Gledam taj Filipovićev glupi osmjeh i pokuŝavam prodrijeti u to primitivno lice.
Zaista ničeg urbanog. Odijelo pro forma, čak mu ne sluzi za kamuflažu seljoberstva, jer ono što Filipović emanira, ne moźe prikriti ni najekskluzivnija londonska elegancija sva strogo šivana po mjeri, ručno, od košulja, odijela do ručno rađenih cipela.
Dakle, kod gotovo svakog ministra HDZ-ovske vlade oštro oko vidi ili primitivce, ili bandite.
Građanski su glanc imali Štern, Porges, Šarinić, Šimunović, Gregurić, ali badava… bili su to i jesu perfidni i iznimno opasni igrači u Carstvu poroka.
Ostali, od Škegra, Źuźula, svi redom do ovog zadnjeg Filipovića – seljoberi toliko očiti, da ti ih uprkos strahotama koje nam čine, bude źao.
Jedini autentični veliki gospodin, naŝ ministar europske najviŝe razine, bio je aristokrat Vraniczàny- Dobrinović. Tuđman je znao znanje poslavši ga da nas reprezentira na pravi način u Europi kad je grmilo.
Većeg gospodina nismo imali od osnutka Hrvatske u samoj vlasti, no on je bio časna, prečasna iznimka.
Ostali dokazuju hrvatski tipičan seljoberski ili urbani banditizam.
Kako genitalac Filipović radi sa kakvim se stručnjacima okružio uvjerite se gledajući ovaj prilog.
.
.
