Kad jedan svijet zakaže, ti stvori novi svijet

Kad jedan svet zakaže, ti stvori novi svet

A šta radim SAD?

Vidim sve, pa pomislim ‘Eh, i nije zanimljivo nešto. Otimačina na sto načina.’

Pa sam se pitala ‘Kakav svet želim?’

I onda krenem da stvaram svoj svet.

Okružujem se divnim ljudima.

Stvaram sjajne mogućunosti.

Provodim vreme dajući sav fokus na svu beskrajnu ljepotu života.

U svakome danu.

Satu.

Trenutku.

I kada iluzija pokuša da me uvuče u ulogu žrtve(kroz čovjeka ili situaciju), ne bi li me ubacila u matricu ovoga sveta, prepoznam.

Pa se nasmijem. Pa kažem glasno ‘A gdje si ti krenula?’ I vidim kako se postidi, podvije repić i ode u neki kutak.

Sve se nada da će me ponovo zarobiti. Ali ona ne zna jednu stvar…

Kada shvatiš moć koji nosiš, više ne pristaješ na šarene laže. Stvaraš svjetove po volji. I živiš ih. Punim plućima. Pa se to množi. Pa ide u beskraj. Do trenutka čuda, gdje ono postaje realnost. I osjećaš veliku zahvalnost.

Zato što znaš. Zato što si svjestan. Probuđen.

A ta zahvalnost tako jako vibrira, da ti se sve stvara velikom brzinom, sve što želiš da prođeš kroz iskustvo.

Zato, dobri moji… ako Vam i nije nešto interesantan ovaj svet, Vi uživajte u svome. Neka se množi. Neka raste. Neka Vas svako jutro probudi misao ‘Život je zaista fenomenalan!’ Neka se osmijesi množe. Neka raste ispunjenost.

I na kraju… ako ne možemo promijeniti svjetovnu tešku energiju… bar napravimo balans. Toliko, taman da ovaj svijet ne postane jalova zemlja bez i jednog zdravog sjemena.

Dobro veće, divni svijete!