Mirovina za Savu Štrbca kao zalog njegove šutnje i miran san najglasnijih domoljuba

Autor: Marin Vlahović
Prije otprilike mjesec dana, veći broj čitanijih portala u Hrvatskoj, objavio je vijest o gostovanju Save Štrbca na jednoj srpskoj televiziji. Povod objavljivanja, bilo je njegovo hvaljenje mirovinom koju prima od hrvatske države.                                     Štrbac nije bio suradnik KOS-a, već profesionalni kontraobavještajac i između ostalog je izjavio sljedeće: ” U Hrvatskoj sam ostvario staž od 18 godina, jest da sam od toga 15 godina bio sudac i tri godine rukovoditelj pa sam imao dobru plaću. U Srbiji sam ostvario staž od 16 godina, bio advokat i plaćao poreze i doprinose, ali tri i pol puta mi je veća hrvatska nego srpska penzija. To su relacije. Nije ni u Hrvatskoj sve tako crno” Naslovi i kratki komentari većine domaćih portala, kao i reakcije čitatelja, sveli su se na čuđenje i zgražanje. Neki portali, usputno su spomenuli da je Štrbac bio suradnik KOS-a, što je djelomično točna, no zapravo nepotpuna informacija. Stručni termin suradnik, više se odnosi na osobe koje su naknadno pristale surađivati s KOS-om, ali nisu profesionalni špijuni, odnosno kontraobavještajci. Za razliku od takvih nesretnika, među kojima je bilo i Hrvata, Štrbac je prošao specijalističku pripremu i školovanje, u zloglasnom KOS-ovom centru u Pančevu. Tamo je boravio krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Znači, Savo Štrbac nije neprijatelj Hrvatske spletom povijesnih okolnosti, već je godinama pripreman za svoju ulogu, ratnog i poslijeratnog kontraobavještajca. Sasvim sigurno, u godinama kada je skupljao radni staž u Hrvatskoj, Štrbac je kao sudac u Benkovcu, radio protiv interesa Hrvata. Sve do današnjih dana, ostaje nerasvijetljeno, u kojoj mjeri je KOS sudjelovao u pripremi velikosrpske pobune, kao i nekim važnim zbivanjima u Domovinskom ratu. Je li KOS režirao i pokolj u Škabrnji? I neki suradnici KOS-a, hrvatske nacionalnosti, igrali su za obje strane, važući pritom kojoj će se strani, ovisno o razvoju situacije na bojnom polju,  konačno prikloniti. Tijekom razdoblja, kada se činilo da će JNA i četnici, uspjeti poraziti hrvatske branitelje, ti pojedinci, odradili su prljave diverzije, prema zapovijedima koje su stigle iz samog vrha KOS-a. Savo Štrbac, nikada nije mijenjao strane. On je od samog početka bio odan velikosrpskoj ideji, a kao iskusni kontraobavještajac, usred Domovinskog rata, obavljao je dužnost Ministra informiranja takozvane SAO Krajine. U vrijeme svakog rata, pogotovo na strani agresora, koji nema nikakve moralno ispravne, povijesne i civilizacijske motive za ratovanje, ministarstvo informiranja ima ulogu širenja dezinformacija i lažnih vijesti. Tu se ne radi isključivo o lažnoj propagandi, nego smišljenom i planiranom obavještajnom ratovanju, čije su posljedice, i najgori ratni zločini. Kao šef, ili bolje rečeno, glavni operativni voditelj velikosrpske propagande, na prostoru Hrvatske, Štrbac je poticao masovne zločine i etničko čišćenje Hrvata. Konkretno, povezan je i s pokoljem u Škabrnji. Nakon genocida nad Hrvatima u Škabrnji, Štrbac je u Benkovcu rukovodio sjednicom lokalnog četničkog kriznog štaba. Za razliku od Milana Martića i drugih pobunjeničkih vođa, koji su fantazirali da će njihova „Krajina“ trajati stoljećima i oduprijeti se Hrvatskoj vojsci i specijalnoj policiji, Savo Štrbac, bio je nešto realniji. Zato je već 1993 osnovao dokumentacijski centar „Veritas“, kontraobavještajnu organizaciju, koja je prema principima i prethodnim smjernicama KOS-a, preuzela ulogu kompromitacije i slabljenja Republike Hrvatske. Cilj je vrlo logičan i jasan. Ako se Velika Srbija ne može ostvariti, u ovom