Danas ponovo hrvatska politička scena vrije i sve više je nezadovoljnih koji bi nešto mijenjali samo ne znaju što i kako, dok iza njih sa dorađenim lažima stoje isti ti koji su i onemogućili bilo kakve pozitivne promjene do sada i glavni su krivci za ovakvo stanje. Što možemo očekivati od države koju i nakon 30 godina vode zločinci, ratni profiteri izdajnici, ljudi koji su nam oteli državu.
„Ne valja nam HDZ i to je naš najveći neprijatelj“. Slažem se, ali mi recite tko će ga zamijeniti ako se i skine. Ne podržavam nikoga samo glasno razmišljam. Ja sam 2013.kao predsjednik ŽO HSP AS koalicijskim ugovorom sa HDZ trebao biti dožupan u LSŽ. Jedini uvjet mi je bio da ušutim i prestanem napadati HDZ. Odbio sam i kanadska udbašica „Bosanka“ me isključila iz stranke. Idemo dalje ili vratimo se na 2003. godinu kada je SDP dobio izbore i mandat da se obračuna sa kriminalom koji je zavladao Hrvatskom.
Najveći izdajnik Ivica Račan je izjavio povijesno: „Revanšizam ne stanuje na ovoj adresi“, čime abolira sav dotadašnji kriminal i kriminalce koji su već pakovali kofere spremni za bijeg. Kasnije se pojavljuju različite stranke organizirane od udbe kako bi se onemogućilo organiziranje nečeg ozbiljnog van udbine kontrole. Pojavljuju se egzibicionisti, šizofreničari, samozvani desničari zbog kojih se Ante Starčević okreće u grobu, a kreće već tradicionalni ples žetona i žetončića koji od Sabora rade „Hrelić“ koji po principu „sve za pet kuna“ donosi zakone protivne interesima naroda i države.
I što sada? Vjeruje li još itko da će ovaj zločinački režim koji je sve jači i čvršći dozvoliti da im netko kvari idilu, da će se ni od kuda pojaviti stranka koja će umjesto vlastitog interesa slijediti interes naroda kroz ideje jednog i jedinog Bruna Bušića? Bruno Bušić je bio jedini od hrvatskih intelektualaca koji su poslije 1971. otišli u emigraciju, koji je sustavnim iznošenjem istine i golih činjenica razotkrivao režimske laži. Jedna od najvećih ljudskih odlika Brune Bušića bila je njegova primjerna skromnost i velika ljubav i odgovornost prema svom hrvatskom narodu. Zbog te odgovornosti stekao je velik ugled i povjerenje kod hrvatskog naroda u emigraciji kojega nije iznevjerio raspaljivanjem „masa“ proizvoljnim i jeftinim rječnikom demagogije. Na zadnjim izborima za Sabor HNV-a dobio je najviše glasova i bio je imenovan Pročelnikom za promidžbu. Nakon sve većeg neslaganja u vodstvu HNV-a, koji se počeo dijeliti na lijeve i desne, Bruno Bušić odlazi iz Pariza u Englesku gdje mu članovi Hrvatske seljačke stranke u Londonu pružaju utočište da bi se ponovo vratio u Pariz gdje je ubijen 16. listopada 1978. u 23,20 sati. Početak rata je udba dočekala spremna jer više nisu morali ići vani ubijati naše najistaknutije patriote već su ih čekali u svom dvorištu, a oni su puni entuzijazma i naivni do bola sami dolazili i nestajali jedan za drugim. Uz neprežaljenog Brunu Bušiću pobijeni su svi dokazani i karizmatični Hrvati poput Mira Barešića, Blaža Kraljevića, Zvonka Bušića i drugih koji su se mogli naći na putu već montiranim i dokazanim udbašima.
Kada sam na zadnjim parlamentarnim izborima zagovarajući politiku „razboritosti“ na prvoj anketi osvojio 12.mjesto među političarima, a SLOBODARSKA STRANKA kojoj sam bio na ćelu 9. među strankama, krenuli su napadi na mene i samo su mi moja spremnost i precizan metak iz Smit & Weson 257 magnum spasili život da se ne pridružim navedenim velikanima
Slijede novi izbori
Izbori su na pragu i umjesto mirakula, možemo se nadati samo još gorem scenariju. Udbaši i izdajnici su već zauzeli pozicije, a kampanje su već krenule. APIS već zbraja glasove, potpisa na listićima nema, a popis stanovništva se od stvarnog razilazi u 500.000 glasova.
Postoji li rješenje za ovu bezizglednu situaciju? Kako niti jedna stranka nije samostalna, jedino rješenje vidim u tome da se barem dvadesetak pametnih, dokazanih i poštenih patriota okupi i krene u rovovski rat za svakog čovjeka, svakog glasaća. Organizirati par medija i okupiti ljude poput Srećka Sladoljeva, Karoline Krišto, Anđelka Kaćunka, Ivana Valeka, Josipa Jurčevića, Tomislava Draguna, Bože Šimunovića, Vjekoslava Krsnika, Milana Kesića, Nino i Marija Selak Raspudić, Anđelko Jelinčić a ispred svih Arnu Šebalj po meni kraljice naših medijskih prostora…
I krenuti u otvoreni obračun sa krivotvorenim izborima, izmišljenim pandemijama, klanjem stoke kao pripremom za masovnu glad pod imbecilnim objašnjenjima kako bi se prikrile enormne pljačke ratnih profitera i njihove djece. Put je još davno zacrtao Bruno Bušić koji je svjestan rizika za program odabrao hrvatsku narodnu demokratsku sredinu i odbacila ekstremnu ljevicu i desnicu.
Još je 1975. u jednom od svojih tekstova Bruno je napisao:
„ Da smo složni i čestiti davno bi imali državu.
Tek danas vidimo koliko je bio u pravu i zašto smo i danas u situaciji u kojoj jesmo… da nije država kriva već mi. Zato je i danas kao i tada aktualno „najveće i nerješivo pitanje – kako nas kada se oslobodimo, spasiti od nas samih?!”
