STOP KORONACIZMU – SLOBODA NARODU
U prostorijama Matice hrvatske u Splitu, u četvrtak navečer 24. studenoga predstavljena je knjiga svećenika i publicista don Anđelka Kaćunka “Stop ‘koronacizmu’ – sloboda narodu!” Program je vodio novinar i publicist te kolumnist Slobodne Dalmacije Ivan Ugrin, a predstavljači su bili svećenik i moralist dr. sc. Josip Mužić te dr. med. Anton Marović, poznati splitski neurolog, a prigodnu je riječ na koncu uputio i autor knjige.
Potom je glavnina Mužićeva govora bio osvrt na razdoblje poslije korone, koja je dakle iza nas, posvijestivši najprije kako je svima laknulo što je kovid represija prestala i ljudi su skloni zaboraviti da je uopće postojala jer se pamti po zlu. “No oni koji su je promicali stekli su tijekom nje bogato iskustvo koje žele upotrijebiti i to konkretno sve ono što se odnosi na ograničavanje i oduzimanje sloboda običnih ljudi”, naglasio je dr. Mužić, ilustriravši to završnim priopćenjem nedavne konferencije G20 na Baliju, na kojoj je “odlučeno kako je za ‘buduće pandemije’ na ‘uspjehu postojećih standarda i digitalnih certifikata za COVID-19’ potrebno odmah zahtijevati ‘dokaz o cijepljenju’, a to su zloglasne cjepne putovnice, za sva međunarodna putovanja”. Uz mnoštvo drugih zamisli i planova, naglasio je izlagač, valja istaknuti kako je u pandemiji “ostvaren golem profit, a postignuti su i mnogi ciljevi u uspostavi novog preustroja (reseta) odnosno rušenja starog (kršćanskog i naravnog) poretka”.
Kad je riječ o famoznom cjepivu, nastavio je prof. Mužić, ljudi i dalje obolijevaju, ali se o koroni više ne govori te je zapravo “paradoks da nakon one silne panike koja nam je svima promijenila živote na gore odjednom nastao tajac kao da ničega nije bilo ili da ničega nema”. Podsjetivši kako su vlade bile prisiljene kupiti goleme količine cjepiva kojima će isteći rok pa će time biti bačen velik novac, izlagač je zapitao zašto se ne prate nuspojave cijepljenja, nego se glumi kao da ih nema, dok svatko poznaje više osoba koje su imale negativne posljedice, a neki čak i kobne koje su završile smrću. Dodao je kako je riječ tek o kratkoročnim posljedicama, upitavši što će biti s dugoročnima, budući da eksperimentalna faza od pet godina još nije završena, a uz to ne spominje se ni da se pokazalo kako cjepivo ne štiti od zaraze, naglasio je dr. Mužić te je nastavak izlaganja posvetio pitanju zadovoljštine oštećenima i odgovornosti glavnih “aktera ove priče”, posebno političara i liječnika koji su im bili u službi.
Naime, “sve je više onih koji javno priznaju da su promicanjem strogih mjera protiv bolesti COVID-19 i zagovaranjem nužnosti cijepljenja pogriješili, a među njima se vjerojatno mogu pronaći oni koji to iskreno čine, ali i oni koje potiče strah da će možda u bližoj ili daljoj budućnosti biti kazneno gonjeni”, naveo je dr. Mužić, a o tome je nedavno u Glasu Koncila pisao i dr. Valerije Vrček, poglavito glede zahtjeva za kolektivnim oprostim svima onima koji su sudjelovali u provođenju covid politike. Budući da ima onih koji smatraju kako je to posve neprihvatljivo, o tome se sada u svijetu vode javne rasprave, pa je u tom kontekstu došla na red i odgovornost crkvenih dostojanstvenika, podsjetio je dr. Mužić te citirao katoličku teologinju Snježanu Majdandžić-Gladić koja ističe: “Kao svima vidljiv zaključak proizlazi da je hijerarhijska Crkva činila krive korake, počevši od uskrate svete mise i sakramenta ispovijedi za narod, do opravdavanja cijepljenja i COVID-potvrda, pa se valja pripremiti na mogućnost da će zbog toga morati ‘položiti račun’. Dosad još nismo uočili da se itko iz njezinih redova ispričao zbog tih krivih poteza, a mislimo da je to potrebno.”
