Jelena Lovrić “Nacionalova” uzdanica napisala je text u kojem uspoređuje Milanovića i Plenkovića kao i reperkusije političkog djelovanja kroz sličnost njihovih naravi u stvaranju državnog kaosa.
Navodi redom sukob u vojnom vrhu, vanjskoj politici, bujanju korupcije, odnosu prema Hrvatima BiH, oko blamaže Ustavnog suda i sabotiranja referenduma kao volje 10 % stanovnika zemlje.
Sukob u vojnom vrhu isključivo je pokušaj premijerovog oduzimanja predsjednikovog primata nedozvoljenim podvalama… vanjska politika posebna je priča predsjednika koji državu brani i premijera koji je ruši, korupcija razara zaslugom Plenkovića planirano i namjerno poput kiseline cijelu zemlju. Hrvati BiH po predsjedniku trebaju opstati, po premijeru nestati, a Ustavni sud zabiti zadnji klin u sanduk umiruće Hrvatske slobode po jednom, a po drugom taj blasfemični sud rastjerati da bi Hrvatska prodisala od udbaške tiranije.
J. Lovrić dakle površno postavlja tezu o sličnosti njihovih međusobnih reakcija, vrijeđanja , njihovih taština i temperamenta, kao dominantnim razlogom kaosa u kojem živimo.
Bilo bi lako da je tako. Ali nije. Stvarnost nije nipošto tako jednostavna.
Na djelu je žestoki sukob dva sasvim suprotna politička svjetonazora. Nije istina da su Milanović i Plenković slični.
Naprotiv ! Potpuno su različiti.
Premijera uvjetuje bolesna ambicija vlastitog beskrupuloznog uspona među najgore u EU, dok Milanović źeli svoju funkciju obavljati najbolje što zna i može.
Čak ju je shvatio i Don Kihotovski u svojem idealizmu.
Milanović ima pravu perspektivu, ima oštar um, veliko opće znanje, pronicljivost, ima neophodan fakinski nerv zbog uočavanja EU ništarija, hrabar je i ratoboran po potrebi. Ima ponos i kapric da kupljene medijske neznalice stavi na mjesto koje im pripada. Lišen konformizma drsko iznosi neugodnu istinu politikantskim crvima koji ga uopće nisu u stanju slijediti.
Plenković je s druge strane svjesni i namjerni rušitelj Hrvatske, zao tiranin, spreman na svaku gadost zbog želje za osobnim usponom u EU.
Kukavički nas uvlači u ratni sukob s Rusijom, iako poput Zelenksog nije nikad onjušio užase rata. Od Domovinskog se skrio, pa utekao.
Naša ga moguća propast uopće ne zanima, kao što pojma nema o europskoj suicidalnoj proturuskoj politici u koju Biden uvlači Europu na koljenima.
Dakle, u čemu su predsjednik i premijer slični ? U ničem.
Nadalje ……kako je gđi Lovrić promaknuo ključni događaj koji rezolutno razdvaja ovo dvoje naših vođa, kao što je upravo održan sastanak Ekonomskog svjetskog foruma u Davosu? Upravo tamo naš premijer hrli kako bi se ljubakao i grlio s nacistom Schwabom, perverznim stogodišnjim dripcem Sorošem, psihopatskim ubojicom Gatesom, masonskim nakaznim Borisom Johnsonom, Ursulom von der Layen koja planirano nasrće na europske umirovljenike kao suvišne koje treba eliminirati, i svu tu bandu mega ubojica. U Davosu se kuju planovi uništenja Europe kakvu poznajemo i života kakvog smo imali do prije dvije godine.
Svi ti ultra lijevi tirani, ti nikad viđeni ubojice koji planiraju potamaniti par milijardi stanovnika Zemlje samo zbog apsolutne kontrole budućeg robovskog svjetskog poretka sa sveopćom sirotinjom i nekolicinom vlasnika svog svjetskog blaga.
Dakle s takvima premijer šuruje, takvima se klanja, takvima nas prepušta.
A s takvim predsjednik sigurno nema sličnosti !
Prvi nas žestoko mrzi, drugi brani. Uzima u zaštitu kako zna i koliko bolje može.
Dok se Hrvatsku teško može mrziti gore od premijera.
