Kako je lijepo znati da uvijek postoji izlaz, da uvijek negdje postoje vrata ili prozor. Nitko ne može zaključati slobodu do te mjere da ona neće naći put do čistog zraka. Naći će ga na ovaj ili onaj način. Nevjerojatno se puno sredstava ulaže u cenzuru, u zatvaranje interneta kakvog smo poznavali, odnosno onakvog interneta kakav je bio kada se pojavio kao naša veza s ostatkom svijeta, sa slobodom govora, kao novo svjetsko čudo koje će nam dati osjećaj ravnopravnosti s ostatkom svijeta i pružiti svakom čovjeku na svijetu prigodu da se njegov ili njezin glas čuje.
No, eto, sada napokon znamo da je sve to bila samo varka ili još bolje – zamka u koju smo naivno upali, vjerujući kako je netko mislio na dobrobit čovječanstva i komunikacije među ljudima u realnom vremenu. Internet više nije što je bio i što smo mislili da jest. Sve informacije se filtriraju i strogo kontroliraju po prokušanom modelu – da javnosti smije biti dostupno samo i isključivo ono što se sviđa vladajućima. Noam Chomsky je taj fenomen strahovlade na polju ovladavanja ‘slobodom govora’ objasnio na primjerima zločinaca Josepha Goebbelsa i Josifa Staljina; “Goebbels je bio pobornik slobode govora za mišljenja koja su mu se sviđala. Takav je bio i Staljin. Ako ste uistinu za slobodu govora, onda trebate biti pobornici slobode govora upravo za ona mišljenja koja možda prezirete. U suprotnom, niste pobornici slobode govora.”
Cenzura nažalost nikada nije bila jača. Svakim danom diljem interneta niču digitalne zatvorske rešetke, karantene, zidovi, ograde i bodljikave žice, pretvarajući taj virtualni prostor u jedan veliki logor pun zarobljenika vlastite vjere u slobodu govora. Jer, ono što nas zarobljava je upravo naša vjera u slobodu govora. U to se očito više ne smije vjerovati. Samozvani vlasnici istine propisuju čovječanstvu načine razmišljanja i određuju što može biti objavljeno na internetu, a što ne.
Sjetimo se što je već odavno rekao Benjamin Franklin, jedan od autora Deklaracije neovisnosti (1776.): “Onaj tko želi oduzeti slobodu nekoj naciji, najprije će krenuti od ograničavanja slobode govora.” Filozof John Stuart Mill postavio je hipotetsko pitanje – Što bi bilo kada bi cijelo čovječanstvo osim jedne osobe imalo isto mišljenje o svemu? Čovječanstvo ne bi imalo ništa veća prava ušutkati tu osobu, nego što bi ta osoba imala pravo, kad bi dobila moć, ušutkati cijelo čovječanstvo. Stoga, budimo svjesni toga da moć u rukama jedne osobe ili nekolicine ljudi može biti razorna za ostatak čovječanstva, ukolko ljudi nisu osvijestili moć zajedništva.
Sustav je od ljudi napravio preplašene male pijune u igri šaha koja je u tijeku. Prof. dr. sc. Slavko Kulić jednom je zgodom lijepo rekao da su ljudi u principu primitivna vrsta koja je pristala živjeti u podložnosti kao u obliku svog postojanja. Kao da su odustali od bilo kakve borbe i predali se zoni komfora. No, cijena tog komfora je gubitak vlastitog integriteta do kojeg im očito nije stalo. Glumeći moderne bogove, moćnici nam nude podložnost kroz pobožnost (čitaj – odanost njima). Nude nam stvarnost koju moramo uzeti zdravo za gotovo, a ne stvarnost u čijem kreiranju i oblikovanju i sami imamo pravo sudjelovati. I nije na nama da promišljamo drukčije, nego kao da svakome od nas govore – šuti, klekni i pokori se.