Slično drži, nastavio je izlagač, i američki autor John Grondelski koji tvrdi: “Poput gorljivih covid političara, neki biskupi tek trebaju shvatiti što su učinili tijekom pandemije. Do sada se biskupske konferencije nisu upustile u samoispitivanje je li ukidanje sv. mise i sakramenata, na nekim mjestima na više od godinu dana, bila loša ideja. Možda jednostavno pogrješna ideja. Čini se da su sami sebi dali oprost.” Kod traženja oprosta, nastavio je dr. Mužić, “ne radi se toliko o traženju osobne satisfakcije onima koji su bili napadani, sramoćeni, diskriminirani i oštećeni materijalno i duhovno, koliko o zadovoljenju pravednosti i sprječavanju da se nešto slično ne ponovi. Pokajanje je uvijek dobro došlo, ali osim riječi isprike potrebna su i djela nadoknade i popravljanja štete. Ne možemo se pomiriti s ovom novom zdravstvenom nepravdom, jer ih već previše ima koje su nametnute hrvatskom narodu”, naglasio je te naveo nekažnjavanje komunističkih zločina, nekažnjavanje agresorskih zločina u ratu za neovisnost i nametanje suživota sa zločincima, zatim gospodarske pljačke od osamostaljenja, medijsko ponižavanje i izrugivanje s osnovnim vrijednostima morala i vjere itd…
Stoga, istaknuo je na kraju dr. Mužić, “zadužili su nas svi oni koji su bojkotirali i kršili nepravedne korona mjere. Jer kada je zakon protuljudski onda ne samo da ga ne smijemo provoditi nego smo ga dužni kršiti. Otpor je moralna obveza i građanska dužnost svakog od nas da se spriječe gore posljedice i zaustave protuljudski naumi. Ako svatko dade svoj doprinos i Bog će nam pomoći pa ćemo moći biti u miru sa svojom savješću i stanje će se, prije ili poslije, stubokom promijeniti nabolje.” Izlaganje je dr. Josip Mužić zaključio zahvalom Bogu “na svima koji su se u proteklom mračnom razdoblju, unatoč svim ucjenama i stavljajući na kocku mnogo toga, borili za istinu i slobodu”, dodavši da je među takvima bio i don Anđelko Kaćunko, čija knjiga “stoga predstavlja dragocjeno svjedočanstvo da je bilo onih koji nisu šutjeli tijekom nametnutog jednoumlja”.
“Pripremajući se za predstavljanje ove knjige pao sam u napast napisati najkraću i najbolju moguću recenziju: kupite, uzmite u ruke i pročitajte ovu knjigu”, rekao je potom dr. Marović. “Zašto? Zato jer ju je napisao Svećenik (s velikim S), snažne vjere i pouzdanja, čovjek velika znanja i ‘visprene’ inteligencije. I što je najvažnije, svećenik i čovjek uvjeren u svoje svećeničko poslanje za koje je voljan boriti se. A to uključuje i biti kritičan spram autoriteta bilo struke, bilo položaja (hijerarhije)”, naglasio je predstavljač, dodavši kako je don Kaćunkov način postojanja i djelovanja nekonvencionalnost. “Ne treba ni spomenuti da je autor apsolutno uvjeren u ispravnost svojih stavova koje temelji na čvrstoj vjeri, a iznosi znanstvenim metodama te citiranjem relevantne literature odnosno podataka”, rekao je dr. Marović te naveo riječi “sigurnog svetca Benedikta 16.” iz autorove zahvale i posvete petorici njegovih svetih uzora (kako sam kaže “bez dlake na jeziku”): “Svi koji govore u ime Crkve – znači sve razine svećenstva – moraju vježbati tu hrabrost za pružanje otpora. Ali… ne čine Crkvu samo svećenici koji provode nauk vjere… Zato mi se čini veoma važnim… što kršćani sami međusobno moraju naučiti da u mnogim stvarima moraju imati snagu za otpor… Kada kažemo ‘Crkva mora imati snagu za pružanje otpora’ onda moramo sagledati upravo tu zajedničku obvezu kršćana u cijelosti, a ne samo obvezu učitelja” (kardinal J. Ratzinger, “Sol zemlje”).
