Miro Matijević, 63.nastavak: KAKO SAM USPIO PREŽIVJETI „SAMOUBOJSTVO“ NARUČENO OD RANKA OSTOJIĆA, 1. dio
Blog o mladom i nesretnom policajcu Dinu Molnaru ulazi u završnu fazu. Napravio sam malo dužu pauzu s obzirom da su sve nejasnoće riješene i da nije ostao niti 1 promil sumnji tko je, zašto i kako likvidirao mladu poštenjačinu. Za ovu jesen sam planirao Ostojićevoj zločinačkoj organizaciji zadati završni udarac, međutim Ranko Ostojić me preduhitrio.
Radi potreba stranke, ništa ne sumnjajući, iznajmio sam kuću koju mi je ponudila potpredsjednica stranke Zdenka Prpić, prebacio sam tu i ured, računalo i dokumente.
Krajem studenoga me prijatelj, obavještajac upozorio da se čuvam Zdenke. Rekao sam mu da je poznam već više godina i da u nju niti ne želim sumnjati. „Čuvaj se, opasna je i napravit će ti veliki problem“. Zašto bih sumnjao u nju kada je do sada uvijek bila korektna, čudio sam se. „Ona ti je biseksualka i već to je dovoljan razlog, s obzirom da su takve osobe nepouzdane budući se uvijek nameću i žele biti u centru pažnje“. Tek nakon incidenta mi je rekao to što nije želio u tom trenutku, da je bila udana za švicarskog časnika te kao takva bila zanimljiva našim službama, a u svezi seksualnih sklonosti postoje neki dokazi sa kojima je ucjenjena tako da nema izbora kada dobije zadatak.
Idiličan odnos i oduševljenje zbog činjenice da smo kao stranka prvi puta dobili normalne uvijete za rad i prostor za druženje, nestao je preko noći onoga trenutka kada sam i ne shvačajući uletio u Ostojićevu klopku. Do sada su njegovi uniformirani kriminalci u četiri navrata pokušali bezuspješno dočepati mojih informacija odnijevši mi pri tome dva računala i četiri smart mobitela. Ovoga puta su promijenili taktiku. Lupanje na vrata u 6,40 i napad metalnim palicama istoga trenutka kada sam otvorio vrata od strane sedmeročlane bande od kojih je pet sudjelovalo u napadu, jedan je koordinirao akcijom dok je jedan cijelo vrijeme stajao sa strane i držao pištolj u ruci. Kako sam znao da ne smijem pružati otpor budući bi policija u tom slučaju mene optužila za napad na njih, unatoč ozbiljnim ozljedama, nisu me uspjeli srušiti na pod, već sam se uspio vratiti u sobu i nazvao kolege iz stranke koji su o svemu obavijestili policiju.
Policijski službenici iz IV. PP Maksimir su svoj posao na terenu i osiguravajući mi zaštitu na Rebru odradili savršeno. Problemi počinju u trenutku kada predmet dolazi u fazu obradei kada Ostojićevi preuzimaju potpunu kontrolu i još jučer savršeni ljudi preko noći postaju neprepoznatljivi takmičeći se tko će složiti naivniju i besmisleniju priču. Školski primjer razbojništva prema članku 130. st 2. za koji prijeti kazna od 3 do 12 godina sa pokušajem ubojstva, rasplinjava se do neprepoznatljivosti.
Tražim usmeno i pismeno da se odmah napravi očevid. Svi šute kao da me ne čuju, prešućuje se da mi je ukraden laptop, tri mobitela i kožna torba sa dokumentima Slobodarske stranke i dokumentima poduzeća zajedno sa pečatom.
Moje ozljede koje su morale biti kvalificirane kao teške nestaju iz predmeta kao i sva pokradena tehnika i dokumenti. Sve se pokušava svesti na narušavanje nepovredivosti doma. Pitam ih što je smisao toga što se dogodilo. Da li je spor nepovredivost moga doma ili me se napalo kako bi mi pokrali računalo i mobitele? Što sam ja radio u bolnici i zašto me policija i tamo čuvala ako je počinjeno samo narušavanje nepovredivosti doma?
