ZBOGOMM CJEPIVA
Dobro je ovih dana prisjetiti se nekih od osnovnih ljudskih prava, budući da šizofreni Stožeri svakog dana izlijeću sa novim “znanstvenim” saznanjima i zahtjevima. Pa da budemo načisto.
LJUDSKO PRAVO NA IZBOR
Sve moguće konvencije, kodeksi i zakoni na svjetskom, europskom i hrvatskom nivou štite ljude od nametnutih načina liječenja i “prevencijskih” medicinskih postupaka (čitaj cijepljenja) protiv njihove volje, a ipak u Hrvatskoj postoji Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB, NN 43/09) koji nameće obaveznost cijepljenja i donosi kaznene odredbe za ne pristajanje na isto, te samim time krši njihovu slobodno izraženu volju.
Pravo na izbor svih osoba, pa tako i pacijenata, štiti:
- Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UN 1948.),
- Međunarodni pakt o građanskim i ljudskim pravima,
- Ustav Republike Hrvatske,
- Obiteljski zakon,
- Ženevska deklaracija,
- Nurnberški kodeks,
- Internacionalni kodeks liječničke etike,
- Hipokratova prisega, i na kraju
- Zakon o zaštiti prava pacijenata (ZZPP, NN 37/08).
Osim toga za svaki prevencijski, terapijski, eksperimentalni ili neki drugi liječnički postupak potrebno je prije početka tretmana zatražiti i dobiti INFORMIRANI PRISTANAK pacijenta ili roditelja/staratelja maloljetnog pacijenta. Dakle, dok god tvrdite da niste dobili dovoljno informacija ili da niste zadovoljni s ponuđenim informacijama, dotle nećete dati svoj informirani pristanak niti za jedan medicinski tretman, prevencijski ili kurativni – uključujući cijepljenje.
Ustav RH kao najviši zakon naše zemlje nalaže da se nitko ne smije podvrgavati liječničkim pokusima:
Članak 23.
(1) Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Ustav RH osim toga nalaže i da nitko bez privole osobe čiji se podaci prenose ne može davati te podatke drugim osobama ili institucijama (npr. da daje podatke o tome je li netko cijepljen ili nije).
Članak 37.
(1) Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Članci gore spomenutog Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti br. 40 (obaveznost “imunizacije” protiv nabrojanih bolesti) i članak 77 (kazna od 2000kn za roditelja koji odbije cijepiti svoje dijete prema Programu cijepljenja) u suprotnosti su s Europskim pravnim propisima i međunarodnim ugovorima čime se krši pravo na život i pravo na zdravlje.
Skoro najveći problem za mlade roditelje koji nemaju baka-servis je odbijanje ravnatelja vrtića da primi njihovu necijepljenu djecu u predškolski vrtić (iako su necijepljena djeca zdravija od cijepljene). Time se vrši diskriminacija djece i krši Konvencija o pravima djeteta (UN 1989.) prema članku br. 2., ali i Ustav RH prema članku br. 3 (ravnopravnost).
Ili što se tiče tajnosti podataka (o necijepljenju). Postoji liječnička prisega (Hipokratova zakletva) koja daje pravo liječniku da ne odaje nikome drugome podatke pacijenta, a to ide i na ruku roditelja koji ne želi cijepiti svoje dijete:
“Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri.”
I u ZZPP-u postoji članak o povjerljivosti između liječnika i pacijenta:
Članak 25.
Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka.
Ali i u Zakonu o liječništvu:
Članak 21.
Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti – ako posebnim zakonom nije drukčije propisano – samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika.
Nikako nemojte potpisivati papire u kojima izjavljujete da odbijate cijepljenje sebe ili svog djeteta jer se u takvim formularima nalaze navodi o prosljeđivanju vaših podataka nekom drugom medicinskom ili institucionalnom tijelu (a vi želite zadržati tajnost podataka), a potpisivanjem takvih obrazaca prihvaćati kako shvaćate štetnost svoje odluke da ne cijepite svoje dijete.
U slučaju neželjenih nuspojava nakon cijepljenja nitko ne želi preuzeti odgovornost, a vi kao roditelj u suprotnom ako vam nisu dana jamstva nećete pristati na takve neodgovorne medicinske postupke. Zato možete svom pedijatru podastrijeti svoj formular neka pedijatar preuzme odgovornost i materijalno odgovara za eventualne nuspojave cijepljenja (koji naravno neće moći ni htjeti potpisati).
Ova rečenica bi morala biti univerzalna odrednica svakog nametanja obaveza: “Tamo gdje postoji obaveza, mora postojati i odgovornost onoga koji tu obavezu nameće.”
Darko Vujnović