povijesnom razdoblju, tada treba poduzeti sve kako bi se stvorili preduvjeti za ispunjenje iste vizije u budućnosti. G.Blewitt, zamjenik glavne haške tužiteljice Louise Arbour, a poslije Carle Del Ponte, bavio se progonom lažnih suradnika nacista u Australiji. Pišemo lažnih, jer za stotine „sumnjivih lica“, podignute je samo jedna kaznena prijava, a nije donesena niti jedna pravomoćna presuda. Trebao je to biti kraj karijere za Blewitta, no umjesto toga, on postaje lovac na „ustaše“. Glavni suradnici, izvori informacija, pa i stratezi budućih optužnica, bili su mu KOS-ovci, među kojima je najistaknutiji, svakako Savo Štrbac. Štrbac ima saveznike u pravosudnim institucijama Republike Hrvatske Nakon dolaska Ivice Račana i Stjepana Mesića na vlast, Štrbac dobiva prostor i u hrvatskim medijima. Iz tog vremena, poznat je njegov intervju u Globusu, kada je najavio optužnice protiv Hrvata u slučaju Gospić. Znakovito, Štrbac tada uopće nije spomenuo Tihomira Oreškovića, već je teretio, ili bolje rečeno pakirao, Tomislavu Merčepu. U lipnju 2007. odvjetnik Dražen Matijević, podigao je kaznene prijave županijskim državnim odvjetništvima u Gospiću, Zadru, Karlovcu i Šibeniku protiv Štrbca, i to zbog kaznenih djela genocida, zloči2na protiv civilnog stanovništva i zločina protiv ratnih zarobljenika. U pitanju je bila ispravna, ali zakašnjela reakcija odvjetnika Matijevića. Državno odvjetništvo, tada je predložilo Savu Štrbca kao svjedoka optužbe protiv Mirka Norca i Rahima Ademija. Matijević je istom prilikom medije obavijestio da je Štrbac obnašao dužnost načelnika za obavještajne poslove u Benkovcu, za vrijeme pokolja Hrvata u Škabrnji. Sve navedene informacije, iskazi svjedoka i konkretni materijalni dokazi, nalaze se u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, ali do današnjih dana, nitko nije pokrenuo službeni kazneni postupak protiv Save Štrbca. Zakonski gledano, Štrbac je slobodan građanin koji od hrvatske države ostvaruje sva građanska i imovinska prava, uključujući i mirovinu, koja mu prema vlastitom priznanju, omogućava lagodan život u Srbiji. Štrbac tvrdi da ima 18 godina staža u Hrvatskoj. Ako govori istinu, to znači da mu je Republika Hrvatska, kao radni staž priznala, i razdoblje od 1991-1995. Hrvatska javnost, nema nikakve koristi od zgražanja nad ovim činjenicama. Hrvati imaju pravo znati zašto pravosuđe ne procesuira ovog velikog neprijatelja Hrvatske, barem po kriterijima famozne zapovjedne odgovornosti i radi zaštite ratnih zločinaca? Nemar institucija, nije nikakvo opravdanje i odgovor. Više od 15 godina, Državno odvjetništvo vodi Mladen Bajić, koji se i dalje nalazi na poziciji zamjenika državnog odvjetnika. Mladen Bajić, nedavno se pojavio i na promociji knjige Ante Nobila „Obrana“ i time narušio pravnu vagu u svim aktualnim i budućim procesima protiv počinitelja i nalogodavaca komunističkih zločina nad Hrvatima. Bajića i Ranka Ostojića, neovisni novinar, Miro Matijević, proziva u kontekstu KOS-ove „splitske veze“. I Bajićev nasljednik Dinko Cvitan, rodbinski je bio povezan s vrhom KOS-a. Ne moramo vjerovati u zavjere, ali neupitno je da su Bajić i Cvitan, propustili kazneno goniti Štrbca, i tako mu dali legitimitet u optužbama protiv Hrvatske. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović,  ima ovlasti ukidanja činova i mirovina časnicima Hrvatske vojske, ako se dokaže da su ukaljali čast Domovini, odnosno djelovali protiv interesa vlastite države. Postavlja se zato pitanje, može li isto učiniti u slučaju oficira KOS-a Save Štrbca, ili su njegov status i mirovina, daleko iznad njenih ovlasti i moći?

Miro Barešić-ubojstvo 1.dio, metak u leđa

Miro Barešić-ubojstvo 2.dio, povratak u domovinu i smrt