Nedavni skup u Hrvatskome saboru u povodu 20. obljetnice usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina održan pod naslovom “Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina 20 godina poslije: politička zastupljenost nacionalnih manjina kao preduvjet za jačanje manjinskih prava”. Taj ustavni zakon omogućio je nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj izuzetno privilegiran položaj, a to se osobito odnosi na manji dio srpske nacionalne manjine koju je uz pomoć vladajućeg HDZ-a svojim Srpskim narodnim vijećem vođa “pete kolone” u Hrvatskoj Milorad Pupovac pretvorio u jednog od glavnih čimbenika u unutarnjoj agresiji na hrvatsku državu i hrvatski narod.
Iako HDZ kao vladajuća stranka na čelu s briselskim slugom Andrejem Plenkovićem
stalno ističe čvrstu privrženost Vlade pa time i Hrvatske političkim standardima na kojima počiva Europska unija, upravo u politici prema nacionalnim manjinama tekuća politika hrvatske Vlade ne drži se načela i standarda kakvi vladaju u Europskoj uniji kad su u pitanju nacionalne manjine. Dovoljno je navesti samo jedan podatak. Hrvatska u svojem parlamentu ima više zastupnika (osam) nacionalnih manjina nego sve članice Europske unije zajedno, iako neke države imaju brojnije, čak i veće nego Hrvatska, nacionalne manjine. Uostalom na europskoj razini problemom nacionalnih manjina ne bavi se izravmno Europska unija odnosno Europska komisija, nego kao savjetodavno tijelo Europske unije Vijeće Europe u kojemu nisu članice
samo europske države, uključujući i Rusku federaciju, nego i više neeuropskih država.
Spomenuvši Rusku federaciju treba podsjetiti na jedan govor Vladimira Putina u ruskoj Dumi rekavši: “U Rusiji žive Rusi…Rusija ne treba manjine. Manjine trebaju Rusiju, a mi im ne ćemo dati posebne povlastice, ili pokušati promijeniti naše zakone”. Za ovaj nastup predsjednik Putin je dobio je višeminutni aplauz.
Vijeće Europe je preko svoje tzv. Venecijanske komisije koja ima savjetodvni dakle ne obvezujući, status preciziralo temelje politike svojih članica prema pitanju nacionalnih manjina.
Ukratko rečeno, Venecijanska komisija ne preporuča da nacionalne manjine imaju garantiranopravo zastupljenosti u nacionalnim parlamentima, jer se nacionalne manjine trebaju integrirati u društvo zemalja gdje one postoje, a ne da, kao što je to slučaj u Hrvatskoj sa spomenutim Ustavnim zakonom, dobiju specijalan status. Taj specijalan status koji im garantira Ustavni
zakon, što ga je usvojila Račanova Vlada, a kasnije i svojim “Hristos se rodi” proširio Ivo Sanader stvorio je u hrvatskome društvu sindrom “luđačke košulje” prije svega zbog tri garantirana saborska mjesta za Pupavčevu manjinu unutar većinske srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Tim ustavnim zakonom grubo je narušeno ustavno načelo o ravnopravnosti građana i njihovih prava, jer su pripadnici nacionalnih manjina privilegirani u odnosu na većinsko hrvatsko stanovništvo. Što je još upitnije kad se radi o Pupovčevoj stranci SDSS, koju je nota bene osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić, od svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj koje biraju zastupnike u Hrvatski sabor za takvu Pupovčevu srpsku nacionalnu
manjinu glasuje najmanje tih birača, samo 14 posto. Po tome oni nemaju nikakav izborni legitimitet da u Saboru određuju tko će formirati Vladu ili da odlučuju o Državnom proračunu.
Što je najvažnije, treba podsjetiti da je bivši sastav Ustavnoga suda kojemu je predsjedala Jasna Omejec 2011. usvojio odluku po kojoj ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi.
Činjenica da tom skupu u Hrvatskome saboru nije bio nitko nazočan, a još manje da je istupio u ime bilo koje institucije Europske unije, a prije svega Vijeća Europe. Prema tome to je bio skup u režiji “državnog neprijatelja br. 1” Milorada Pupovca koji kontinuirano uz prešutnu ali katkad i otvorenu potporu premijera Andreja Plenkovića, što se uklapa u niz postupaka i poteza tog samozvanog i lažnog predstavnika srpske nacionalne manjine sudjeluje u unutarnjoj agresiji što ju vodi protiv hrvatske države. U takvom kontekstu Milorad Pupovac je na tom skupu optužio saborskog zastupnika Domovinskog pokreta gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu da vodi “antimanjinsku politiku” i za stvaranju “paralelnog ustavno-pravnog poretka u Vukovaru>”.
Ako tko vodi u Republici Hrvatskoj "antimanjinsku politiku" suprotno preporukama i praksi Europske unije, onda je to upravo Milorad Pupovac, otvoreni eksponent velikosrpske politike sadašnjeg četničkog vodstva u Republici Srbiji koje, podržavajući projekt tzv. “srpskog sveta”, ugrožava uvelike većinski dio srpske nacionalne manjine integrirane u hrvatskoj Domovini što su uostalom dokazali i u sudjelovanju u Domovinskom ratu. U tom smislu gradonačelnik Ivan Penava mu je jasno odgovorio da on nije protiv srpske nacionalne manjine, nego protiv SDSS-a
kao ekspoziture velikosrpske politike. Nažalost takvu izjavu ne može se čuti iz HDZ-a, a najmanje od predsjednika vladajuće stranke i premijera Andreja Plenlovića. On s jedne strane zagovara čvršće uključivanje Hrvatske unutar Europske unije, a s druge strane podržavajući Milorada Pupovca i njegov SDSS potkopava tu istu Europsku uniju, jer zagovara takvu politiku prema nacionalnim manjinama koja bi kad bi se primijenila u Europskoj uniji predstavljala najbolji scenarijo za njezin raspad.
p.s. nerado dopisujem tekstove dragih kolega, ali ne mogu ostati nijem na temu, ne manjina već ljudi montiranih na njihovo ćelo. Svi znaju da sam se ja jedini godinama u Lici aktivno zauzimao i štitio poštene Srbe i poštene Cigane boreći se protiv kriminalaca iz njihovih redova. Većina Srba mi je otvoreno pričala što im rade Pupovac i kriminalci iz SDSS. Govorili su da im ni jedan Hrvat ne bi radio to što im rade oni, od krađe pomoći koja im stiže, onemogućavanja zapošljavanja do ubojstva Josipa Čorka u Vrhovinama kako bi Pupovac za načelnika postavio srbijanskog kradljivca automobila Milorada Delića za kojim je u Srbiji raspisana tjeralica, preko kojega je zaveo neviđeni teror nad upravo srpskim stanovništvom.
Miro Matijević