Nema odgovora zato što je sve jasno. Kako ja isti tren nakon što sam na svoju odgovornost napustio Rebro započinjem istragu znajuči u naprijed tko je napad naručio i kako će se istraga opstruirati, u mailu upućenom policiji tri dana nakon napada, jasno pišem da znam da su u napadu sudjelovali umirovljeni policajci. Zbog toga se u policijskom informativnom sustavu teško kazneno djelo kao što je klasično razbojništvo sa pokušajem ubojstva nigdje nije ni evidentiralo, niti jedan medij nije smio objaviti niti slova. Školski primjer „hrvatskog samoubojstva“ po modelu Dine Molnara Zorana Vuka, Igora Benete, Zvonka Bušića i dr. Da ne nabrajam dalje jer je lista preduga.
Unatoč tome što je jasno da se pokušava opstruirati kompletna istraga ne svadimo se već sve komentiramo bez emocija kao da pričamo o nekom trećem licu. Iako se ljudi svojski trude da ne naprave ništa što će naljutiti Ostojića, ja se šalim sa njima. Pitam ih da li imaju problema s time što su prvi dan reagirali sjajno, puno bolje nego im je bilo dozvoljeno? Tješim ih… kažem, ne opterećujte se, radito to što morate, znate da na tome ova priča neće završiti, na tome puno važnija priča tek počinje. Ako napad naoružane sedmorke na čovjeka uz pokušaj ubojstva i krađu vrijedne opreme sa višegodišnjim istraživačkim radom svede na narušavanje nepovredivosti doma, to ću shvatiti kao službeno tumačenje zakona pa nije isključeno da i ja u tom slučaju nekome narušim nepovredivost.
Inspektori sa kojima sam razgovara sigurno su bili zbunjeni načinom na koji smo komunicirali i kako sam se pri tome dobro zabavljao tješeći ih što ne smiju raditi svoj posao. Sve to što policija nije smjela odraditi, odradio sam sam. Zbog toga se do danas nisam oglašavao. Upravo na svom primjeru sam se uvjerio i dokazao sve o ćemu pišem na blogu https://dinomolnar.blogspot.com, upravo na sebi sam uspio raskrinkati modus operandi Ostojićeve zločinačke organizacije i ozljeđen prikupiti sve dokaze pa i fotografirati sudionike i glavnog organizatora napada.
Ako je božici istine trebalo prinijeti žrtvu, sa zadovoljstvom ću podnijeti sve to što mi se dogodilo, a kako je ona i Božica zakona i reda vjerujem da neće zaboraviti svog štovatelja i da će svi krivci na ćelu sa Rankom Ostojićem odgovarati za ovaj kao i ostale zločine koje su počinili. Znam da hoće.
U slijedećim nastavcima objavljujem detaljan opis svega što mi se tijeko prosinca događao kao i sve dokaze koje sam uspio prikupiti, a koji savršeno objašnjavaju paralelan sustav vođenja policije zbog čega policija nije u stanju djelovati u skladu sa zakonom i ispunjavati svoje zakonske obveze. Upravo ovaj moj slučaj i sreća da sam uspio preživjeti vlastito „samoubojstvo“ najbolje dokazuje način na koji su likvidirani svi koje navodim u ovom blogu i razrađeni sistem kako sustav onemogućava istinu i prikriva najteže zločine u interesu zločinačkog sustava koji vlada Hrvatskom. Istinu o najjačoj izdajničkoj organizaciji u Hrvatskoj, „Splitskoj vezi“ čiji su najistaknutiji predstavnici Mladen Bajić i Ranko Ostojić uništili policiju i DORH kao temelje društva i tako omogućili pljačku u zločine čiji smo svakodnevni svjedoci već treće desetljeće.
U nekoliko nastavaka ću razotkriti sve što se događalo u slučaju mog neuspjelog „samoubojstva“, sve sudionike i sve što je poduzeto da se ne otkrije istina. Sve tako tragično, a naivno i stupidno, kao u nekom jeftinom pretparačkom romanu pisanom odnosno tko zna po koji puta prepisanom od ništarije na čelu Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost.
Objavio Miro Matijević 9th January
https://dinomolnar.blogspot.com/#!/2020/01/miro-matijevic-63nastavak-ranko-ostojic.html