Najlakše je postalo biti podoban, poslušan i pokoran građanin s flasterom na ustima. Takvi ljudi danas najbolje prolaze. Nije im stalo do slobode govora. To je nešto od čega zaziru. Šutnjom su platili svoje mirno i sigurno preživljavanje. Najteže je biti netko tko se ne boji izreći svoje mišljenje, pogotovo ako se to mišljenje kosi sa zadanim narativom ili kritički odnosi prema sustavu. Sustav takve ljude izbacuje, prokazuje, ušutkuje, zamračuje, blokira, deplatformira, lijepi im flaster na usta pod svaku cijenu.
Zar se svi moramo slagati u svemu? Zar svi moramo isto misliti o svemu? Slažem se s Georgeom Orwellom koji je rekao: “Ako sloboda išta znači, onda je to pravo da kažeš ljudima ono što ne žele čuti.”
Na ljudima je da se odluče. Da stanu u jednu ili drugu kolonu na putu za Nigdjezemsku koju osmišljavaju samozvani vladari svijeta. U jednoj koloni su šutljivi poslušnici uvjereni kako im njihovo ropstvo jamči blagostanje, a u drugoj su zarobljenici vlastite vjere u slobodu. A slobode nema na vidiku niti u jednoj od tih kolona.
Sloboda je jedino u nama samima, ona je naš unutarnji krik, naše unutarnje oko kojim promatramo ovaj svijet. I pronalazimo je svakim danom na drugi način. Kada se jedna vrata zatvore, otvore se neka druga i tako iz dana u dan. Kada se jedna lampica ugasi, upali se neka nova. I uvijek postoji neki nov način da budemo slobodni i sretni.
Život je uzbudljivo putovanje puno izazova. Što više zamki nalazimo na putu, to smo više inspirirani u želji za izgradnjom boljeg svijeta u kojeg čvrsto vjerujemo, svijeta bez ograda, zidova, bodljikavih žica i zatvorskih rešetki iza kojih vladajuća klasa pokušava smjestiti naše misli i naše riječi…
Zadatak cenzora je izgradnja strogo kontroliranog, mračnog svijeta lišenog istine i slobode, to nam je svima jasno i više je nego žalosno da svemu tome svjedočimo nakon toliko licemjernih obećanja velikih demokrata o slobodi i demokraciji i virtualnom svijetu kao prostoru ravnopravnosti i slobode svih građana svijeta. Pričati o nekakvoj tobožnjoj otvorenosti mreže s jedne strane, a s druge je strane sve više zatvarati pod izlikom opasnosti od ‘govora mržnje’ ili ‘dezinformacija’, pa to ne da je kontradiktorno i skakanje samome sebi u usta, već je krajnje licemjerno.
Podsjetimo, državni tajnik SAD-a Antony J. Blinken u svom uvodnom izlaganju o „Unaprjeđenju tehnologije za demokraciju” u sklopu Summita za demokraciju u Washingtonu, DC, održanog 30. ožujka 2023. godine između ostalog je izjavio: “U ime američkog naroda promičemo i demonstriramo demokratske vrijednosti i unaprjeđujemo slobodan, miran i prosperitetan svijet.” Kako to lijepo zvuči. Pričao je tom prigodom Blinken i o otvorenom internetu kao simbolu demokracije, a svi znamo kako se marljivo radi na njegovu zatvaranju. Zar je zatvoreni internet slika demokratskih vrijednosti? Neka globalisti samo nastave s postavljanjem svojih zamki, mi ćemo ih i dalje uspješno preskakati i u njima nalaziti inspiraciju za nastavak izgradnje boljeg svijeta bez represivnih mjera koje guše slobodu i ljepotu života.
Kako je lijepo znati da zlo može biti inspirativno i poticati nas na kreativnost. Uživajmo u životnim izazovima i vjerujmo u bolji svijet, jer svi znamo da je moguć. Ne vjerujmo onima koji nas uvjeravaju da je nemoguć. Obmanjuju nas i žele nas zaustaviti na našem putu njegova ostvarenja. Nemojmo posustati. Budimo ustrajni i puni vjere u dobro. To je naše najjače oružje protiv zla koje u svakoj borbi s dobrim gubi.
