U malom primorskom mjestu živjelo je smeće u ljudskom obliku. I kao sve smeće on sebe nije tako doživljavao, ali je udba procijenila da je to upravo profil koji joj odgovara da stvara nered i napada njihove oponente. Povjerila mu ulogu narodnog tribuna kako bi se izrugivala sa narodom. On je za nagradu živio sretno i zaštićeno, za razliku od susjeda koje je kao načelnik općine fizički napadao, otimao im zemlju i reketario ih. Proglasio je sebe narodnim herojem i još se nagradio obilatom mirovinom zato što je par dana proveo u pričuvi čuvajući već obranjen Šibenik. I tu se pokazao u pravom svjetlu. Pobjegao je sa položaja i nagovarao druge branitelje da bježe pa je kao dezerter završio u pritvoru i nije imao pravo na nikakve privilegije, ali bolje se roditi bez kurca nego bez UDBE. Zadnji dan pred odlazak kući sredio si je potvrdu da mu šumi u uhu i na račun šuma u samo jednom uhu stekao trajni invaliditet. U posjedu sam original nalaza iz bolnice koji razotkrivaju i tu prijevaru.
Stavili su ga za načelnika Primoštena, pa je UDBA preko njega podmetnula neke izgladnjele, gologuze Mađare da preuzmu hotele. Ista udbaška ekipa koja je preuzela INA-u stala je iza njega. Dok su oni pljačkali i uništavali hotele, Petrina je lajao i skretao pažnju na nebitne stvari. Pred parlamentarne izbore mi je dolazio u Zagreb kako bih ga podržao za izbore. Malo sam se raspitao o njemu i brzo je isplivalo kakvo je to ljudsko smeće pa sam ga odbio a on mi se preko inspektora Brune Markovića kojega se na blogu „Stipe Petrina blog“ naziva „Mali ćuko av, av“ sveti podnoseći niz kaznenih prijava za prijetnju ubojstvom protiv mene, Šime i Zorana Šarića. Sve su te lažne kaznene prijave odbačene.
Ušao je u Sabor i kako se nakon ponovljenih izbora pojavio taj blog sa desetak istinitih priča o njegovom kriminalu i ludilu, ljudi su shvatili o kakvom se bolesniku radi te je na ponovljenim izborima ispao iz Sabora. Svoje je frustracije liječio brojnim kaznenim prijavama za klevetu protiv mene. Ne znam zbog čega, ali mene je optužio da sam autor spornog bloga što sam ja negirao, a ni vještak na kome sam inzistirao to nije uspio dokazati. Da me zgazi tramvaj ako lažem… cin, cin.
Zašto ga je toliko smetao taj „Stipe Petrina blog“? Objavljena je istina o njegovom kriminalu, lažnom invaliditetu, lažnom statusu dragovoljca, prijevari sa Mađarskim klošarima, pljačka mještana Primoštena kojima je oteo zemlju oko hotela i još štošta.
Kako je krenuo tužbama protiv mene počeo sam ga pomno pratiti i brzo je na vidjelo izišao sav jad i sva bijeda koja se skrivala iza tog bolesnog lika, prevaranta i udbaškog mezimčeta.
Priča 1.
U predmetu pod nazivom „Nunčake“ sudilo mu se zato što je 2002.godine ispred caffe bara ‘Maž’ u Ulici dr. Franje Tuđmana u Primoštenu nunčakama napao sumještanina Jerka Radića i nanio mu ozljede. Sudilo mu se u Zadru, išao sam na raspravu i posjedujem snimku rasprave.
CRNA KRONIKAOSJETLJIVO SRCE PRIMOŠTENA
Općinski načelnik optužen za napad nunčakama: Stipe Petrina sudnicu napunio liječnicima
On se na šibenskom sudu nije pojavljivao na ročištima jer je liječnički tim zaključio da boluje od ‘paroksizimalne fibrilacije atrija’, što je je značilo da nije ni mogao sudjelovati na raspravama bez liječničkog tima koji bi trebao biti opremljen za hitno pružanje medicinske pomoći u slučaju pojave srčane fibrilacije tijekom rasprave, jer se prema dijagnozi njegovo srce ne smije izlagati stresu.
Priča 2.
Nakon možda mjesec dana na sastanku županijske skupštine Petrina je pokazao pravo lice. Urlao je, svadio se, bacao papire… od stresa i fibrilacije ni traga ni glasa.
Priča 3.
U Splitu kreču rasprave koje se zakazuju, ali ni Petrina ni „Ćuko mali vau, vau“ ne dolaze.
Kada tražim da se prijave odbace zbog nezainteresiranosti oštećenog, Petrina se pojavljuje. Kako sam se ja u međuvremenu teško razbolio i u fazi sam liječenja, uz sve nalaze koje prilažem traži se i mišljenje sudskog vještaka koji dolazi na raspravu i potvrđuje da sam raspravno nesposoban i traži odgodu od tri mjeseca. Petrina i odvjetnik skaču i negoduju. Skačem i ja…pitam suca Antu Unkovića tko vodi raspravu, on ili Petrina. Tri mjeseca odgode, određuje sudac na što Petrina i odvjetnik ponovo negoduju.
Da, kažem… ali neću pristati da se rasprava održi bez Hitne pomoći i liječničke ekipe koja može pomoći Petrini ako bude imao problema sa srcem budući je u Zadru tvrdio da je teški srčani bolesnik. Sudac me čudno gleda, a ja mu dajem na uvid tekstove iz novina sa cirkusom koji je radio u Zadru. Inzistiram da to uđe u zapisnik jer ne želim biti odgovoran ako mi u sudnici krepa. Petrina odmahuje rukom, a ja i dalje inzistiram da se to unese u zapisnik. Sudac me pita zašto mi je to bitno? Kažem da je to dokaz da je Petrina prevarant. Laže ili u Zadru gdje tvrdi da je teški srčani bolesnik ili u Splitu gdje tvrdi da mu nije ništa.
Na raspravi sa policajcem Brunom Markovićem, “Ćukom malim av, av” sam inzistirao da u zapisnik uđe da je nazočni policajac školski primjer pokvarenog i korumpiranog policajca ali sudac je to odbio unijeti u zapisnik. Čak mi to nije ni bilo bitno koliko činjenica da sam mu to tri puta u sudnici rekao u lice za lažnih pet kaznenih prijava koje je podnio protiv mene i Šarića zbog navodne prijetnje ubojstvom. Svih pet je odbačeno. Za cijelo vrijeme se Ćuko nije usudio ni okrenuti prema meni.
Sumnja li netko da je rasprava snimljena?
Priča 4.
I čitam da je Petrina tužen u Zadru za klevetu, da je ponovo srčani bolesnik i da se ne može rasprava održati bez Hitne pomoći i liječničke ekipe. Napokon se pojavljuje sutkinja koja ne nasjeda na njegove jeftine prevarantske trikove. Zato razmaženo udbaško mezimče prima osobno predsjednik Vrhovnog suda da ucviljenom udbašu podmetne rame za plakanje.
Hoće li sutkinja ostati dosljedna ili će popustiti pred udbaškim pritiscima saznat ćemo brzo.