Ta misao, otpor i borba, zapravo je temeljna odrednica knjige, nastavio je dr. Marović te istaknuo kako su oznaka autorova stila pisanja i mnogi neologizmi koji bez ikakva okolišanja izravno i sažeto iznose autorovu misao i stav, kao npr. covidiotski koronacizam, koronoja (korona paranoja), virus bezbožićja, capaklene prognoze stožerskih “vakula”), štagljarizam, đikičeraj, halaucinacije itd… Zadivljujuća je don Anđelkova lakoća pisanja, dodao je predstavljač, naglasivši kako mu je način i stil upravo u skladu s navikama današnjega čitatelja koji ne poseže za klasičnim štivom i dužim tekstovima. “Počevši pisati i urednički raditi u listu mladih MI, don Anđelko je prihvatio moderni način izražavanja, neposredan, izravan, bez okolišanja. Taj stil on njeguje u elektroničkim medijima, a takvim stilom je napisan i sadržaj ove knjige. Pa ako je tekst i duži, lako ga se započne čitati a teško prekine čitati, čitajući neprekidno do završetka”, istaknuo je dr. Marović te to ilustrirao s prvih pet tekstova iz Kaćunkove knjige, nazvanih “otajstvima globalne žalostne krunice”, iz ožujka 2020., koji danas, u studenome 2022. izgledaju doista proročki, što je očito već samo iz naslova i podnaslova prvoga i petoga članka: Crkva u katakombama 21. stoljeća – Zašto su kršćani “pobjegli u mišje rupe” pred koronavirusom i odluku o sakramentima prepustili svjetovnim vlastima (19.3.2020.) odnosno Duhovnost urotnika – Samo kršćani osposobljeni darovima Duha Svetoga mogu “razlikovati duhove” odnosno istinu od laži, pa tako i prepoznati stare obmane upakirane u ukrasni papir ‘novonormalnih’ kršćanstvu oporbenih novih zabluda (10.6.2020.). “Autor uspoređuje papinsko avignonsko sužanjstvo s novodobnim zatočenjem pape Franje u jednoj biblioteci (‘koronavinjonsko sužanjstvo’)… Naime, Vatikan, te time i cijela Crkva predao je suverenitet talijanskoj vladi, i kao što je srušena papinska država u 19. stoljeću pod vodstvom Carbonerije (Mazzini, Garibaldi), tako nas je stigla tragedija predvođena ‘coronerijom’. Autora užasava da nema otpora, NEMA PROROKA. Kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj – Sveti Petar šaptom pade”, naveo je dr. Marović don Anđelkove riječi te dodao da autor ne očajava nego ističe kako je i Isus pod križem tri puta pao, ali iznad svega stoji Kristovo jamstvo da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati.
U završnom dijelu izlaganja dr. Marović je spomenuo nedavni sastanak lidera Grupe 20 (G20) na Baliju, čije je odluke prethodno naveo i dr. Mužić, istaknuvši kako “ono što je prije dvije godine bilo nazivano teorijom zavjere to više nije, nego je to ono što naš autor naziva ostvarenjem urote”. Jer ideja G20 o uspostavljanju “globalnih mreža digitalnog zdravlja” planirana je pod okvirom IHR 2005 (International Health Regulations), koji je obvezujući instrument međunarodnog prava razvijen pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO), a ona je podružnica Organizacije Ujedinjenih Naroda (OUN). Don Anđelko je već u srpnju 2020. člankom pod naslovom “Zaštetno-zaštitna maska na licu UN-ove SZOtonerije” ogolio današnje djelovanje SZO, podsjetio je dr. Marović, “pa tako OUN za don Anđelka postaje Organizirano Uništavanje Nacija koje provodi stari plan relativiziranja te dokidanja Deset Božjih zapovjedi zajedno s Isusovom Zapovjedi ljubavi ‘novonormalnim’ svođenjem na ‘Tri korona-zapovjedi’: 1. Peri ruke! 2. Nosi masku! 3. Drži razmak!”, rekao je na kraju dr. Marović. Istaknuo je također don Anđelkovo geslo, biblijski slogan proroka Izaije “Sionu za ljubav neću šutjeti!” te naglasio da Kaćunko “nije šutio, pa makar puknuo. Jedan je od rijetkih svećenika koji se javno odupro i dalje se odupire te – i po cijenu da bude smatran ‘dvorskom ludom’, zatucanim katolibanom, ravnozemljašem ili neposlušnim – upozorava da koronafašizam, COVID potvrde, cijepljenje i sve zamke koje se kriju iza toga i te kako postoje. Za razliku od mnogih don Anđelko je zauzeo stranu istine u važnim moralnim pitanjima i nije pristao na zlo”, rekao je dr. Marović, zaključivši da je don Kaćunkov “antikorona katekizam i medijska demontaža temelja COVID urote, odličan uradak, vrijedan čitanja kao trajan podsjetnik da postoje ljudi koji su odmah na početku prepoznali zamke Zloga i odlučno mu se suprotstavili govorom i pisanjem, sve na veću slavu Božju.”
