Pratimo našu reprezentaciju u Qataru, svjetskoj metropoli korupcije gdje se naši momci bore za povijest jer im je protiv Argentine oduzeta prilika da se bore za medalju. Danas igramo sa Marokom, a domaćin je stavio svoga suca kako bi Maroku osigurao brončanu medalju. Sramotan nepostojeći jedanaesterac protiv Argentine je jasno ukazao da domaćin neće dozvoliti iznenađenja i Maroko mora pobijediti pa su za suca stavili svoga suca. Sigurna sam ako naši daju i tri gola da će Maroku biti dosuđena i četiri jedanaesterca ako zatreba kako bi Qatarski susjedi prvi puta osvojili medalju na svjetskom prvenstvu. Što je u toj situaciji preostali našim momcima? Najvažnije je da ne slušaju Dalićeve mantre o “poniznosti” jer oni žele i moraju pobjeđivati, a ponizni ne pobjeđuju.
Dalić je od kako je selektor zaista napravio čudo ali ih je svojom poniznošću i limitirao. U situaciji kada treba ginuti na terenu, naši momci za 90 minuta naprave samo šest faulova, a fenomenali Joško Gvardiol trči uz Mesija od centra igrališta prateći ga sve dok se Mesi skoro nije ušetao u naš gol umjesto da ga poslije pet metara sruši.
Znači nogometnu utakmicu koja može biti sama po sebi dobra ili manje dobra uzdiže se na univerzalnu razinu veličine ili poniznosti????
Kako to biti velik, a ponizan?
Da li smo veliki ako smo ponizno prihvatili podvalu koju su nam namjestili?
Da li trebamo biti ponizni u fucking Qataru koji je sve isplanirao na svom terenu imajući u vlasti sav svjetski nogomet, svu korumpiranu organizaciju i Messi-ja samog? Ogavno bogati Qatar druge kulture sve je napravio da pobijede njegovi, da vrati uloženo. Otišli su tako daleko da protivno svojoj kulturi i običajima podnose očiti kurvarluk jedne Ivane Knoll koju bi inače u vreću pa u more ili kamenovali za blud! Radodajku Koja je Hrvatske žene ponizila. Koja sigurno nije bila ponizna. Kojoj izgled služi za samopromiciju visoke prostitucije, dok ponizne Hrvatice trpe Plenkovićevo sadističko iživljavanje siromašenjem da im dojenčad biva bačena u kontejner jer nemaju za mlijeko, a svoje su izgubile od bijede? One su ponizne!
Mi smo svi ponizni jer nismo buntovni da vlasti izbijemo vilice i otjeramo ih u gnjusni Qatar!
A sada o nogometu!
Izgubili smo jer nismo bili dovoljno dobri da toj Qatarsko nogometnoj bandi muda stavimo u škrip. Red je da i Dalić i igrači i mi to shvatimo jer u obračunu na život i smrt moraš biti spreman na sve. Moraš biti nedodirljiv. Moraš biti savršen. Kad sam znala da ćemo izgubiti? Kad sam vidjela da je Modrić izgubio fokus, kad su mu oči zurile u nevjerici samo na tren.
Tako ubojice budu ubijene. Ne ideš u ring kao i na utakmicu života a da ti oči zure i da se nasmiješ. Ideš ubijati. Ubijati jačeg poput Davida. Je li se David smijao? Ili je držao gromadu i zabio ju Golijatu u čelo ?
To sam napisala samo kao osobni dojam, ništa stručno analizirajući.
A za kraj… bronca nam je nadohvat noge. Srebro nije. No, ako su dečki i Dalić izvuki pouku iz ove mega podvale ona glasi:
Nikako ne budite ponizni! Ne klonite duhom ne zbog srebra ili bronce, već zbog povijesne pouke… Spartak je iako razapet ostao Spartak, a danas nalogodavca mnogi i ne znaju. Napoleon je na kraju poražen, ali je ostao Napoleon, Temistokle se sa svojih 300 svjesno žrtvovao i ušao u legendu, itd itd.
Pobjeda jest važna naravno! Ali mnogo puta pobjednici budu zaboravljeni, a hrabri zapamćeni jer su pružili otpor, jer pred jačim nisu bili ponizni .
A mi… hrvatski narod?
Zlato bi nas možda i ušuškalo u samozadovoljstvu. Desilo se baš ono što se moralo desiti. Sudbina.
Da shvatimo kako smo u istoj ulozi kao naši u Qataru. Imamo sadističke gadove na vlasti koji nas gaze nepravdom i satiru okrutnošću. Krajnji obračun ne smije biti sa gore opisanim Modrićevim slabostima.
Moramo primijeniti pravila druge, Qatarske kulture – podlost i pokvarenost.
Jer s nepoštenim nije nepošteno biti nepošten.
Jedino tad imamo šansu. Inače ostajemo ponizni i poniženi.
