalnog džepa na području Avdejevke, bez pribjegavanja izravnom napadu na industrijsku zonu naselja.
Oslobađanje Mariupolja je pitanje samo nekoliko dana. Od početka specijalne operacije izvršena je zadaća blokiranja grada, za što je bilo potrebno proći utvrđenu obrambenu crtu Oružanih snaga Ukrajine i neonacista kroz Volnovahu. A to je bio praktički jedini, ali vrlo važan dio fronte, gdje su se vršili izravni napadi na neprijateljske položaje, jer drugog izlaza nije bilo.
Problem Mariupolja nije samo u području, gdje samo tvornica Azovstal ima gotovo 11 četvornih kilometara, ni u broju civila, već u njegovom simboličkom značenju. U međuvremenu, konačno oslobođenje grada otvorit će izravnu prometnu vezu između Donbasa i Krima.
Harkov i Dnjepropetrovsk
Zbog vojnih uspjeha u tijeku bit će oslobođene značajne snage za novu ofenzivu na sjever iz oblasti Herson i Zaporožje. Sada upravo na ovo mjesto, s uvjetnim smjerom na Zaporožje, Krivoj Rog, Nikopolj, Guljaipolje, stižu pojačanja. Ovdje može započeti “ofenziva druge faze” koja bi, s jedne strane, trebala dovesti do opkoljavanja glavne grupacije Oružanih snaga Ukrajine u smjeru Donjecka, a s druge strane označiti napredovanje na lijevoj obali Dnjepra do velikih gradova, uključujući Dnjepropetrovsk.
Već sada postoji pritisak na snage Oružanih snaga Ukrajine u područjima koja najviše obećavaju. Iako je u nekim točkama napredovanje sporije zbog nespremnosti Oružanih snaga Rusije da otvoreno napadnu velika naselja, primjerice, gotovo potpuno opkoljeni Ugledar, kako bi se izbjegle civilne žrtve.
Indikativna situacija u tom pogledu razvila se u regiji Harkov. Ukrajinsko zapovjedništvo je tamo rasporedilo velike snage kako bi zaustavilo napredovanje Oružanih snaga Rusije do Izjuma i dalje do Pavlograda, koji je trebao zatvoriti kotao oko Donjecke skupine. Kao rezultat toga, postrojbe Oružanih snaga Ukrajine učvrstile su se na periferiji Izjuma i u gradu Čugujev, oslanjajući se na potporu topništva, koje Oružane snage Ukrajine imaju još uvijek mnogo. Taj se problem mogao riješiti sa samo nekoliko lansiranja modernih raketnih bacača, ali su humanitarni razlozi natjerali rusku vojsku da se suzdrži od toga. Zbog toga su bitke za Izjum poprimile dugotrajan karakter, a grupe za blokiranje morale su se držati oko Čugujeva i Harkova, što je usporilo napredovanje na Pavlodar.
U blizini Nikolajeva ukrajinska desantna brigada, koja je tamo branila, izašla je iz grada i zauzela položaje u predgrađu. Ruska skupina koja je napredovala iz Hersona nije s njom našla zajednički jezik. Zbog toga su se povukli, a udare na položaje Oružanih snaga Ukrajine u blizini Nikolajeva, oko i unutar njega, precizno su nekoliko dana izvodili artiljerija i raketni bacači, kao i Kalibri i Iskanderi.
Napadnuti su ne samo položaji ukrajinske vojske i veo nacističkih bojni, već i svi njihovi položaji u pozadini, kasarne, skladišta i komande. Ukrajinska brigada u nekoliko je sati pretrpjela gubitke kritične za njezino postojanje, jer je, po vlastitom priznanju, izgubila stotine ljudi. I ti udari se nastavljaju.
U pozadini velikih gubitaka, ukrajinska glavna komanda je počela izdavati naredbe jedinicama da se “drže pod svaku cijenu”, da se ne povlače sa svojih položaja, čak ako je to suprotno zdravom razumu i vojnoj teoriji.
