U Hrvatskoj nije nikada toliko loše da ne može biti lošije. Ništa nije dovoljno sveto da ne može biti bačeno u blato i obezvrijeđeno pa makar i iz nečijeg bolesnog zadovoljstva.
Za Uskrs je don Josip Delaš odlučio u Župnoj crkvi Leopolda Bogdana Mandića održati misu za svoje vjernike. Sa jedne strane je imao svetinju i želju nevelikog broja vjernika, dok je s druge strane imao Odluku o ograničavanju društvenih okupljanja. Nisam vjerovao da ću ikada komentirati događanja u crkvi, a još manje da ću stati na stranu crkve, međutim svidio mi se stav Don Delaša. U situaciji kada sa jedne strane imamo tradiciju, vjeru i interes nevelike grupe koja je bila spremna i riskirati neugodnosti kako bi slavila svetu misu tražeći pristup Božjoj utjesi i ljubavi, a s druge strane neuvjerljivu naredbu nekakvog po tko zna kakvim kriterijima skrpanog stožera koji ni sam ne razumije što želi, uskrsnuo je čovjek koji se suprotstavio tom ludilu.
Iako želim ukazati na nešto drugo, moram prvo odati priznanje i čestitati Don Josipu Delašu na dosljednosti i junačkom držanju. Upravo ta odlučnost i dosljednost su uzrok tim nemilim scenama zato što je incident smišljen u istom leglu gdje i „svastika“. Čekala se takva prigoda da se ponovo ponizi možda najpošteniji i najbezazleniji dio hrvatskog puka, prikazati se nasilnicima ljudi koji su u ovim teškim vremenima došli potražiti samo utjehu. Međutim, činjenica da je među „napadnutim“ novinarima bila novinarka N1 mi je upalila sve alarme i čim sam počeo analizirati, pa kada se još javio i sam ministar policije Davor Božinović, bio je to potpis njegovog gazde Ranka Ostojića kojemu u njegovom ludilu i misiji stigmatiziranja svega hrvatskoga ništa nije sveto. Uvidjevši odlučnost Don Josipa Delaša znao je da taj neće odustati i stižu novinarske prostitutke u pratnji nekoliko muškaraca. Već njihovo ponašanje i drskost pri provaljivanju crkvenih vrata jasno ukazuje na namjeru i spremnost da izazovu incident.
Idemo korak po korak. Jeste li ikada vidjeli da novinari iskazuju toliki interes za neki događaj da su spremni na silu provaliti u zatvoren prostor iako im je jasno rečeno da nisu poželjni. Koji može biti motiv i tko im daje pravo za tako nasilničko ponašanje. Tko je servirao u naprijed pripremljenu zamjenu teza o napadu. Da li su napadači ti koji čuvaju zatvorena vrata od provalnika štiteći vjernike ili ti koji provaljuju u crkvu kako bi remetili taj sveti čin?
Ranko Ostojić će kao i na Poljudu cijeli događaj službeno protumačiti kako njemu i „Splitskoj vezi“ odgovara, ali Slobodari to neće nijemo promatrati. Podnijet ćemo i mi kaznenu prijavu protiv novinara-provokatora i pratnju budući su počinili kazneno djelo neovlašteno slikovno snimanje kažnjivo prema članku 144.st. (1) budući su u prostoru posebno zaštićenom od pogleda, druge neovlašteno slikovno snimali i takvu snimku učinili uporabili i učinili dostupnom trećim osobama i na taj način im povrijedili privatnost.
To nije sve. SLOBODARSKI PORTAL je došao do snimke nikada objavljenog telefonskog razgovora koji dokazuje da Ranko Ostojić definitivno stoji iza poljudske svastike i uskoro ga objavljujemo budući da svi želimo da se taj slučaj konačno riješi.
Već sam i na svom blogu „glasno“ objavio tekst u kojemu sam opisao kako je zbog „svastike“ već bio potpisan Nalog za pritvaranje Ranka Ostojić, ali ga je spasio Andrija Plenković koji je sve zaustavio.
https://dinomolnar.blogspot.com/2018/12/miro-matijevic-34nastavak-tko-je.html?q=pritvora
Miro Matijević, 34.nastavak: TKO JE ZAUSTAVIO UHIĆENJE RANKA OSTOJIĆA
Nedodirljivi Ranko Ostojić bježi i skriva se, ali neće dugo. Četiri afere su već spremne i neće ga izvući ni Plenković.
Dođi Ranko… izađi barem jedanput pa mi se suprotstavi otvoreno kao muškarac da te ne moram pred javnošću izvlačiti za uši kao zeca iz rupe Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost u koju si se sakrio. Možda ćeš mi ponovo slati svoje kriminalce koji će mi pisati stotine prijava ili možda ponovo poslati taj ološ da me napadne… nećeš me zaustaviti.
