Filipa Hrgovića i oca mu upoznao sam danas davno na prvenstvu Hrvatske u Rijeci. U tom boksačkom okruženju izgledali su kao vanzemaljci. Otac gospodin, a Filip zgodan, visok, pravi „odlikaš“ i to mu je po meni najveća mana. Sa tim manirama se teško uspijeva u sportu periferije u kojemu da bi uspio moraš biti mangup ili uličar.
Izradio je lijevi i desni direkt i tek u zadnje vrijeme pokušava udariti neki aperkat koji nemaju snagu koju bi mogli i morali imati. U profi boksu dominira borba na poludistanci i u klinču, a on to koristi jedino u nevolji i to loše poput šamara. Kada ulaziš u ring nije bitna ljepota već samo pobjeda, a nju moraš osvojiti po bilo koju cijenu i na bilo koji način. Ne znam tko trenira Hrgovića ali znam da nema trenera klase jednog Zlatka Hrbića ili Ivana Prebega koji su znali naučiti boksača baš sve.
Dva su momenta koja su presudila meč. Prvi je da je Filipu žena rodila i on nije odolio te je na putu putu između Houstona i Rijada svratio u Zagreb kako bi prvi put vidio novorođenu kći. Dobio je jaku virozu, završio na antibioticima, pa pet dana nije trenirao. „Odlikaš“ koji se sprema za meč karijere koji odlučuje o njegovoj sudbini, odlazi pogledati bebu koju će gledati cijeli život. Neshvatljivo mi je da uopće razmišlja o tome i da su mu treneri i manager to dozvolili. Pet dana bez treninga nije problem, ali antibiotici uništavaju sportaša.
Čitam komentare i svi Filipu traže mane, a jedini je Mavrović ukazao na to da su svi suci i liječnik bili Englezi – Duboisovi zemljaci. Vjeruje li netko u njihovu objektivnost i poštenje? Ja ne… Svi Duboisovi napadi su bili ciljani na ulazak u klinč i udarac glavom. Dvije takve posjekotine se ne dobivaju od rukavice ali bilo ih je puno više koji nisu radili posjekotine ali su ostavili traga na Filipovoj psihi jer je protivniku sve dozvoljeno, sudac te ne štiti pa počinješ shvaćati da si sam protiv svih, a obliven si krvlju. Možda sam već dosadio sa Zlatkom Hrbićem, ali sam pažljivo ga slušajući, između ostalog u karijeri najmanje deset borbi dobio razbijanjem arkade, ali kada to znalački izvedeš nema ni javne opomene ni diskvalifikacije. Dubois se nije ni trudio prikriti to što radi, pa je već ranije trebao biti diskvalificiran.
Ja sam diskvalificiran samo jedan put kada sam boksao sa prvakom Balkana Bašićem u Banja Luci. Strašno je bio prljav i toliko me nervirao da sam se iako sam bio bolji odlučio pokazati mu kako izgleda biti prljav. Pažljivo sam ga nasadio na glavu, a njega je oblila krv. Sudac nije ništa primijetio već je prekinuo meč i poslao ga u kut. Toliko sam bio ljut da sam nakon prekida krenuo za njim i udario ga još par puta pa me sudac diskvalificirao. Ja nisam bio “odlikaš”.
Ima par jednostavnih a tako praktičnih trikova da je grijeh što Filipa nitko nije tome naučio.
Uz to, Filip ima i izuzetno loš rad nogu koje ne koristi ni prilikom udaraca. Hodajući na petama i ne popuštajući koljena mislim da je s ovim stilom za jednog „odlikaša“ postigao vrhunac.
Da ne bude nesporazuma, njegov sam navijač i uvijek ću navijati za njega, ali je šteta da sve to što ima ne iskoristi i ne postigne to što on i svi mi toliko želimo. Sve nabrojano nije kritika već samo ukazujem na činjenicu da Filip još ima puno neiskorištene rezerve na putu do trona… možeš ti to Filipe
