Kraljica je umrla, źivio kralj !
Uobičajeni je tisućljetni poklič britanskog dvora pri uspostavi novog monarha.
Kraljica Elzabeta II vladala je najdulje od svih dosad kroz britansku povijest i napustila ovaj svijet u dubokoj starosti, vladajući do samog kraja.
Ima simbolike u činjenici da su dvije kraljice istog imena zaokruźile početak i kraj velike imperije i udarile pečat 500 godina vladavine svijetom.
Ima simbolike i u samom imenu Elizabeta, hebrejsko, grčko, rimskog porijekla , inače majke sv. Ivana Krstitelja, vrlo njeźne , ali i vrlo logične žene kad je dužnost u pitanju.
Latini imaju izreku Nomen est omen – ime je znak.
Ime je zaista obilježilo logičnu ličnost predanu cijelim životom svijesti o značaju monarhije kojom je vladala. Svi opisi pogreba engleske kraljice su identični. Sve tako… suhoparno. Neslojevito. Plitko. Socijalistički, dok su sami bili kuš kad je Tito paradirao s kraljicom ili njezinom sestrom, po naravno masonskoj liniji.
Kraljica je imponirala već samim trajanjem, no po ženskoj liniji mi sigurno nije imponirala kao ni njezin sin, danas mlađahni kralj radi ružne sudbine Lady Di u kojoj je na kraju pobijedilo zlo i ostalo nekažnjeno, ali to je klasična britanska prevarantska priča u kojoj je nakon osiguranog nasljednika Lady Di skraćena za glavu. Poslužila je svrsi, pa iako britanska aristokratkinja i rođakinja Churchill-ova, šutnuta smrti u naručje.
Britanska je cijela loza vrhunski okrutna, to im je bit, inače ne bi imali carstvo u kojem sunce ne zalazi, a Shakespeare bi imao manjak tema u svom neprevaziđenom opusu.
Britanci osim okrutnosti imaju mnoge druge osobine kojima su utjecali na povijest civilizacije.
Lavlju hrabrost, legendarnu izdržljivost, osjećaj superiornosti koji onda i rezultira superiornošću, jer se ugrađuje u karakter naroda, imaju hladnu racionalnu logiku i inteligenciju, imaju vrhunski humor koji je nerazdvojan od inteligencije, tradicionalnost poštuju, a ne kao blesavi neuki Hrvati, imaju spremnost na veliku žrtvu za svoju naciju, imaju najelitnije školstvo koje i danas ulijeva strah u kosti, imaju kulturu koja je dala velikane poput Newtona i Shakesoeare-a, imaju Greenwich – centar vremena , i… imaju kraljevstvo.
I to kraljevstvo je kroz stoljeća bilo i ostalo do danas simbol i kvintesencija britanskog duha u kojem se ogledaju i iz kojeg crpe snagu. Ne trebaju im karikaturalni predsjednici ili diktatori ili luđaci ili tirani ili vojne hunte. Treba im monarh – ija kao simbol snage i vječnog trajanja .
I za taj su simbol spremni đavolski mnogo žrtvovati. I glad i žeđ i bombardiranje i mnogo drugog. Od idiotskih premijera Johnsona ili ove zadnje zlice, jer imaju svijest da im je monarhija uporište smisla postojanja.
Ozbiljna i stroga nacija s duhom, koja uvelike imponira i danas.
