Oduvijek su razvoj grada i njegova sudbina bili tijesno povezani. Život grada i njegovih građana teče u suglasju s ritmom kojim teče i njegova rijeka. Nažalost Zagreb već devet stotina godina ne zna što će sa svojom rijekom. .
Zagreba nije imao ni mostove preko Save, osim tek nekoliko prijelaza sa skelama i brodovima, među kojima su najznačajniji bili kod Susedgrada kod Savske Opatovine.
Prvi most Zagreb Sava će dobiti u Zagrebu 1764. Bio je to pontonski most od lađa. Tada je izgrađena i prilazna cesta današnja Petrinjska ulica. Drugi most koji je grad načinio preko Save bio je drveni kolni most izgrađen 1783. godine. Treći kolni most preko Save sa željeznom konstrukcijom izgrađen je 1892. godine. U samom gradu od toga imamo svega 5 mostova i to je sve nedovoljno za potrebe grada .Nažalost i povezanost prometnica od mosta do grada je loša .
Izgleda da grad Zagreb i danas 900 godina od osnivanja Zagrebačke Biskupije 1904. ne zna što će sa svojom rijekom. Grad Zagreb definitivno nije grad na rijeci. Kako stvari stoje, pitanje je hoće li ikada rijeka Sava biti gradska rijeka i Zagreb biti grad na rijeci, poput drugih gradova na rijekama kao na pr. Pariz, Prag, Budimpešta ili Osijek koji žive u skladnom odnosu sa svojim rijekama
Zanimljivo je da je Zagreb bio više vezan za potok Medvešćak koji je razdvajao Gornji grad od Kaptola. Na tom malo većem brdskom potoku bili su sagrađeni mnogi mostići od kojih je najpoznatiji Krvavi most. Zagreb je bio više vezan za taj potok nego za Savu. Godine 1850. dolazi do administrativnog ujedinjenja grada (Gornjrg Grada i Kaptola) i izrada regulatornih odredbi koje su postale glavni temelj na osnovu kojih se grad Zagreb razvijao sve do sredine 20. stoljeća.
Drugi važan element u urbanizaciji grada je izgradnja željeznice 1862. godine, a treći industrijalizacija, koja se razvijala usporedno s željeznicom.
Za urbanizaciju Zagreba bio je značajan Milan Lenuci koji će na prijelazu stoljeća izraditi neke od ključnih razvojnih gradskih planova, ali i on će zanemariti Savu, a uz Savu je planirao industrijsku zonu i južnu granicu grada bez naselja.
Sljedeće interesantno ime je arhitekt Vlado Antolić koji, u sklopu novog plana grada od 1938 godine kreirao Cvjetno naselje kao prvo naselja između željezničke pruge i rijeke Save. Izgradnja naselja započela je 1939. godine i danas predstavlja jedno od najznačajnijih urbanističko – arhitektonskih ostvarenja hrvatske moderne.
Planom grada Zagreba iz 1948. godine prostor uz sjevernu obalu rijeke Save podijeljen je na nekoliko zona: nova stambena naselja, novi centri, fakulteti i zelenilo. Temeljem tog plana tijekom pedesetih godina grade se prvi planirani ulični potezi južno od željezničke pruge. Dakako, najvažniji je potez današnje Ulice grada Vukovara. No glavnina prostora uz rijeku Savu i dalje ostaje ne urbaniziranim. Žiteljima okolnih naselja rijeka i dalje predstavlja kontinuiranu prijetnju zbog čestih poplava. Ovim planom predviđena je po prvi put i put planska izgradnja stambenih objekata s južne strane rijeke Save. Tek 1957. godine grad prelazi preko rijeke Save kada se planira izgradnja stambenog naselja Savski Gaj i Zagrebačkog velesajma. Slijede Trnsko, Zapruđe i Siget. Iako su ova stambena naselja urbanistički vrlo kvalitetno organizirana i međusobno odijeljeni zelenim zonama s objektima za rekreaciju gdje je bio planiran i centralni savski park s mnoštvom rekreacijskih mogućnosti za Zagrepčane i njihove goste u dužini od 8 do 10 kilometara.
I tada se pojavljuje Mr. Pogani & comp. sa prijevarom zvanom Zagrebački Manhattan. Arhitekt i slikar Vinko Uhlik, koji je projektirao veliki dio Novoga Zagreba rekao je za izmjene GUP-a koje omogućavaju da se umjesto velikog rekreacijskog parka izgradi tzv. Zagrebački Manhattan, da to znači – ne imati urbanizam u Zagrebu. Očito se gradom i urbanizmom u Zagrebu bave ljudi po modelu „znaš li ti ko mu je ćaća“ i koji ne osjećaju ovaj grad svojim niti će ga ikada osjećati. Ovim izmjenama plana grada pokazala se da se našim lepim gradom upravlja osobnim interesima mešetara i političkim trgovinama.
Još jedna zanimljivost je vezana za Trnje, dio grada koji je desetljećima zapušten, a sada su mu u blizini NSK gdje Hrvatska predsjeda Vijećem EU, Bandićeve fontane i spomenik Franji Tuđmanu, a uskoro će se škvadra omastiti i s Spomenikom opljačkane nam i opustošene domovine. Za područje “Kruga” je grad još 2008. godine donio Urbanistički plan uređenja koji se uopće ne realizira, ali tamo ljudi ne mogu dobiti građevinske dozvole. Grad im je blokirao njihovo privatno vlasništvo, a vlasnicima malih kuća bi gradska vlast trebala ponuditi otkup zemljišta ili izbor stanovanja u zamjenskim adekvatnim stanovima, no izgleda da se Pogani Kumovi još nisu dogovorili, pa rješenja nema do daljnjega.
GUP grada Zagreba je neprekidno u izmjenama koje je teško pratiti pa to izgleda postaje i smisao tih izmjena.
KAKO DALJE
Nedavno smo imali potres u kojemu je Centar grada jako oštećen.
Nije li to prilika da se centar konačno kod obnove uredi planski i trajno umjesto nekakvih palijativnih Pogano-kumovskih sanacije koje nam sada najmanje trebaju. Bilo bi poželjno sačuvati izgled grada, dodati garaže, parkirna mjesta, a promet učiniti lakšim izmiještanjem državnih institucija i silnih ureda u već postojeće poslovne tornjeve koji zjape prazni. No što li je planirano u hitnom zakonu o sanaciji posljedica od potresa koji je izazvao gnjev struke jer je protivan Ustavu, Zakonu o gradnji i Zakonu o javnoj nabavi? Bojimo se da dok god Gradom upravljaju nesposobnjakovići i kriminalci i dalje sve biti podređeno Bandiću i interesima njegovih kamenjarskih kumova!
U trideset godina nisu riješena mnoga pitanja u ovome lepom belom Zagrebu, a neće ni biti sve dok se Zagrepčani konačno ne dignu i ne skinu sa vlasti primitivce koji su grad okupirali i opljačkali, te urede grad kako priliči ugodnom životu u njemu i njihovim potrebama.
Pa buš videl beli Zagreb grad.
Nada Inocenti, novinar SLOBODNOG PORTALA