Nakon toga je autor knjige zahvalio svima za dolazak na predstavljanje, poglavito organizatoru priredbe, Matici hrvatskoj, te obojici predstavljača i voditelju. Također je naglasio kako je za razumijevanje cjeline korona fenomena potrebno poznavati duhovne korijene covid-urote. Upozorio je da za to najprije valja upoznati znanstvene temelje eugenike, čiji su glavni predstavnici, tj. “arhitekti” Charles Darwin, Francis Galton i Ernst Haeckel. Naime, njihove ideje o “popravljanju” genetskih osobina pojedinaca postupno su preobražene u “odabir vrijednih” i “eliminaciju bezvrijednih” pojedinaca ili skupina u društvu. Danas se taj program, koji je na zastrašujući način izveden u Hitlerovu Trećem Reichu, naglasio je don Anđelko, nastoji provoditi preko pojedinih UN-ovih podružnica, što pokazuje kako “pravo lice te međunarodne organizacije skrivaju čak dvije maske. Prva maska je činjenica da je OUN postala najobičnija igračka u rukama svjetskih moćnika – pojedinaca i korporacija – te je samo obmana koja ugroženima pruža lažnu nadu. Druga, bitna maska je idejnoga karaktera”.
Naime, objasnio je don Kaćunko, ta se organizacija tijekom posljednjih desetljeća postupno ali temeljito udaljila od svojega temeljnoga dokumenta – Deklaracije o ljudskim pravima (iz 1948.). “Prvotno bitno polazište te Opće deklaracije bilo je da ona u središte svijeta i vremena stavlja čovjeka, koji je razuman, slobodan, odgovoran, sposoban za solidarnost i za ljubav. A po novom ‘učenju’ UN-a čovjek je prolazna čestica u svemiru, više nije otvoren prema onostranosti, a budući da je proizvod evolucije, stvoren je za smrt. Dakle, čovjek više nije osoba, nego pojedinac, više ili manje koristan, u potrazi za užitcima, a ljudi u cjelini više nisu sposobni prepoznati istinu, pa im je potreban auktoritet da im ju otkrije”, naglasio je don Anđelko, posvijestivši kako je to zapravo izvorna ideologija New Agea, po kojoj čovjek nije slika Božja, nego “postoji samo zato što je dio Zemlje-Majke, Geje, kojoj se mora klanjati. Čovjek, dakle, mora prihvatiti stegu što mu je nameće ekosustav koji ga nadilazi. Morat će prihvatiti nadnacionalnu tehnokraciju koja, izmišljajući svoje ‘prosvjetiteljstvo’, državama nameće što im je činiti, a pojedincima što im je misliti.”
Istu kampanju, dodao je, danas provode ‘ekološki fundamentalisti’, kao SS-trupe budućega ‘Zelenog Reicha’, pa je dakle, sudeći i po globalnoj pandemiji, očito je kako UN-ovi “novi stratezi” već provode povijesni poduhvat bez presedana: ideološko pripitomljavanje čovječanstva, izvodeći ne samo podmuklo redefiniranje, nego štoviše “deprogramiranje i reprogramiranje” čovjeka, što je belgijski profesor Michel Schooyans nazvao “najmahnitijim totalitarnim poduhvatom u povijesti”. Ipak, naglasio je na kraju don Anđelko, mi kršćani se ne trebamo ničega bojati, jer imamo recept kako ćemo pobijediti – treba odbaciti strah i pružati otpor nasilju i laži, te uz pokoru i molitvu širiti istinu! Uz to, za ubrzano izumirući hrvatski narod formula za opstanak glasi: moli, radi, rodi!, zaključio je svoje izlaganje don Anđelko Kaćunko.