Konkretno, trenutno postrojbe Oružanih snaga Ukrajine ne dobivaju dopuštenje za povlačenje na drugu crtu obrane kod Kurahova kod Donjecka, čak ni nakon pada Marinke, a da ne govorimo o besmislenom otporu u Mariupolju.
Čemu se Zelenski nada?
Ponašanje Kijeva u Hitlerovom stilu pod Staljingradom može se objasniti mitom među ukrajinskom elitom da okruženi ukrajinski garnizoni i brigade, razbijeni na odvojenim položajima u drugim sektorima fronte, trebaju izdržati do sredine ljeta. Možda je netko inspirirao Zelenskog idejom da bi se do srpnja trebao dogoditi neki nepoznati geopolitički pomak ili neočekivana pobjeda.
Otuda sva domoljubna histerija s formiranjem obrane, propaganda gerilskog ratovanja u pozadini i gomile laži o skoroj pobjedi. Ovdje vrijedi samo jedno – vrijeme je postalo od posebne važnosti, posebno zbog činjenice da druga faza specijalne operacije može započeti svaki dan i dovesti do kolapsa cijelog fronta u smjeru Donjecka, a to je kraj svih organiziranih oružanih otpora u većem dijelu Ukrajine.
Za Kijev je sada glavna strateška stvar odgoditi neprijateljstva na bilo koji način. I nema veze što se u ovom slučaju radi o čisto fizičkom uništavanju Oružanih snaga Ukrajine i neonacističkih bojni, jer su ukrajinske trupe počele trpjeti ogromne i neopravdane gubitke tijekom ovih neprijateljstava, a civilno stanovništvo sve dublje tone u humanitarnu katastrofu. Glavna stvar je izdržati do srpnja.
U isti kontekst stavljaju se i takozvani pregovori. Ako je i bilo nade prva dva dana, ubrzo je postalo jasno da je za Kijev to samo jedan od načina za odugovlačenje. Napredak u pregovorima idućih dana može biti samo razoružanje neonacističkih bojni i teritorijalne obrane, te uvažavanje političkih zahtjeva ruske strane. Inače, apokalipsa za ukrajinske vojnike dogodit će se mnogo prije ljeta.
Što je sljedeće?
Najvjerojatnije početak druge faze specijalne operacije nema nikakve veze s nasumičnim datumima, kao što je kraj kalendarskog mjeseca. To je čisto stvar količine, jer su Oružane snage Ukrajine još uvijek brojčano velika vojska. Plus nacisti i radikalni civili u takozvanoj „Teritorijalnoj obrani“. Nitko ih u početku nije namjeravao uništiti u tolikom broju, ali ovdje govorimo o odabiru suicidalne strategije Kijeva.
Sada situacija u Mariupolju, već više humanitarna nego vojna, donekle otežava pripremu druge faze specijalne operacije, no situacija će se u vrlo bliskoj budućnosti neminovno promijeniti.
Razvoj nove ofenzive za opkoljavanje skupine Donbasa, obilazak ili zauzimanje Nikolajeva i napredovanje prema sjeveru u južnom sektoru fronte, uništit će virtualnu obrambenu shemu koju je Kijev izgradio na temelju snage Oružanih snaga Ukrajine, a ne na temelju stvarne strateške procjene prijetnje.
Glavna stvar je da su se tijekom proteklih mjesec dana stvorili preduvjeti za brzo uništenje cijelog ukrajinskog vojnog sustava jednim ili s više koordiniranih napada. A tek nakon završetka ovog posla krenut će pravi politički pregovori. Hoće li se to dogoditi? S obzirom da je Moskva ovaj put toliko visoko podigla ulog, da prihvaća sankcije i uvodi ih takozvanom „kolektivnom Zapadu“ do razine nikad ranije viđene, a Ukrajinu možda može spasiti samo izravno uključivanje NATO pakta u rat, što znači Treći svjetski rat i opće uništenje, mislim da ćemo svjedočiti ruskoj vojnoj pobjedi, a onda će se pregovarati.
