Ena Šimek-Šuplika, 3. studenoga 2021.
Pisala sam o tome još prije par godina, u proljeće davne predpandemijske 2019. kad je takvo što bilo gotovo nezamislivo…
Bit ću na trenutak, dva smrtno ozbiljna, a kad sam takva naglo me okolina prestane “voljeti”.
Iskreno, baš me briga!
Držim, općenito, da su komemoracije bespredmetne. Ispast ću bešćutna (i za to me baš briga!), ali na groblja i “groblja” nek ide familija. Koga briga kada ja svom ocu nosim cvijeće i palim svijeće!
Osobito bih ukinula “Vukovar” i kolone sjećanja.
Kako li smo mi samo morbidan narod!
Samim činom ukidanja komemoriranja i njima pripadajućih pokroviteljstava kojekakvih Bleiburga, Jasenovaca, Vukovara, Škabrnji…oduzela bih mogućnost političarima da se promoviraju, a glupom i zavedenom puku da prosvjeduje.
Puna mi je kapa mrtvaca, groblja i naricanja…a o međusobnim optužbama da i ne pričam.
Imam li ja pravo uživati u životu i gledati u budućnost, a da se svako malo ne spotaknem o nekog mrtvaca i vreću kostiju?
Misli li itko da je u redu mlade ljude okružiti grobovima umjesto znanjem i zabavom?
Ako se već želimo okupljati, razvijati domoljublje, otiđimo u Knin i Okučane ili na još poneko mjesto pobjede. Veselimo se i slavimo…i, dakako, odajmo počast žrtvama.
Ovo vraćanje u prošlost i prebrojavanje mrtvaca ipak je samo prošlost.
Pa što ne komemoriramo Seljačku bunu ili Mohačko ili neka drugo polje, Stogodišnji hrvatsko-turski rat?
Zato jer za te mrtvace nikog odavno nije briga!
Ostavite povijest povjesničarima, a grobove obiteljima!”
[…uoči skupljanja gomile…😬]
Pred koju godinu moja draga Ivana Šojat napisala je je tekst kojem se svake godine vraćam i koji me svaki put ponovno rastuži, a iz godine u godinu je jednako aktualan…
“….PR-ovski je tako zgodno prikazati se domoljubnim i suosjećajnim, objaviti fotografiju s lampionom na nekoj od Vukovrskih ulica, na Memorijalnom groblu ili Ovčari, jednim zamahom ošamutiti nekoliko muha.
Ali, nemojte, nemojte tako vam Boga!
Osobito ne vi koji ste tad imali “pametnija posla”, koji ste od svojih krvarećih gradova pobjegli kao vrag od tamjana, a sada (gle čuda demagoškog) propagirate ekstremno “domoljublje”. Nemojte sljedećih nekoliko dana na mrtvima graditi publicitet. Budite ljudi. Zapalite svijeću kod kuće, neprimjetni položite lampion uz porub Vukovarske ulice. Mrtvi se ne mogu braniti – dopustite im digntet, ne razvlačite ih kao hijene. Ova zemlja treba ljude, empatiju, toleranciju,razumijevalje, toplinu, istinu, istinu prije svega…”
